• 12.11.2017. (19:47)

    Rukavica je bačena

    Postnikov: Promjena ličnog opusa Jergovića i Tomića

    “Književna teorija poznaje taj fenomen kada nekadašnji pisci s perspektivom postanu pisci s retrospektivom: riječ je o promjeni ličnog opusa. Šta da se radi: nekada su morali ‘otklanjati pogled’, sada moraju misliti na ugled. Nekada su se tješili da javnost ionako ‘ne želi ništa da zna’, sada vjeruju da javnost prvenstveno žudi doznati kako su joj baš oni do jučer lagali. Nekada su ignorirali medijske margine; sada su, evo, završili na margini zbivanja. Tumače nam kako ‘dobri pisci imaju tu po sebe uglavnom vrlo neugodnu sposobnost da nehotice pretkazuju budućnost’. Jer tako to, naime, rade dobri pisci: oni imaju tu po sebe uglavnom vrlo neugodnu sposobnost da hotimice prekrajaju prošlost”, piše Boris Postnikov, komentirajući kako su Ante Tomić i Miljenko Jergović šutjeli o obitelji Todorić, da bi sad s propašću Agrokora odjednom o njima počeli pisati. Novosti

  • Slične vijesti

    Jučer (15:01)

    Biti sam i dobro u gomili

    Ante Tomić: Zašto ne pijem alkohol

    Ima u novoj kolumni Ante Tomića osvrta i na utakmicu stoljeća, naravno, ali ipak izdvajamo ovaj intimniji dio: Moj doživljaj zabavnog zaista nije po mjerilima većine. Jednom mi je to smetalo, želio sam biti poput drugih i ustrajno se napijao, ali onda sam odustao. Rasterećen od očekivanja drugih, naručio sam espresso i vodu i shvatio da mi se tako više sviđa, da se ne želim osloboditi inhibicija. Naprotiv, moje su mi inhibicije drage, dobre su prema meni. Nizašto se ne bih odrekao svojih inhibicija. Ako ne moram, ne bih razgovarao s nepoznatima, i ne osjećam se loše jer ne znam srdačno i živo konverzirati s čovjekom kojega prvi put vidim ili zato što ne pjevam dok svi oko mene pjevaju.

    11.07. (12:11)

    Vjenčanja, sprovodi i svjetska prvenstva

    Miljenko Jergović se prisjeća svojih svjetskih prvenstava

    Svjetska prvenstva u nogometu, kao i toliki drugi društveni i privatni ceremonijali, jedinstveni životni događaji, tužni i traumatični ili vedri i ushićujući – svejedno je, zapravo, je li jedno ili je drugo – služe tome da se imamo čega sjećati. Oni su skladišta sjećanja, produžuju život i čine ga pogodnijim za sjećanje. Ceremonijali su svojevrsni katalozi sjećanja, raznobojne nejednako napunjene fascikle. Dužina života ovisi o rasporedu i frekvenciji životnih ceremonijala. – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

    27.06. (17:42)

    Ante Tomić: Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, a ako im se pokušate suprotstaviti, optužit će vas kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata

    Kako je počelo, mene ne bi začudilo da na ulazu u Ministarstvo branitelja uskoro osvane obavijest: “Od ponedjeljaka upisujemo ratne vojne invalide rođene između 1. travnja 2001. i 31. ožujka 2002.” Sve je zapravo moguće i može biti samo gore. Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, sve nas zajedno sve besramnije pljačkati, a ako im se pokušate suprotstaviti, oni će vas, potpuno ozbiljno, bez zajebancije, smrtno ozbiljnim tonom optužiti kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata. I vi ćete im, idioti, u to povjerovati – piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

    24.06. (08:47)

    U, opako

    Ante Tomić: Dobro, u čemu je problem? Koju bi vam štetu mogli nanijeti ti ljudi?

    Ante Tomić u Jutarnjem: Čemu se uzbuđivati zbog arapskih izbjeglica? Gdje je čistoća koju bi nam oni mogli uprljati? Pokažite mi nevinost koju će nam oduzeti? Da nam ih iz Sirije i Iraka dođe nekoliko stotina hiljada, i do jedan da je lopov, terorist, okrutni ubojica, fanatični islamist i poremećeni silovatelj, tko bi uopće primijetio da se u ovoj smrdljivoj močvari nešto nesvakidašnje desilo? Kraj svih naših poslaničkih, ministarskih, biskupskih, novinarskih, braniteljskih i drugih idiota,

    kako bi neki sirijski idioti mogli pokvariti ovu našu ponosnu i staru, jednu od, kažu, najstarijih europskih kultura? Što bismo zapravo mogli izgubiti otvorimo li granice? Oprostite ako mi je promaklo, zar imamo još neki materijalni ili duhovni imetak, nekakvu ljudskost, poštenje, dostojanstvo i obzir koje nismo izgubili kad je Općinski sud oslobodio jednoga gada koji je ubio dvoje talijanskih jedriličara, a drugom gadu dodijeljen počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta?… Jutarnji

    više

    03.06. (12:54)

