Nije kasno
Vedrana Rudan: Petak je, a ja se smijem
“Djeca su rasla, radila sam dosadan posao, užasavala me budućnost u kojoj ću svakoga dana isto raditi okružena istim ljudima. Moj je život davež, davež, davež. Nisam to htjela. Nisam to tako zamišljala. A onda je život ušao u moje staro tridesetšestogodišnje tijelo. Zaljubila sam se. Prvi i posljednji put u životu. Žao mi je ako se to vama nikad nije dogodilo. I promijenila sam posao. I od*ebala sve oko sebe. Roditelje, rodbinu, ‘dobronamjerne’ prijateljice koje su mi šaputale kroz rešetke svoje vlažne tamnice: Prošla je tvoja baba s kolačima. Ja sam znala da nije prošla, stoji preda mnom, nudi mi kolače, trpam ih u gladna usta i gutam, gutam, gutam. Najzad. Sretna. I ta moja sreća traje već trideset godina”, piše Vedrana Rudan na blogu.