‘Pop Aye’ ili kako stopirati u pratnji slona

Neki ljudi razočarani životom prizovu Tylera Durdena i smisle plan uništenja korporativnog svijeta, drugi pak napuste dom i posao, kupe slona i krenu s njim na putovanje.

Thana je sredovječni arhitekt koji živi u Bangkoku sa svojom ženom. Njegov projekt karijere, veliki shopping centar koji je nekad bio središte događanja u gradu, sada se ruši, baš kao i njegova karijera i ugled. Novi grandiozni projekt iz kojeg je isključen i mladi kolega koji zauzima njegovu poziciju pokazuju mu da ga je vrijeme pregazilo.

Također ima problema u braku, emocionalna i fizička distanciranost od supruge je očita, pogotovo kada otkrije da je zamijenjen još jednim primjerom moderne tehnologije – vibratorom.

Nakon svih tih bolnih udaraca kao posljednji tračak nade u njegov život ulazi jedan ostarjeli slon, u kojem Thana prepozna svog ljubimca Pop Ayea s kojim je odrastao kada je kao dijete živio na selu.

Slon je jedino što mu je preostalo iz vremena kada je bio sretan i bezbrižan, on predstavlja njegovo djetinjstvo koje ne može prežaliti. Zato Thana kupuje slona i vodi ga kući. Njegova žena nije oduševljena tim razvojem događaja, slon razbija stvari po kući, kaka u vrtu i uništava biljke, te prijeti da će ga ostaviti. Thana odluči slona vratiti svom ujaku na selo i krene s njim na putovanje.

Oni koji imaju psa znaju kako je teško nažicati prijevoz kada s njim putujete, a zamislite kako je tek stopirati u pratnji slona.

Tvrdoglavi slon gurat će svojim sporim tempom, zastajkivati i ponekad odlutati, ali također i paziti na Thanu. Ovaj simpatičan stari par putem upoznaje mnoge živopisne likove (jednog beskućnika, nekoliko transvestita i par policajaca), doznaju njihove priče, a oni im, svaki na svoj način pomažu da stignu do cilja ili pak samo čine da dugi put bude zanimljiviji. Ono što će Pop Aye i Thana naći na odredištu možda neće biti ono što su očekivali, ali će svakako biti poučno.

Pop Aye je dugometražni prvijenac redateljice Kirsten Tan, dobio je Posebnu nagradu žirija za scenarij na filmskom festivalu Sundance, a ujedno je i singapurski kandidat za Oscara.

Radnja filma je dosta sporovozna i ponekad se čini da likovi stoje na mjestu umjesto da se kreću, no nekako je sve to vrlo simpatično i prikladno za priču o čovjeku koji ponovo pokušava pronaći smisao svog postojanja.

U vrijeme kada je svojevrsni imperativ u društvu da sve bude užurbano, uzbudljivo, vječito novo i u pokretu, ova dva matora putnika nostalgična su relikvija nekog prošlog vremena, traže svoje mjesto, diktiraju svoj tempo, lutaju u modernom svijetu koji im vrlo jasno poručuje da više nisu nikome potrebni.

Kažu da je putovanje važnije od cilja, a upravo to je poruka ovog filma.