    Ante Tomić: Nema strastvenijih vjernika od bivših strastvenih grešnika

    Provokator Tomić u novoj kolumni: “Jeste li upoznati s opasnostima koje vrebaju hrvatsku obitelj?” zaskočio me kod štanda za referendum na Jelačić placu mladi katolički aktivist prošle nedjelje. “Jesam”, odgovorio sam mu ne zaustavljajući se, iako ne mogu reći da mi se nije svidio njegov zabrinuti, patetični ton.
    S vremena na vrijeme naši me katolici uspiju razveseliti upozoravajući na opasnosti koje samo oni vide, koje su, ustvari, samo njima prijetnja. Kad grme protiv homoseksualnog, izvanbračnog i svakog drugog razvrata, meni se čini da je njih najviše strah da sami neće popustiti pred iskušenjem. Gledao sam ih posljednjih tjedana krišom kod štandova, zakopčane i začešljane, oštre i žustre, i naslućivao kako je iza njihovih neuglednih vanjština zarobljena jedna teška, opojna žudnja.”. Jutarnji

    30.05. (16:05)

    Svakidašnja jadikovka

    Ante Tomić: ‘Doktor Franjo Tuđman’ djelo je bolesne žudnje da budemo veći nego što jesmo

    Tomić priča o aerodromu: “A onda su koji kilometar dalje sagradili golemu novu zgradu Zračne luke ‘Doktor Franjo Tuđman’, kojoj ni nakon godinu dana nismo otkrili smisao. To odvratno, dehumanizirano mjesto u predvorju ima tek nekoliko klupa, i to za invalide. Poželite li sjesti, morate usput naručiti i sendvič od sedamdeset pet kuna ili nešto drugo apsurdno skupo u aerodromskom kafiću. Beskrajni prazni prostori, deseci tisuća četvornih metara ništavila neobjašnjivo završavaju stazama od platnenih vrpci što se lome pod pravim kutem kao Meandri pokojnog Julija Knifera…”. Slobodna

    23.05. (22:51)

    Že-le! Že-le!

    Ante Tomić: Hvala Bogu pa imamo humanista i vizionara iz Ogorja koji priključuje Italiju Dalmaciji

    Evo što kaže Željko Kerum kako ga čuje Ante Tomić: “Još dok san iša u školu meni to nije bilo pravo”, dovikuje Kerum da nadglasa brujanje velikog žutog bagera. “Kad je učiteljica tumačila da je na Zemlji sedandeset jedan posto mora i dvadeset devet posto kopna, ja san reka: ‘Malo! Malo je to, drugarice učiteljice.’ I sve otad san razmišlja kako bi ja to moga popravit, a još kad je krenila ova pizdarija sa globalnin zatopljenjen, vidin, nema se više šta čekat. Nasipaj, brajo, koliko god moreš i ne moreš!”. Jutarnji

  • Slične vijesti

    Jučer (15:01)

    Biti sam i dobro u gomili

    Ante Tomić: Zašto ne pijem alkohol

    Ima u novoj kolumni Ante Tomića osvrta i na utakmicu stoljeća, naravno, ali ipak izdvajamo ovaj intimniji dio: Moj doživljaj zabavnog zaista nije po mjerilima većine. Jednom mi je to smetalo, želio sam biti poput drugih i ustrajno se napijao, ali onda sam odustao. Rasterećen od očekivanja drugih, naručio sam espresso i vodu i shvatio da mi se tako više sviđa, da se ne želim osloboditi inhibicija. Naprotiv, moje su mi inhibicije drage, dobre su prema meni. Nizašto se ne bih odrekao svojih inhibicija. Ako ne moram, ne bih razgovarao s nepoznatima, i ne osjećam se loše jer ne znam srdačno i živo konverzirati s čovjekom kojega prvi put vidim ili zato što ne pjevam dok svi oko mene pjevaju.

    11.07. (12:11)

    Vjenčanja, sprovodi i svjetska prvenstva

    Miljenko Jergović se prisjeća svojih svjetskih prvenstava

    Svjetska prvenstva u nogometu, kao i toliki drugi društveni i privatni ceremonijali, jedinstveni životni događaji, tužni i traumatični ili vedri i ushićujući – svejedno je, zapravo, je li jedno ili je drugo – služe tome da se imamo čega sjećati. Oni su skladišta sjećanja, produžuju život i čine ga pogodnijim za sjećanje. Ceremonijali su svojevrsni katalozi sjećanja, raznobojne nejednako napunjene fascikle. Dužina života ovisi o rasporedu i frekvenciji životnih ceremonijala. – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

    27.06. (17:42)

    Ante Tomić: Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, a ako im se pokušate suprotstaviti, optužit će vas kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata

