Venecija: Publika zviždala na novi film Darrena Aronofskog, kritika ga hvali - Monitor.hr
06.09.2017. (16:17)

Rekvijem za mirne snove

Venecija: Publika zviždala na novi film Darrena Aronofskog, kritika ga hvali

Publika na filmskom festivalu u Veneciji izviždala je novi film Darrena Aronofskog Mother!, što i nije tako čudno jer je venecijanska publika poznata po tome da voli izviždati neobične i filmove koji krše pravila, piše W Magazine. Glavni likovi, glume ih Jennifer Lawrence, Michelle Pfeiffer, Javier Bardem, Ed Harris – nemaju imena, a kritika kaže da je riječ o intimnom hororcu, ponavljaju da je čudan i hvale ga (npr. Vanity Fair). AOL ima kolekcjiu fotografija s crvenog tepiha u Veneciji, a Independent u tom smislu izdvaja 60-godišnjakinju Pfeiffer.


Slične vijesti

20.02.2023. (19:00)

Sve se vraća, sve se plaća

Čudnovati slučaj Brendana Frasera

Stasiti glumac pomalo blentastog pogleda je bio idealan odabir za klasične, pomalo staromodne avanturističke filmove kakvih danas nažalost ima sve manje . “George of The Jungle”; “The Mummy” 1 i 2, “Bedazzled”; te “Crash” su sve odreda bili veliki filmski hitovi i kada se mislilo da je samo nebo granica Fraser je odjednom nestao. Fraser je prijavio seksualno uznemiravanje kada ga je organizator Zlatnih globusa šlatao i lupao po dupetu, zbog čega je Fraser nagrađen stavljanjem na crnu listu. Preko 15 godina je tako Fraser radio gdjegod je stigao, u lošim, opskurnim uradcima koje nitko nikada nije pogledao osim samih autora i njihovih bližnjih, sve dok ga Aronofsky nije pozvao da glumi u novom filmu The Whale za što je sad nominiran za Oscar. Upravo je ta priča najeklatantniji i najdegutantniji primjer holivudskog licemjerja i truleži s ovogodišnjih Oscara. Ravno do dna

31.10.2017. (15:39)

Zašto svi pričaju o ‘Majci!’ Darrena Aronofskog?

Darren Aronofsky onaj je tip redatelja koji izaziva jake reakcije publike, njegove filmove ili vole ili ih mrze, kod njega nema osrednjosti. Sjetimo se samo njegovih dosadašnjih radova – Pi, film o paranoičnom matematičaru; Requiem for a Dream, film o propalim snovima, ljubavi i ovisnosti, The Wrestler, drama o ostarjelom profesionalnom hrvaču koji pokušava vratiti staru slavu pod cijenu privatnog života; Black Swan, film o balerini koju slijepa ambicija dovodi do ludila.

Burne su i reakcije na njegov novi film Majka!, koji je na premijeri u Veneciji izviždan, a kritika je podijeljena. Možda je dijelom za to kriv način na koji se film reklamirao, predstavljali su ga kao horor – što on definitivno nije iako ima teško probavljivih trenutaka, a posebno se isticala i zvjezdana filmska ekipa predvođena Jennifer Lawrence i Javierom Baredemom, a tu su i Michelle Pfeiffer te Ed Harris.

Aronofsky je scenarij napisao u samo pet dana, a ono što je napisao je alegorija o majci zemlji, o postanku i uništenju svijeta, kritika čovječanstva. Neki u filmu vide i kritiku slave, kao i feminističke motive. No veliki je broj i onih koji film kritiziraju kao nešto najgore što su ikada vidjeli. Koliko su opravdane takve reakcije teško je reći, u svakom se slučaju radi o filmu koji potiče na razmišljanje i o kojem će se sigurno još dugo pričati jer je “totalno drukčiji od drugih”.

Mother! je krajnje nesvakidašnji projekt (ne samo tog) ‘major’ studija, bizarni i subverzivni psihološki horor triler prijemčiviji za festivale poput STFF-a i art kina, nego multiplekse. Ni većina prethodnih ostvarenja Aronofskog, Rekvijem za snove, Fontana života, Crni labud i Noa, nisu bili filmsko štivo za šire mase, a Majka! je najdrskije podvaljivanje multipleksnoj publici posljednjih godina od strane ovog ili gotovo bilo kojeg drugog redatelja”, piše o filmu Marko Njegić u Slobodnoj Dalmaciji.

“Specifičan stil Aronofskog u jednakoj je mjeri u snimateljskim tehnikama kao i u prepoznatljivoj tematici, predstavljenoj uvijek s drugog gledišta. Tako se često koristi hektičnim scenama, brzim rezovima, krupnim planovima i detaljima, rabeći glazbu i zvučne efekte za dočaravanje napetosti, idile ili jednostavno svakodnevnog života. Također, montaža mu je zasigurno najjača strana, jer vješto odabire koje će se scene i slike gledatelju detaljno prikazati, a za koje će mu ipak trebati malo mašte i koncentracije kako bi shvatio (ili odlučio) što mu film želi reći. S druge strane, Aronofsky u gotovo svakom filmu tematizira koncept religije, bilo da se radi o judaizmu, kršćanstvu bilo o budizmu, nastojeći vjeru prikazati kao cilj ili sredstvo za boljitak ili nazadovanje cijelog čovječanstva, dok, naposljetku, apostrofiranjem psiholoških stanja likova na svaki svoj film uspijeva prenijeti depresivne, egoistične, paranoične i u krajnjem slučaju pojedince sposobne za samouništenje, stvarajući u gledatelju osjećaje gađenja i bijesa, ali čak i prihvaćanja te opravdavanja najiracionalnijih postupaka”, piše Marko Mandić o kompletnom opusu i stilu Aronofskog te o filmu, u odličnom tekstu za Glas Slavonije.