• Subota (13:30)

    Na zadnjem sjedištu moga auta

    Josip Kregar: Hrvatska će biti zemlja šofera političara

    “Hrvatska neće biti zemlja konobara i frizerki, sobarica i kućnih majstora, zanimanja koja se sada traže. Bit će zemlja bolesnih penzionera koji neće moći plaćati ni preglede ni lijekove. Bit će zemlja ostarjelih poljoprivrednika koji ne rade za prodaju i tržište, već za onu skromnu potrošnju u ekonomiji odricanja. Bit će zemlja neambicioznih žena koje se žele udati. Bit će zemlja razvedenih muškaraca srednje dobi koji po cijeli dan čitaju novine i gledaju utakmice u kafiću – neveselo će Josip Kregar u Autografu.

    29.03. (16:30)

    Samo gromoglasno!

    Kregar: Zar ćemo šutljivo zatajiti stav? Kamo ćemo, u koje dubine podsvijesti potisnuti svoju sramotu?

    Ja sam odabrao znanost kao poziv. Za mene akademski integritet nije puka fraza i floskula, nije nekoliko statutarnih odredbi i svakako ne znači računati na uzvraćanje usluge, za mene to nije strah od moći ili prljavih podmetanja… U Senatu sjede dekani koji ovise u svom izboru, zaposlenju i plaćama, o Senatu i Rektoru, ljudi koji moraju braniti interes institucije. Protiv su i mladi i stari, emeritusi i doktorandi. Nisu ljevičari i ekstremisti. Ne vole se isticati, ali kap je prelila čašu – piše Josip Kregar u još jednoj odličnoj kolumni za Autograf koja bi mogla biti predložak za peticiju koju rado potpisujemo.

    23.03. (06:40)

    Kregar: Treba moćnike izvesti na čistinu i suočiti sa stvarnošću

    Živimo u vremenima sitnih kalkulacija koje rade sitni ljudi nesvjesni svog pravog poziva i zadatka. Oni i ne razumiju da moraju obaviti velike stvari. Mislim na političare, zakon ih zove dužnosnicima, čija je glavna uloga i zadatak da pokažu predanost ciljevima za koje žive. A oni pokazuju samo predanost sebi, zamišljenoj veličini svoje ličnosti, predanost svojim interesima, zaljubljenosti u svoj lik – piše Josip Kregar na Autografu.

    15.03. (13:30)

    Kregar: Započinje faza paničnog straha stranačkih vojnika

    Vrijeme je promjena. I vrijeme je straha… Kratko rečeno, započinje faza paničnog straha stranačkih vojnika da ih nitko neće htjeti… Za njih, sadašnje moćnike nema zadovoljstva u uređenju cvjetnjaka i vrta. Skromnost i skrušenost samo se površno glume… Spuštanje s pijedestala nije jednostavna građevinska operacija za dizalicu, kamion i šest radnika. Ovdje je spomenik živ, trgaju ga osjećaji, strah od skladišta. Bivšim moćnicima strah od skladišta je strašan. Ljudi ih ne vole, ne prepoznaju i najgore – ne trebajuJosip Kregar opisuje psihološko stanje političara svih kategorija uoči izbora koji stoje pred njima.

    07.03. (16:30)

    Kregar: Anatomija i fiziologija sistema klijentelizma

    Službenici, zastrašeni svakim pozivanjem na reforme, menadžeri koji se boje konkurencije, seljaci koji zakupljuju zemlju, iznajmljivači u turizmu, umirovljenici i dragovoljci predstavljaju atomizirane rentijere kojima ne odgovaraju promjene u društvenim nišama koje su zauzeli. Svi oni potencijalni su, a ponekad bijesni, lobisti koje vlast lako pridobiva obećanjima i ustupcima. U tom sistemu svatko se bori za svoj mali interes, ali u zbroju svi plaćaju cijenu tog sistema. To nije igra bez dobitka, to nije Paretov optimum, već je to podloga sistematskog stvaranja masovne populističke podrške – pojašnjava Josip Kregar na Autografu u odličnoj kolumni sustav u kojem živimo.

