• 12.03. (21:30)

    Grad oksimoron

    U Napulju se umire i od ljepote i od ružnoće

    Buka donosi zanimljiv putopis o Napulju. “Grad kontrasta u kojem se prepliću najlepše i najružnije strane Italije. Napulj je grad aristokratije, ili barem onoga što je od nje ostalo, i otmenih kvartova, ali i prestonica kamore i galaksije bandi koje opsedaju prigradska naselja. Napulj je grad u kojem se pije najbolja kafa na svetu i jede najbolja pica, od koje se ne nadima stomak, ali je to i grad gde vrlo lako zloupotrebe nepoznavanje čaršije putnika namernika da mu uvale sav mogući bofluk. Niko na svetu ne voli svoj grad kao Napolitanci. Čak i kada ga kritikuju, nalaze hiljade opravdanja.”

  • Slične vijesti

    06.02. (11:20)

    Jihad turizam

    Posjet Hezbolahovom muzeju otpora u Mliti

    Lupiga je posjetio muzej posvećen Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koji je smještem u Mliti. Evo zabavne reportaže: “Nismo stajali ni pet sekundi na kolodvoru, a već su nam krenuli prilaziti nasrtljivi taksisti. Dogovaramo se za cijenu i dolazimo do derutnog mercedesa iz kasnih sedamdesetih. Netko od nas odmah konstatira da nećemo svi stati. Vozač je u šoku, gotovo pa uvrijeđen. Da prometna pravila postoje u Libanonu, kršili bismo ih najmanje deset. Vozač ima pobjedonosni smiješak od uha do uha – nagurao je šest ljudi u svoj mercedes.”

    23.12.2017. (11:20)

    Brrrr

    Davor Rostuhar s Antarktike: Ljeto je i -14 stupnjeva

    “Dan je dvadeseti. Prvi je dan ljeta na Antarktici i toliko je toplo da sam prvi put skijao bez maske za lice, jakne i samo u tankim rukavicama. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća, kao što nas straše bake i mame. Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu dobiti virusne bolesti jer u unutrašnjosti kontinenta nema nijednog živog bića tko bi mi to mogao prenijeti. Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz problema, ali to je sasvim neka druga priča”, piše Davor Rostuhar. Jutarnji

    22.12.2017. (08:09)

    Put pod noge

    Putovanje u Libiju

    Divnu priču o Libiji, arhitekturi, običajima i ljudima koji tamo žive u emisiji Hrvatskog radija Put pod noge ispričala je Mejrema Reuter, umjetnica koja živi u Splitu. Svojedobno je provela četiri godine u Libiji, gdje je poučavala djecu pjevanju, te se zaljubila u zemlju obilja – datulja, maslina, ribe, mora i pustinje…

    12.10.2017. (13:30)

    Dobar tekst

    Moja Zlatna dolina – sjećanja i stvarnost

    “Vozite li od Požege prema Parku prirode Papuk doći ćete do klanca koji najavljuje spektakularno bubrenje tla, mjesto nad kojim vječno mile vagoni niskih oblaka, užurbani kao putnici što prodiru kroz paru na peronima u starim filmovima. Kao kula stražara nad tim prizorom – brdima što su se uzbibala kao njuška psa koji se kesi – nadima se debeljuškasto brdo, nalik na one debele, specijalne kornete koje su nekad nudile slastičarne (danas?), no koje sam odbijao kušati jer su izgledali prijetvorno. Prijetvorno i slatkasto. Na vrhu tog brda nalaze se ruševine tvrđave koju narod zove Turski grad, iako je za vjerovati da posada tog grada nije sebe smatrala građanima. Kada se uspnete na Turski grad: pogled puca po Zlatnoj dolini; spektakularan pogled bez sumnje, od onog tipa što zaslužuje dug, evokativan opis. Slavonci bi rekli: šenblik!”, piše Neven Svilar. Booksa

    19.06.2017. (05:30)

    Nova sezona, novi putopis

    Pustolov Oleg Maštruko putuje u Boliviju i Paragvaj

    Dobitnik nagrade “Dijana Klarić” za Putni Projekt Godine 2016 na Croatian Travel Festivalu za projekt Marco Polo – Hrvatska do Pamira, Oleg Maštruko, sprema novu putopisnu ekspediciju. Ovaj put, cilj su dvije najjadnije zemlje Južne Amerike – Bolivija i Paragvaj, a kampanja se, kao i lanjska u Mustang na Himalaji i preklanjska na Pamir, financira crowdfundingom. Foto ekspedicije na Pamir i Himalaju rezultirale su svaka sa po 110.000 znakova teksta, preko 200+ vrhunskih fotografija i 850 direktnih čitatelja. Specifičnost ovih projekata je i eksperiment s novim oblicima izdavaštva – tekst i slike objavljivani su izravno i isključivo na Facebooku. Ove godine Oleg po identičnom receptu planira El Comandante – Dvjesto godina nesreće, putopis iz Bolivije i Paragvaja. Sudjelujte u crowdfunding kampanji na vrijeme! Svako dobročinstvo se vraća višestruko, to znate, zar ne?

