• Srijeda (17:30)

    Ustaše Made in China

    Boris Dežulović: Bog i Kinezi

    Tema o ZDS Kinezima u Imotskom je očito kompleksnija i puna dodatnih skrivenih značenja koja Boris Dežulović voli pronalaziti u našoj svakodnevici (jer stvarnost nije jedna jedina). Dežulović otkriva obrat: “Pretpostavka je, međutim, majka svih zajeba. Ne samo da zlosretni Sze Yat Lung – tako se, naime, zove – nije bauštelac iz China Bridge and Road Corporation, ne samo da se u Imotskom nije obreo slučajno, i ne samo da zna što znači “Za dom spremni”, nego zajedno s prijateljem i zemljakom Nikom Changom u Imotskom već neko vrijeme živi, doselivši tu iz rodnog Hong Konga samo i isključivo zbog – ustaša…” Ide dalje priča i ideja. I Ante Tomić je na istu ideju došao malo niže. Veliki umovi misle slično i nekad otkriju istu stvar (Leibitz i Newton).

    11.02. (13:30)

    你好朋友

    Dežulović: 和平与反共! (Mir i antikomunizam!)

    Kako sam ja zamislio strategiju obrane, ovlašteni sudski vještaci, najbolji hrvatski bihevioristi i kulturni antropolozi potvrdili bi kako se glasno smijanje, aplaudiranje, skandiranje, pjevanje i tapšanje po ramenima u hrvatskoj kulturi općenito ne smatraju znakovima ‘neraspoloženja ili uznemirenosti’, već – iznenadit ćete se možda – upravo naprotiv, znakovima dobrog raspoloženja i ushićenosti – ludi Boris Dežulović je progovorio kineski u Novostima da bi pojasnio je li bilo remećenja javnog reda i mira od strane Kineza u Imotskom. Za dio teksta vam treba Google Translate.

    08.02. (16:30)

    Sanja Modrić: Zašto predsjednici sad treba biskup Košić? Pa za razuvjeravanje desnice

    Otkako je predsjednica torpedirala s Pantovčaka svog napaljenog savjetnika Radeljića da bi otvorila ružičastu fazu nebeskog sklada s premijerom i njegovom strujom u HDZ-u, naša radikalna desnica proklinje svoju posrnulu herionu na sva usta. Otvorite desne portale pa da vidite kako Kolinda odjednom samo crnu vunu prede. Bila im sve, uzdanica, majka, kraljica. Ober Hrvatica. Sada je prevrtljiva, izdajnička, pokvarena, krpa, nula i ništica i još štošta pogrdno što na pristojnom mjestu poput ovoga ne bi bilo uputno citirati… – čita predsjedničine motive Sanja Modrić, Novi list.

    08.02. (15:30)

    Kregar: Ante, iziđi. Gotovo je. Rat je gotov!

    Japanski vojnik Shoichi Yokoi, pronađen je u džungli. Nije znao da je rat završio. Živio je pećini koju je sam iskopao… Kraj nas žive ljudi zarobljeni svojim zapovijedima. Nisu ostali na mrtvoj straži, nisu živjeli od kokosa, jeli su odojka i špek, raženi kruh, pili gemište i bevande, ali za njih rat nije prestao. Žele mistično jedinstvo koje ih je održalo kao japanske borce u džungli. Krivo vide neprijatelje. Ne vide da oni nisu izvan nas već u nama, da su nam neprijatelji zatucanost, zaglupljenost i zaostalost. Njima bi bilo draže da Srbi govore finski. Usvojili bi crno dijete jer nije Srbin… No dok su jedni izašli iz vremenske kapsule, drugi su, gurajući se, u nju ulazili. Zbunjeni nisu mogli više vjerovati u stare istine, a za nove nisu imali mentalnu radoznalost. Uvijek su čekali da im se kaže što trebaju vjerovati, površno su ili iz straha lijeno mislili i tražili zaklon od svjetskih vrtloga… – odličnu kolumnu napisao je Josip Kregar za Autograf.

    06.02. (20:30)

    I moralni polovi se kreću

    Klauški: Kolindi je ‘vjera kao moralni kompas’. Kojim se krivo služi

    Kolinda Grabar Kitarović mogla je baš odabrati neku bolju prigodu da se pohvali kako joj je “vjera moralni kompas” od današnjeg molitvenog doručka kod sisačkog biskupa Vlade Košića. Jer, radi se o crkvenom dostojanstveniku koji je ljubio ruke osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću, nazivajući “moralnom vertikalom” osobu osuđenu zbog odgovornosti za ubojstva žena i djece u BiH – piše redoviti predsjedničin kroničar Tomislav Klauški za 24 sata.

