• 02.06.2018. (12:35)

    Ugasiše ga

    Posljednja kolumna Borisa Dežulovića za Oslobođenje, jer je kažu vrijeđao osjećaje, vjerske

    Piše Dežulović u svojoj zadnjoj kolumni za Oslobođenje koju je nazvao Nema više zajebancije: “Ako može dakle Alijin mali jednog stambolskog kabadahiju nazvati Allahovim poslanikom – što to ja ne bih mogao prepričati u Oslobođenju? Ukratko, ispalo je da ne mogu… Previše je, eto, različitih redakcija, a uvijek isti problem – moja maloumna vjera da se u novinarstvu ne bavimo zaštitom privatnih ili kolektivnih emocija, već istinom i kritikom. Da sam se, naime, htio baviti zaštitom nečijih fragilnih osjećaja, bio bih psihijatar ili apotekar, diler sedativa, ili barem, štajaznam, advokat. A novine nisu ni psihijatrija, ni farmacija, ni odvjetnički ured. Ili barem to nisu novine u kojima bih ja htio raditi. Da skratim, ovo je moje posljednje javljanje za Oslobođenje. Sedam je godina, sedam sedmica i još sedam dana prošlo, vala dosta.”. Oslobođenje

  • 02.06.2018. (12:35)

    Ugasiše ga

    Posljednja kolumna Borisa Dežulovića za Oslobođenje, jer je kažu vrijeđao osjećaje, vjerske

    Piše Dežulović u svojoj zadnjoj kolumni za Oslobođenje koju je nazvao Nema više zajebancije: “Ako može dakle Alijin mali jednog stambolskog kabadahiju nazvati Allahovim poslanikom – što to ja ne bih mogao prepričati u Oslobođenju? Ukratko, ispalo je da ne mogu… Previše je, eto, različitih redakcija, a uvijek isti problem – moja maloumna vjera da se u novinarstvu ne bavimo zaštitom privatnih ili kolektivnih emocija, već istinom i kritikom. Da sam se, naime, htio baviti zaštitom nečijih fragilnih osjećaja, bio bih psihijatar ili apotekar, diler sedativa, ili barem, štajaznam, advokat. A novine nisu ni psihijatrija, ni farmacija, ni odvjetnički ured. Ili barem to nisu novine u kojima bih ja htio raditi. Da skratim, ovo je moje posljednje javljanje za Oslobođenje. Sedam je godina, sedam sedmica i još sedam dana prošlo, vala dosta.”. Oslobođenje