    20.02. (21:30)

    Kregar: Vlast je ostala bez naroda, narod je ostao bez vlasti

    Jednostavan je test. Jeste li se spremni žrtvovati za Vladu, za bilo što i bilo kada – kad joj to zatreba. Ako ste rekli – ne, Vlada nije prošla test… Kada vidite sliku ministra, jeste li spremni za drugi test? Test glasi: Biste li od tog čovjeka kupili polovni auto? – pita vas Josip Kregar u novoj kolumni na Autografu koja ipak odiše svježinom u medijskom prostoru koji je zakužen do nepodnošljivosti na tupavost političara.

    08.02. (15:30)

    Kregar: Ante, iziđi. Gotovo je. Rat je gotov!

    Japanski vojnik Shoichi Yokoi, pronađen je u džungli. Nije znao da je rat završio. Živio je pećini koju je sam iskopao… Kraj nas žive ljudi zarobljeni svojim zapovijedima. Nisu ostali na mrtvoj straži, nisu živjeli od kokosa, jeli su odojka i špek, raženi kruh, pili gemište i bevande, ali za njih rat nije prestao. Žele mistično jedinstvo koje ih je održalo kao japanske borce u džungli. Krivo vide neprijatelje. Ne vide da oni nisu izvan nas već u nama, da su nam neprijatelji zatucanost, zaglupljenost i zaostalost. Njima bi bilo draže da Srbi govore finski. Usvojili bi crno dijete jer nije Srbin… No dok su jedni izašli iz vremenske kapsule, drugi su, gurajući se, u nju ulazili. Zbunjeni nisu mogli više vjerovati u stare istine, a za nove nisu imali mentalnu radoznalost. Uvijek su čekali da im se kaže što trebaju vjerovati, površno su ili iz straha lijeno mislili i tražili zaklon od svjetskih vrtloga… – odličnu kolumnu napisao je Josip Kregar za Autograf.

    01.02. (14:30)

    Kregar: Ne pucajte na prijatelje misleći da su svinje

    Prestar sam da se iselim i počnem ispočetka. Premlad sam da tiho trpim. Prestar sam da bih se samo igrao, premlad da se ostavim svega. Ne shvaćam sve kao igru, ne mogu misliti samo na svoj kraj (Ich bin zu alt, um nur zu spielen, zu jung, um ohne Wunsch zu sein, Goethe, ”Faust”). Naš odnos prema vlasti više ne podsjeća na ljubav i povjerenje. Mi se moramo praviti naivni i glupi… – doima se sječanjski depresivan Josip Kregar na Autografu, rezigniran, ali i mudar.

    25.01. (16:30)

    Kregar: Ni socijalizam ni kapitalizam. Zapravo idiotizam. Primitivizam

    Trenutno sam pod dojmom o općoj primitivizaciji. Primitivizam se lakše prepoznaje u društvu džentlmena, pa onda kad netko prostači, to se odmah vidi i osuđuje. Kod nas nije baš tako. Ovdje i kada se svi prave pametni i pristojni, kad se oslovljavaju kao ”uvaženi kolega”, prenemažu se i glume. Kao da su negdje čuli da to tako treba. Svoj stil licemjernog glumljenja tolerancije, bahati stil obraćanja kada križaju prste i namještaju naočale laganim pokretima smatraju dokazom otmjenosti. Malo treba da se sve to skrši, da počnu letjeti torbe, lome naočale, da počnu raditi argumenti šake – piše Josip Kregar za Autograf.

    21.12.2018. (12:30)

    Josip Kregar: Vidim jad čovjeka lišenog svojstava i zamrznute savjesti

    Ne vidim korist u konvencionalnim opravdanjima i kalkulacijama u situacijama kada treba misliti i imati stav… Ja ne želim mijenjati sve, ne hodam u maglama iluzija, radim kompromise, ne mislim da sam uvijek u pravu, ali to ne znači da iz obzira prema konvencijama i pristojnosti trebam skrivati vlastiti stav, opravdavati se da nije vrijeme, nisu prilike i da drugi neće. Ljubazno vas molim, gospodo, dođe mi da kažem, imajte svoje mišljenje i stav, nije to teško. Pokušajte. Osjećat ćete se bolje! – piše Josip Kregar za Autograf.