    06.02. (10:30)

    Jergović: Izbor lektire je sumanut, zastarjeliji nego prije 50 godina

    Na toj lektirnoj listi, onoj osmoškolskoj, kao ni onoj srednjoškolskoj, nema nijedne knjige napisane u ovom stoljeću, a jedva da je poneka napisana u proteklih pedeset godina. Nema nijednoga živog stranog pisca, a od domaćih živih tu su Miro Gavran i Pavle Pavličić, koje će morati da čitaju osmoškolci, te Danijel Dragojević, čiji je izbor iz pjesništva pred srednjoškolcima… Oni koji su ministrici lektirnu listu sastavljali, bave se pljačkanjem književnih grobova, te se tako “Prokleta avlija” Ive Andrića našla pod egidom “Hrvatska književnost” – komentira popis lektire Miljenko Jegović za Jutarnji. Jergović nije uvršten u izbor, ali kako kaže izvor iz ministarstva – “Nema potrebe imati popis za suvremene tekstove. Tko kaže da netko neće izabrati Jergovića, Tribusona ili Tomića ako žele – ako ih nema na popisu, to ne znači da ih učitelji neće moći birati.”

    01.02. (14:30)

    Kregar: Ne pucajte na prijatelje misleći da su svinje

    Prestar sam da se iselim i počnem ispočetka. Premlad sam da tiho trpim. Prestar sam da bih se samo igrao, premlad da se ostavim svega. Ne shvaćam sve kao igru, ne mogu misliti samo na svoj kraj (Ich bin zu alt, um nur zu spielen, zu jung, um ohne Wunsch zu sein, Goethe, ”Faust”). Naš odnos prema vlasti više ne podsjeća na ljubav i povjerenje. Mi se moramo praviti naivni i glupi… – doima se sječanjski depresivan Josip Kregar na Autografu, rezigniran, ali i mudar.

    01.02. (13:30)

    Sramotan i sramotniji

    Klauški: Da, ova vlast je živa sramota. Ali pogled na oporbu još je gori

    “Većina građana srami se ovakvog premijera”, reče Davor Bernardić kojeg se srami pola SDP-a, sve više članova i birača – piše Tomislav Klauški za 24 sata. Valjda u nedostatku suvislijeg materijala za kolumnu, Klauški je jednu posvetio eto čak i Bernardiću (pa koga više briga za Bernardića). Uglavnom, nije vijest Bernardić nego iznenadna nirvana, privremeni smiraj afera da je čak i on tema. Samo da potraje, ne zbog afera koje su odreda nebitne (potrebne su samo medijima), već zbog tog neobjašnjivog fokusiranja na glupe i sramotne ljude, a političari su po defaultu takvi. Inače postoje, znate, i pametni i bitni ljudi.

    01.02. (07:30)

    Sanja Modrić: Pterodaktili lete, a karavane prolaze

    Ako se pita vladajuće, oni će namjestiti zaprepašteno lice kao da im je ispred nosa upravo proletio pterodaktil, onaj leteći gmaz koji je izumro prije 65 milijuna godina. Istrenirano će rastumačiti općinstvu da je to, ah, molit ćemo lijepo, “ipak samo percepcija”, da je ulica uvijek živčana i da je to zapravo dobro jer njih tjera da budu “još bolji” nego što jesu. Ali kakvi su doista – zorno se pokazuje svaki čas s novim i novim korupcijskim aferama koje na kraju budu usuvo zbrojene samo kod bezubog Transparency Internationala – piše Sanja Modrić za Novi list povodom sramote s Fondom za zaštitu okoliša i masovnim uhljebljivanjem HNS-ovaca.

    28.01. (13:30)

    Boris Jokić: Hrvatsko licemjerje – Gurate djecu u ralje politike? Pa pustite ih da govore!

    U metežu glasova koji se trenutno u Hrvatskoj bjesomučno bore za svoj prostor jedan u potpunosti izostaje. Svakodnevno ćete čuti misli i stavove pozicije i opozicije, poduzetnika i sindikata, umjetnika i sportaša, liječnika i pacijenata, čak i umirovljenika, ali glas djece i mladih ljudi u javnoj sferi gotovo da ne postoji. Radi se za javnost o nijemom dijelu populacije. U Hrvatskoj djeca i mladi ne govore… ‘Koliko ono imamo za posjet školi?’, pita ministar/ministrica/premijer/predsjednica/saborski zastupnik. ‘Šest minuta, ali sve je ok. Pogladite ih kao kućne ljubimce. Pripremili smo im pitanja. Što klinci uopće danas znaju?’, kaže PR – piše Boris Jokić za Tportal.