    18.02.2017. (12:38)

    Kad je problematičan - čovjek koji hoda

    Umažanin pješke od Jordana: Najružnije su me gledali u – Hrvatskoj

    Dvije tisuće kilometara prešao je Umažanin Goran Blažević u 4 mjeseca pješke od Jordana do Šibenika, i za 20-ak dana planira biti u Umagu, a u intervjuu Šibenik.in-u usput kaže da “u jednostavnosti hodanja postoji snaga”. Ruksak mu teži 18 kg, u njemu ima kuhalo i lončić, higijenske potrepštine, vreću za spavanje, šator, i od odjeću svega po rezervu. Kaže da hoda za izbjeglice i protiv islamofobije, a opisuje da su u Jordanu prema njemu bili najgostoljubljiviji, i da mu “nigdje nije bilo kao na dionici Split – Trogir. U niti jednoj drugoj zemlji me nisu gledali tako čudno kao ovdje”. Najveća opasnost na putu – psi lutalice. Niti jednom se nije razbolio, dapače, niti prehladio. Na Facebooku vodi putopis.

  • Slične vijesti

    06.02. (11:20)

    Jihad turizam

    Posjet Hezbolahovom muzeju otpora u Mliti

    Lupiga je posjetio muzej posvećen Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koji je smještem u Mliti. Evo zabavne reportaže: “Nismo stajali ni pet sekundi na kolodvoru, a već su nam krenuli prilaziti nasrtljivi taksisti. Dogovaramo se za cijenu i dolazimo do derutnog mercedesa iz kasnih sedamdesetih. Netko od nas odmah konstatira da nećemo svi stati. Vozač je u šoku, gotovo pa uvrijeđen. Da prometna pravila postoje u Libanonu, kršili bismo ih najmanje deset. Vozač ima pobjedonosni smiješak od uha do uha – nagurao je šest ljudi u svoj mercedes.”

    23.12.2017. (11:20)

    Brrrr

    Davor Rostuhar s Antarktike: Ljeto je i -14 stupnjeva

    “Dan je dvadeseti. Prvi je dan ljeta na Antarktici i toliko je toplo da sam prvi put skijao bez maske za lice, jakne i samo u tankim rukavicama. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća, kao što nas straše bake i mame. Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu dobiti virusne bolesti jer u unutrašnjosti kontinenta nema nijednog živog bića tko bi mi to mogao prenijeti. Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz problema, ali to je sasvim neka druga priča”, piše Davor Rostuhar. Jutarnji

    22.12.2017. (08:09)

    Put pod noge

    Putovanje u Libiju

    Divnu priču o Libiji, arhitekturi, običajima i ljudima koji tamo žive u emisiji Hrvatskog radija Put pod noge ispričala je Mejrema Reuter, umjetnica koja živi u Splitu. Svojedobno je provela četiri godine u Libiji, gdje je poučavala djecu pjevanju, te se zaljubila u zemlju obilja – datulja, maslina, ribe, mora i pustinje…

    12.10.2017. (13:30)

    Dobar tekst

    Moja Zlatna dolina – sjećanja i stvarnost

    “Vozite li od Požege prema Parku prirode Papuk doći ćete do klanca koji najavljuje spektakularno bubrenje tla, mjesto nad kojim vječno mile vagoni niskih oblaka, užurbani kao putnici što prodiru kroz paru na peronima u starim filmovima. Kao kula stražara nad tim prizorom – brdima što su se uzbibala kao njuška psa koji se kesi – nadima se debeljuškasto brdo, nalik na one debele, specijalne kornete koje su nekad nudile slastičarne (danas?), no koje sam odbijao kušati jer su izgledali prijetvorno. Prijetvorno i slatkasto. Na vrhu tog brda nalaze se ruševine tvrđave koju narod zove Turski grad, iako je za vjerovati da posada tog grada nije sebe smatrala građanima. Kada se uspnete na Turski grad: pogled puca po Zlatnoj dolini; spektakularan pogled bez sumnje, od onog tipa što zaslužuje dug, evokativan opis. Slavonci bi rekli: šenblik!”, piše Neven Svilar. Booksa

    01.07.2017. (07:28)

    Putopis: Zašto putovati u Gruziju – siromašan je to narod i ne putuju gotovo nikuda. Jako vole i cijene kada neko dođe u njihovu zemlju i pokušavaju na sve načine ostaviti utisak dobrih domaćina

    Iscrpnije...
    26.06.2017. (14:20)

    Reporter Jutarnjeg u najdubljoj rupi na svijetu, u Čileu: Morao sam se voziti dva sata kamionom da bih izašao iz gigantskog rudnika bakra

    Iscrpnije...