  • Subota (13:30)

    Na zadnjem sjedištu moga auta

    Josip Kregar: Hrvatska će biti zemlja šofera političara

    “Hrvatska neće biti zemlja konobara i frizerki, sobarica i kućnih majstora, zanimanja koja se sada traže. Bit će zemlja bolesnih penzionera koji neće moći plaćati ni preglede ni lijekove. Bit će zemlja ostarjelih poljoprivrednika koji ne rade za prodaju i tržište, već za onu skromnu potrošnju u ekonomiji odricanja. Bit će zemlja neambicioznih žena koje se žele udati. Bit će zemlja razvedenih muškaraca srednje dobi koji po cijeli dan čitaju novine i gledaju utakmice u kafiću – neveselo će Josip Kregar u Autografu.

    29.03. (16:30)

    Samo gromoglasno!

    Kregar: Zar ćemo šutljivo zatajiti stav? Kamo ćemo, u koje dubine podsvijesti potisnuti svoju sramotu?

    Ja sam odabrao znanost kao poziv. Za mene akademski integritet nije puka fraza i floskula, nije nekoliko statutarnih odredbi i svakako ne znači računati na uzvraćanje usluge, za mene to nije strah od moći ili prljavih podmetanja… U Senatu sjede dekani koji ovise u svom izboru, zaposlenju i plaćama, o Senatu i Rektoru, ljudi koji moraju braniti interes institucije. Protiv su i mladi i stari, emeritusi i doktorandi. Nisu ljevičari i ekstremisti. Ne vole se isticati, ali kap je prelila čašu – piše Josip Kregar u još jednoj odličnoj kolumni za Autograf koja bi mogla biti predložak za peticiju koju rado potpisujemo.

    23.03. (06:40)

    Kregar: Treba moćnike izvesti na čistinu i suočiti sa stvarnošću

    Živimo u vremenima sitnih kalkulacija koje rade sitni ljudi nesvjesni svog pravog poziva i zadatka. Oni i ne razumiju da moraju obaviti velike stvari. Mislim na političare, zakon ih zove dužnosnicima, čija je glavna uloga i zadatak da pokažu predanost ciljevima za koje žive. A oni pokazuju samo predanost sebi, zamišljenoj veličini svoje ličnosti, predanost svojim interesima, zaljubljenosti u svoj lik – piše Josip Kregar na Autografu.

    15.03. (13:30)

    Kregar: Započinje faza paničnog straha stranačkih vojnika

    Vrijeme je promjena. I vrijeme je straha… Kratko rečeno, započinje faza paničnog straha stranačkih vojnika da ih nitko neće htjeti… Za njih, sadašnje moćnike nema zadovoljstva u uređenju cvjetnjaka i vrta. Skromnost i skrušenost samo se površno glume… Spuštanje s pijedestala nije jednostavna građevinska operacija za dizalicu, kamion i šest radnika. Ovdje je spomenik živ, trgaju ga osjećaji, strah od skladišta. Bivšim moćnicima strah od skladišta je strašan. Ljudi ih ne vole, ne prepoznaju i najgore – ne trebajuJosip Kregar opisuje psihološko stanje političara svih kategorija uoči izbora koji stoje pred njima.

    07.03. (16:30)

    Kregar: Anatomija i fiziologija sistema klijentelizma

    Službenici, zastrašeni svakim pozivanjem na reforme, menadžeri koji se boje konkurencije, seljaci koji zakupljuju zemlju, iznajmljivači u turizmu, umirovljenici i dragovoljci predstavljaju atomizirane rentijere kojima ne odgovaraju promjene u društvenim nišama koje su zauzeli. Svi oni potencijalni su, a ponekad bijesni, lobisti koje vlast lako pridobiva obećanjima i ustupcima. U tom sistemu svatko se bori za svoj mali interes, ali u zbroju svi plaćaju cijenu tog sistema. To nije igra bez dobitka, to nije Paretov optimum, već je to podloga sistematskog stvaranja masovne populističke podrške – pojašnjava Josip Kregar na Autografu u odličnoj kolumni sustav u kojem živimo.

