• 17.10. (08:30)

    Miljenko Jergović: Što je Stjepana Radića učinilo nepodobnim u današnjoj Hrvatskoj

    Pita se to Jergović, jer primjećuje da ga se ne sjećamo puno, a bilo je prilika i čovjek zaslužuje. I odgovara: Zašto je Stjepan Radić u današnjoj Hrvatskoj suštinski nepoželjan? Zato što je iz perspektive ovoga društva i njegovih institucija, ove kulture i ovoga hrvatstva, pažnje vrijedna jedino Radićeva smrt. Zato, jakako, jer ga ubi Srbin. Ali pošto tolike već ubiše Srbi, nije 2018. notirana njegova smrt. A nije iz još jednoga, važnijeg razloga: sve što su bili život i životno djelo Stjepana Radića najdublje je protivno idealima današnje hrvatske države i njezinih vladajućih elita, onih desno-konzervativnih, proustaških, kao i onih lijevo-liberalnih, nepostojećih. Jutarnji list

    Još jedan je važan razlog što ga danas zaboravljaju i brišu iz memorije ovoga društva: Stjepan Radić nije bio populist. Suprotno tome, on je bio prosvjetitelj. Populizam podrazumijeva laž, poluistinu, poturanje manje važnih činjenica, manipuliranje narodnim neznanjem, podcjenjivanje znanja kao takvog. U današnjoj hrvatskoj politici, u onoj koja se već tridesetak godina vodi, populisti su, zapravo, svi. Laž je u današnjoj Hrvatskoj – pravo na mišljenje. Ako lažete kao pas, vi iznosite svoj stav, koji je u općem doživljaju stvari jednako vrednovan kao nečija istina. Radić nije lagao. Radić je govorio istinu ili ono u što je vjerovao da je istina.

    više

    16.10. (15:30)

    Gastschreiber

    Ivani Sajko i Miljenku Jergoviću nagrade u Frankfurtu i Berlinu

    Hrvatska dramatičarka, književnica i redateljica Ivana Sajko, koja već dvije godine živi u Berlinu, za svoj je ‘Ljubavni roman’ na Frankfurtskom sajmu knjiga dobila veliku i prestižnu nagradu za suvremeni književni tekst preveden na njemački. Istog dana u berlinskoj gradskoj vijećnici Miljenku Jergoviću uručena je važna i prestižna književna nagrada Georg Dehio-Buchpreis. Branimir Pofuk hvali Nijemce kako su odlično prepoznali ove pisce i bili vrlo pažljivi oko ceremonija dodjela nagrada.

    29.08. (00:13)

    Stvarnost kao loša fikcija

    Miljenko Jergović o sasvim nerealnom scenariju nesreće u Vrapču, u takvu priču nitko ne bi povjerovao

    Osim što je riječ o krajnje neuvjerljivoj fabuli, o priči koja je iritantno trivijalna, nema te društvene zajednice – onakve kakvima se društvene zajednice konstituiraju u književnosti, na stripu i u filmu – koja bi mogla podnijeti takvu priču. Umjetnost ne podnosi tu vrstu karikiranja i pojednostavljivanja. Priča koja započne kao laž iz laži više ne uspijeva izaći. – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

    11.07. (12:11)

    Vjenčanja, sprovodi i svjetska prvenstva

    Miljenko Jergović se prisjeća svojih svjetskih prvenstava

    Svjetska prvenstva u nogometu, kao i toliki drugi društveni i privatni ceremonijali, jedinstveni životni događaji, tužni i traumatični ili vedri i ushićujući – svejedno je, zapravo, je li jedno ili je drugo – služe tome da se imamo čega sjećati. Oni su skladišta sjećanja, produžuju život i čine ga pogodnijim za sjećanje. Ceremonijali su svojevrsni katalozi sjećanja, raznobojne nejednako napunjene fascikle. Dužina života ovisi o rasporedu i frekvenciji životnih ceremonijala. – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

    13.03. (11:13)

    'Svatko ima svoje Sirijce i Afganistance'

    Jergović: Demografiju pogoni snaga kulture, a ne broj porođaja

    “Svatko je nečiji Sirijac i Afganistanac. Trenutno, Hrvati su irski Sirijci i Afganistanci. Irci s tom činjenicom nemaju naročitih problema. Njihova kultura je naprosto toliko vitalna da mogu prihvaćati, asimilirati, mijenjati se… A današnji Sirijci i Afganistanci, koji se preko Hrvatske očajnički pokušavaju dokopati Zapada zapravo su isto ono što su prije trideset, pedeset ili sedamdeset godina ovoj zemlji bili Bosanci… Neće izumrijeti one zajednice čije žene budu nedovoljno rađale nego će izumrijeti oni čija kultura ne iskaže vitalitet, sposobnost asimiliranja drugih, koliko i sposobnost vlastitog preobražaja”, piše Miljenko Jergović na blogu.