    Kako je počelo, mene ne bi začudilo da na ulazu u Ministarstvo branitelja uskoro osvane obavijest: “Od ponedjeljaka upisujemo ratne vojne invalide rođene između 1. travnja 2001. i 31. ožujka 2002.” Sve je zapravo moguće i može biti samo gore. Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, sve nas zajedno sve besramnije pljačkati, a ako im se pokušate suprotstaviti, oni će vas, potpuno ozbiljno, bez zajebancije, smrtno ozbiljnim tonom optužiti kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata. I vi ćete im, idioti, u to povjerovati – piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

    24.06. (08:47)

    U, opako

    Ante Tomić: Dobro, u čemu je problem? Koju bi vam štetu mogli nanijeti ti ljudi?

    Ante Tomić u Jutarnjem: Čemu se uzbuđivati zbog arapskih izbjeglica? Gdje je čistoća koju bi nam oni mogli uprljati? Pokažite mi nevinost koju će nam oduzeti? Da nam ih iz Sirije i Iraka dođe nekoliko stotina hiljada, i do jedan da je lopov, terorist, okrutni ubojica, fanatični islamist i poremećeni silovatelj, tko bi uopće primijetio da se u ovoj smrdljivoj močvari nešto nesvakidašnje desilo? Kraj svih naših poslaničkih, ministarskih, biskupskih, novinarskih, braniteljskih i drugih idiota,

    kako bi neki sirijski idioti mogli pokvariti ovu našu ponosnu i staru, jednu od, kažu, najstarijih europskih kultura? Što bismo zapravo mogli izgubiti otvorimo li granice? Oprostite ako mi je promaklo, zar imamo još neki materijalni ili duhovni imetak, nekakvu ljudskost, poštenje, dostojanstvo i obzir koje nismo izgubili kad je Općinski sud oslobodio jednoga gada koji je ubio dvoje talijanskih jedriličara, a drugom gadu dodijeljen počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta?… Jutarnji

    više

    03.06. (12:54)

    Ante Tomić: Nema strastvenijih vjernika od bivših strastvenih grešnika

    Provokator Tomić u novoj kolumni: “Jeste li upoznati s opasnostima koje vrebaju hrvatsku obitelj?” zaskočio me kod štanda za referendum na Jelačić placu mladi katolički aktivist prošle nedjelje. “Jesam”, odgovorio sam mu ne zaustavljajući se, iako ne mogu reći da mi se nije svidio njegov zabrinuti, patetični ton.
    S vremena na vrijeme naši me katolici uspiju razveseliti upozoravajući na opasnosti koje samo oni vide, koje su, ustvari, samo njima prijetnja. Kad grme protiv homoseksualnog, izvanbračnog i svakog drugog razvrata, meni se čini da je njih najviše strah da sami neće popustiti pred iskušenjem. Gledao sam ih posljednjih tjedana krišom kod štandova, zakopčane i začešljane, oštre i žustre, i naslućivao kako je iza njihovih neuglednih vanjština zarobljena jedna teška, opojna žudnja.”. Jutarnji

    30.05. (16:05)

    Svakidašnja jadikovka

    Ante Tomić: ‘Doktor Franjo Tuđman’ djelo je bolesne žudnje da budemo veći nego što jesmo

    Tomić priča o aerodromu: “A onda su koji kilometar dalje sagradili golemu novu zgradu Zračne luke ‘Doktor Franjo Tuđman’, kojoj ni nakon godinu dana nismo otkrili smisao. To odvratno, dehumanizirano mjesto u predvorju ima tek nekoliko klupa, i to za invalide. Poželite li sjesti, morate usput naručiti i sendvič od sedamdeset pet kuna ili nešto drugo apsurdno skupo u aerodromskom kafiću. Beskrajni prazni prostori, deseci tisuća četvornih metara ništavila neobjašnjivo završavaju stazama od platnenih vrpci što se lome pod pravim kutem kao Meandri pokojnog Julija Knifera…”. Slobodna

    23.05. (22:51)

    Že-le! Že-le!

    Ante Tomić: Hvala Bogu pa imamo humanista i vizionara iz Ogorja koji priključuje Italiju Dalmaciji

    Evo što kaže Željko Kerum kako ga čuje Ante Tomić: “Još dok san iša u školu meni to nije bilo pravo”, dovikuje Kerum da nadglasa brujanje velikog žutog bagera. “Kad je učiteljica tumačila da je na Zemlji sedandeset jedan posto mora i dvadeset devet posto kopna, ja san reka: ‘Malo! Malo je to, drugarice učiteljice.’ I sve otad san razmišlja kako bi ja to moga popravit, a još kad je krenila ova pizdarija sa globalnin zatopljenjen, vidin, nema se više šta čekat. Nasipaj, brajo, koliko god moreš i ne moreš!”. Jutarnji