    20.02. (21:30)

    Kregar: Vlast je ostala bez naroda, narod je ostao bez vlasti

    Jednostavan je test. Jeste li se spremni žrtvovati za Vladu, za bilo što i bilo kada – kad joj to zatreba. Ako ste rekli – ne, Vlada nije prošla test… Kada vidite sliku ministra, jeste li spremni za drugi test? Test glasi: Biste li od tog čovjeka kupili polovni auto? – pita vas Josip Kregar u novoj kolumni na Autografu koja ipak odiše svježinom u medijskom prostoru koji je zakužen do nepodnošljivosti na tupavost političara.

    08.02. (15:30)

    Kregar: Ante, iziđi. Gotovo je. Rat je gotov!

    Japanski vojnik Shoichi Yokoi, pronađen je u džungli. Nije znao da je rat završio. Živio je pećini koju je sam iskopao… Kraj nas žive ljudi zarobljeni svojim zapovijedima. Nisu ostali na mrtvoj straži, nisu živjeli od kokosa, jeli su odojka i špek, raženi kruh, pili gemište i bevande, ali za njih rat nije prestao. Žele mistično jedinstvo koje ih je održalo kao japanske borce u džungli. Krivo vide neprijatelje. Ne vide da oni nisu izvan nas već u nama, da su nam neprijatelji zatucanost, zaglupljenost i zaostalost. Njima bi bilo draže da Srbi govore finski. Usvojili bi crno dijete jer nije Srbin… No dok su jedni izašli iz vremenske kapsule, drugi su, gurajući se, u nju ulazili. Zbunjeni nisu mogli više vjerovati u stare istine, a za nove nisu imali mentalnu radoznalost. Uvijek su čekali da im se kaže što trebaju vjerovati, površno su ili iz straha lijeno mislili i tražili zaklon od svjetskih vrtloga… – odličnu kolumnu napisao je Josip Kregar za Autograf.

    01.02. (14:30)

    Kregar: Ne pucajte na prijatelje misleći da su svinje

    Prestar sam da se iselim i počnem ispočetka. Premlad sam da tiho trpim. Prestar sam da bih se samo igrao, premlad da se ostavim svega. Ne shvaćam sve kao igru, ne mogu misliti samo na svoj kraj (Ich bin zu alt, um nur zu spielen, zu jung, um ohne Wunsch zu sein, Goethe, ”Faust”). Naš odnos prema vlasti više ne podsjeća na ljubav i povjerenje. Mi se moramo praviti naivni i glupi… – doima se sječanjski depresivan Josip Kregar na Autografu, rezigniran, ali i mudar.

    25.01. (16:30)

    Kregar: Ni socijalizam ni kapitalizam. Zapravo idiotizam. Primitivizam

    Trenutno sam pod dojmom o općoj primitivizaciji. Primitivizam se lakše prepoznaje u društvu džentlmena, pa onda kad netko prostači, to se odmah vidi i osuđuje. Kod nas nije baš tako. Ovdje i kada se svi prave pametni i pristojni, kad se oslovljavaju kao ”uvaženi kolega”, prenemažu se i glume. Kao da su negdje čuli da to tako treba. Svoj stil licemjernog glumljenja tolerancije, bahati stil obraćanja kada križaju prste i namještaju naočale laganim pokretima smatraju dokazom otmjenosti. Malo treba da se sve to skrši, da počnu letjeti torbe, lome naočale, da počnu raditi argumenti šake – piše Josip Kregar za Autograf.

    21.12.2018. (12:30)

    Josip Kregar: Vidim jad čovjeka lišenog svojstava i zamrznute savjesti

    Ne vidim korist u konvencionalnim opravdanjima i kalkulacijama u situacijama kada treba misliti i imati stav… Ja ne želim mijenjati sve, ne hodam u maglama iluzija, radim kompromise, ne mislim da sam uvijek u pravu, ali to ne znači da iz obzira prema konvencijama i pristojnosti trebam skrivati vlastiti stav, opravdavati se da nije vrijeme, nisu prilike i da drugi neće. Ljubazno vas molim, gospodo, dođe mi da kažem, imajte svoje mišljenje i stav, nije to teško. Pokušajte. Osjećat ćete se bolje! – piše Josip Kregar za Autograf.