    07.03. (14:30)

    Falus nota

    Jergović: Pitanje banana u hrvatskoj tradiciji i suvremenosti

    “Banane su kao nafta, samo ljepše i pitomije. I zbog nečeg – šaljivije. Nije to samo zbog Tarzana i majmunskih konotacija. Banana je zbog svoga specifičnog oblika i erotski simbol. Usto, ona je savršeno vajarsko djelo prirode. Njezinu grafičku upečatljivost i žutu ljepotu ovjekovječio je Andy Warhol. Nije lako zemlji čiji političari ni u dva po ponoći ne znaju što bi rekli o bananama”, piše Miljenko Jergović na blogu, inspiriran provalom smijeha zastupnika u Saboru.

    25.02. (12:30)

    Sport i razonoda

    Jergović: Pobjednici pobjeđuju, a poraženi pišu povijest

    “Pobjednici ne pišu povijest, oni imaju važnijeg posla. A i povijest se opire logici i diktatu pobjede. U njezinom je pra-razlogu potreba da se iznese pripovijest o velikom stradanju, o porazu. U tome su slični povijest i književnost: prva svjedoči kolektivnim, druga ličnim i privatnim porazima. Iz potrebe, ili iz imperativa, pobjednika da pišu nekakvu svoju povijest ili, ne daj Bože, književnost, nastaje uglavnom isto – propaganda”, piše Miljenko Jergović o knjizi Čedomira Višnjića Vreme sporta i razonode.

    11.02. (17:30)

    Knjižni kutak

    Jergović: Smoje i gorko smiješna oda životu

    “On nije izmišljao, nego je osluškivao svijet i bilježio. Zapisivao je ono što su govorili ljudi i o čemu su razmišljali psi, stvarajući tako gorko-smiješnu odu životu u svijetu što ga je, u to nije bilo baš nikakve sumnje, dragi Bog stvorio s nekom jasnom namjerom. I sada se ljudi zlopate s tom Njegovom namjerom, i na Boga se ljute više nego što se Bogu mole. A onda se, na svoju sramotu, svijet odrekao svoga stvoritelja. Dalmatinski svijet odrekao se Miljenka Smoje”, piše Miljenko Jergović na blogu o knjizi Judi i beštije.

  • 17.10. (08:30)

    Miljenko Jergović: Što je Stjepana Radića učinilo nepodobnim u današnjoj Hrvatskoj

    Pita se to Jergović, jer primjećuje da ga se ne sjećamo puno, a bilo je prilika i čovjek zaslužuje. I odgovara: Zašto je Stjepan Radić u današnjoj Hrvatskoj suštinski nepoželjan? Zato što je iz perspektive ovoga društva i njegovih institucija, ove kulture i ovoga hrvatstva, pažnje vrijedna jedino Radićeva smrt. Zato, jakako, jer ga ubi Srbin. Ali pošto tolike već ubiše Srbi, nije 2018. notirana njegova smrt. A nije iz još jednoga, važnijeg razloga: sve što su bili život i životno djelo Stjepana Radića najdublje je protivno idealima današnje hrvatske države i njezinih vladajućih elita, onih desno-konzervativnih, proustaških, kao i onih lijevo-liberalnih, nepostojećih. Jutarnji list

    Još jedan je važan razlog što ga danas zaboravljaju i brišu iz memorije ovoga društva: Stjepan Radić nije bio populist. Suprotno tome, on je bio prosvjetitelj. Populizam podrazumijeva laž, poluistinu, poturanje manje važnih činjenica, manipuliranje narodnim neznanjem, podcjenjivanje znanja kao takvog. U današnjoj hrvatskoj politici, u onoj koja se već tridesetak godina vodi, populisti su, zapravo, svi. Laž je u današnjoj Hrvatskoj – pravo na mišljenje. Ako lažete kao pas, vi iznosite svoj stav, koji je u općem doživljaju stvari jednako vrednovan kao nečija istina. Radić nije lagao. Radić je govorio istinu ili ono u što je vjerovao da je istina.

    više

    16.10. (15:30)

    Gastschreiber

    Ivani Sajko i Miljenku Jergoviću nagrade u Frankfurtu i Berlinu

    Hrvatska dramatičarka, književnica i redateljica Ivana Sajko, koja već dvije godine živi u Berlinu, za svoj je ‘Ljubavni roman’ na Frankfurtskom sajmu knjiga dobila veliku i prestižnu nagradu za suvremeni književni tekst preveden na njemački. Istog dana u berlinskoj gradskoj vijećnici Miljenku Jergoviću uručena je važna i prestižna književna nagrada Georg Dehio-Buchpreis. Branimir Pofuk hvali Nijemce kako su odlično prepoznali ove pisce i bili vrlo pažljivi oko ceremonija dodjela nagrada.