  • Srijeda (17:30)

    Ustaše Made in China

    Boris Dežulović: Bog i Kinezi

    Tema o ZDS Kinezima u Imotskom je očito kompleksnija i puna dodatnih skrivenih značenja koja Boris Dežulović voli pronalaziti u našoj svakodnevici (jer stvarnost nije jedna jedina). Dežulović otkriva obrat: “Pretpostavka je, međutim, majka svih zajeba. Ne samo da zlosretni Sze Yat Lung – tako se, naime, zove – nije bauštelac iz China Bridge and Road Corporation, ne samo da se u Imotskom nije obreo slučajno, i ne samo da zna što znači “Za dom spremni”, nego zajedno s prijateljem i zemljakom Nikom Changom u Imotskom već neko vrijeme živi, doselivši tu iz rodnog Hong Konga samo i isključivo zbog – ustaša…” Ide dalje priča i ideja. I Ante Tomić je na istu ideju došao malo niže. Veliki umovi misle slično i nekad otkriju istu stvar (Leibitz i Newton).

    11.02. (13:30)

    你好朋友

    Dežulović: 和平与反共! (Mir i antikomunizam!)

    Kako sam ja zamislio strategiju obrane, ovlašteni sudski vještaci, najbolji hrvatski bihevioristi i kulturni antropolozi potvrdili bi kako se glasno smijanje, aplaudiranje, skandiranje, pjevanje i tapšanje po ramenima u hrvatskoj kulturi općenito ne smatraju znakovima ‘neraspoloženja ili uznemirenosti’, već – iznenadit ćete se možda – upravo naprotiv, znakovima dobrog raspoloženja i ushićenosti – ludi Boris Dežulović je progovorio kineski u Novostima da bi pojasnio je li bilo remećenja javnog reda i mira od strane Kineza u Imotskom. Za dio teksta vam treba Google Translate.

    08.02. (16:30)

    Sanja Modrić: Zašto predsjednici sad treba biskup Košić? Pa za razuvjeravanje desnice

    Otkako je predsjednica torpedirala s Pantovčaka svog napaljenog savjetnika Radeljića da bi otvorila ružičastu fazu nebeskog sklada s premijerom i njegovom strujom u HDZ-u, naša radikalna desnica proklinje svoju posrnulu herionu na sva usta. Otvorite desne portale pa da vidite kako Kolinda odjednom samo crnu vunu prede. Bila im sve, uzdanica, majka, kraljica. Ober Hrvatica. Sada je prevrtljiva, izdajnička, pokvarena, krpa, nula i ništica i još štošta pogrdno što na pristojnom mjestu poput ovoga ne bi bilo uputno citirati… – čita predsjedničine motive Sanja Modrić, Novi list.

    08.02. (15:30)

    Kregar: Ante, iziđi. Gotovo je. Rat je gotov!

    Japanski vojnik Shoichi Yokoi, pronađen je u džungli. Nije znao da je rat završio. Živio je pećini koju je sam iskopao… Kraj nas žive ljudi zarobljeni svojim zapovijedima. Nisu ostali na mrtvoj straži, nisu živjeli od kokosa, jeli su odojka i špek, raženi kruh, pili gemište i bevande, ali za njih rat nije prestao. Žele mistično jedinstvo koje ih je održalo kao japanske borce u džungli. Krivo vide neprijatelje. Ne vide da oni nisu izvan nas već u nama, da su nam neprijatelji zatucanost, zaglupljenost i zaostalost. Njima bi bilo draže da Srbi govore finski. Usvojili bi crno dijete jer nije Srbin… No dok su jedni izašli iz vremenske kapsule, drugi su, gurajući se, u nju ulazili. Zbunjeni nisu mogli više vjerovati u stare istine, a za nove nisu imali mentalnu radoznalost. Uvijek su čekali da im se kaže što trebaju vjerovati, površno su ili iz straha lijeno mislili i tražili zaklon od svjetskih vrtloga… – odličnu kolumnu napisao je Josip Kregar za Autograf.

    06.02. (20:30)

    I moralni polovi se kreću

    Klauški: Kolindi je ‘vjera kao moralni kompas’. Kojim se krivo služi

    Kolinda Grabar Kitarović mogla je baš odabrati neku bolju prigodu da se pohvali kako joj je “vjera moralni kompas” od današnjeg molitvenog doručka kod sisačkog biskupa Vlade Košića. Jer, radi se o crkvenom dostojanstveniku koji je ljubio ruke osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću, nazivajući “moralnom vertikalom” osobu osuđenu zbog odgovornosti za ubojstva žena i djece u BiH – piše redoviti predsjedničin kroničar Tomislav Klauški za 24 sata.

    06.02. (10:30)

    Jergović: Izbor lektire je sumanut, zastarjeliji nego prije 50 godina

    Na toj lektirnoj listi, onoj osmoškolskoj, kao ni onoj srednjoškolskoj, nema nijedne knjige napisane u ovom stoljeću, a jedva da je poneka napisana u proteklih pedeset godina. Nema nijednoga živog stranog pisca, a od domaćih živih tu su Miro Gavran i Pavle Pavličić, koje će morati da čitaju osmoškolci, te Danijel Dragojević, čiji je izbor iz pjesništva pred srednjoškolcima… Oni koji su ministrici lektirnu listu sastavljali, bave se pljačkanjem književnih grobova, te se tako “Prokleta avlija” Ive Andrića našla pod egidom “Hrvatska književnost” – komentira popis lektire Miljenko Jegović za Jutarnji. Jergović nije uvršten u izbor, ali kako kaže izvor iz ministarstva – “Nema potrebe imati popis za suvremene tekstove. Tko kaže da netko neće izabrati Jergovića, Tribusona ili Tomića ako žele – ako ih nema na popisu, to ne znači da ih učitelji neće moći birati.”

    01.02. (14:30)

    Kregar: Ne pucajte na prijatelje misleći da su svinje

    Prestar sam da se iselim i počnem ispočetka. Premlad sam da tiho trpim. Prestar sam da bih se samo igrao, premlad da se ostavim svega. Ne shvaćam sve kao igru, ne mogu misliti samo na svoj kraj (Ich bin zu alt, um nur zu spielen, zu jung, um ohne Wunsch zu sein, Goethe, ”Faust”). Naš odnos prema vlasti više ne podsjeća na ljubav i povjerenje. Mi se moramo praviti naivni i glupi… – doima se sječanjski depresivan Josip Kregar na Autografu, rezigniran, ali i mudar.

    01.02. (13:30)

    Sramotan i sramotniji

    Klauški: Da, ova vlast je živa sramota. Ali pogled na oporbu još je gori

    “Većina građana srami se ovakvog premijera”, reče Davor Bernardić kojeg se srami pola SDP-a, sve više članova i birača – piše Tomislav Klauški za 24 sata. Valjda u nedostatku suvislijeg materijala za kolumnu, Klauški je jednu posvetio eto čak i Bernardiću (pa koga više briga za Bernardića). Uglavnom, nije vijest Bernardić nego iznenadna nirvana, privremeni smiraj afera da je čak i on tema. Samo da potraje, ne zbog afera koje su odreda nebitne (potrebne su samo medijima), već zbog tog neobjašnjivog fokusiranja na glupe i sramotne ljude, a političari su po defaultu takvi. Inače postoje, znate, i pametni i bitni ljudi.

    01.02. (07:30)

    Sanja Modrić: Pterodaktili lete, a karavane prolaze

    Ako se pita vladajuće, oni će namjestiti zaprepašteno lice kao da im je ispred nosa upravo proletio pterodaktil, onaj leteći gmaz koji je izumro prije 65 milijuna godina. Istrenirano će rastumačiti općinstvu da je to, ah, molit ćemo lijepo, “ipak samo percepcija”, da je ulica uvijek živčana i da je to zapravo dobro jer njih tjera da budu “još bolji” nego što jesu. Ali kakvi su doista – zorno se pokazuje svaki čas s novim i novim korupcijskim aferama koje na kraju budu usuvo zbrojene samo kod bezubog Transparency Internationala – piše Sanja Modrić za Novi list povodom sramote s Fondom za zaštitu okoliša i masovnim uhljebljivanjem HNS-ovaca.

    28.01. (13:30)

    Boris Jokić: Hrvatsko licemjerje – Gurate djecu u ralje politike? Pa pustite ih da govore!

    U metežu glasova koji se trenutno u Hrvatskoj bjesomučno bore za svoj prostor jedan u potpunosti izostaje. Svakodnevno ćete čuti misli i stavove pozicije i opozicije, poduzetnika i sindikata, umjetnika i sportaša, liječnika i pacijenata, čak i umirovljenika, ali glas djece i mladih ljudi u javnoj sferi gotovo da ne postoji. Radi se za javnost o nijemom dijelu populacije. U Hrvatskoj djeca i mladi ne govore… ‘Koliko ono imamo za posjet školi?’, pita ministar/ministrica/premijer/predsjednica/saborski zastupnik. ‘Šest minuta, ali sve je ok. Pogladite ih kao kućne ljubimce. Pripremili smo im pitanja. Što klinci uopće danas znaju?’, kaže PR – piše Boris Jokić za Tportal.