    29.08. (00:13)

    Stvarnost kao loša fikcija

    Miljenko Jergović o sasvim nerealnom scenariju nesreće u Vrapču, u takvu priču nitko ne bi povjerovao

    Osim što je riječ o krajnje neuvjerljivoj fabuli, o priči koja je iritantno trivijalna, nema te društvene zajednice – onakve kakvima se društvene zajednice konstituiraju u književnosti, na stripu i u filmu – koja bi mogla podnijeti takvu priču. Umjetnost ne podnosi tu vrstu karikiranja i pojednostavljivanja. Priča koja započne kao laž iz laži više ne uspijeva izaći. – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

    11.07. (12:11)

    Vjenčanja, sprovodi i svjetska prvenstva

    Miljenko Jergović se prisjeća svojih svjetskih prvenstava

    Svjetska prvenstva u nogometu, kao i toliki drugi društveni i privatni ceremonijali, jedinstveni životni događaji, tužni i traumatični ili vedri i ushićujući – svejedno je, zapravo, je li jedno ili je drugo – služe tome da se imamo čega sjećati. Oni su skladišta sjećanja, produžuju život i čine ga pogodnijim za sjećanje. Ceremonijali su svojevrsni katalozi sjećanja, raznobojne nejednako napunjene fascikle. Dužina života ovisi o rasporedu i frekvenciji životnih ceremonijala. – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

    13.03. (11:13)

    'Svatko ima svoje Sirijce i Afganistance'

    Jergović: Demografiju pogoni snaga kulture, a ne broj porođaja

    “Svatko je nečiji Sirijac i Afganistanac. Trenutno, Hrvati su irski Sirijci i Afganistanci. Irci s tom činjenicom nemaju naročitih problema. Njihova kultura je naprosto toliko vitalna da mogu prihvaćati, asimilirati, mijenjati se… A današnji Sirijci i Afganistanci, koji se preko Hrvatske očajnički pokušavaju dokopati Zapada zapravo su isto ono što su prije trideset, pedeset ili sedamdeset godina ovoj zemlji bili Bosanci… Neće izumrijeti one zajednice čije žene budu nedovoljno rađale nego će izumrijeti oni čija kultura ne iskaže vitalitet, sposobnost asimiliranja drugih, koliko i sposobnost vlastitog preobražaja”, piše Miljenko Jergović na blogu.

    07.03. (14:30)

    Falus nota

    Jergović: Pitanje banana u hrvatskoj tradiciji i suvremenosti

    “Banane su kao nafta, samo ljepše i pitomije. I zbog nečeg – šaljivije. Nije to samo zbog Tarzana i majmunskih konotacija. Banana je zbog svoga specifičnog oblika i erotski simbol. Usto, ona je savršeno vajarsko djelo prirode. Njezinu grafičku upečatljivost i žutu ljepotu ovjekovječio je Andy Warhol. Nije lako zemlji čiji političari ni u dva po ponoći ne znaju što bi rekli o bananama”, piše Miljenko Jergović na blogu, inspiriran provalom smijeha zastupnika u Saboru.

    27.02. (14:53)

    Miljenko Jergović 28. veljače u 19 sati u kinu Europa predstavlja roman ‘Nezemaljski izraz njegovih ruku’

    Iscrpnije...
    25.02. (12:30)

    Sport i razonoda

    Jergović: Pobjednici pobjeđuju, a poraženi pišu povijest

    “Pobjednici ne pišu povijest, oni imaju važnijeg posla. A i povijest se opire logici i diktatu pobjede. U njezinom je pra-razlogu potreba da se iznese pripovijest o velikom stradanju, o porazu. U tome su slični povijest i književnost: prva svjedoči kolektivnim, druga ličnim i privatnim porazima. Iz potrebe, ili iz imperativa, pobjednika da pišu nekakvu svoju povijest ili, ne daj Bože, književnost, nastaje uglavnom isto – propaganda”, piše Miljenko Jergović o knjizi Čedomira Višnjića Vreme sporta i razonode.