"Tranzicijska Hrvatska upinje se sad u svojoj lažnoj veličini. Premala je da elita živi odvojeno od ostatka. U Zagrebu noću jednako je sigurno ili nesigurno i na Srebrnjaku i na Jarunu", piše Tomislav Čadež za Jutarnji, komentirajući nedavnu pucnjavu ispred kultnog zagrebačkog kafića Limb koji je početkom ovog desetljeća postao stalno okupljalište glumaca, pisaca, novinara, muzičara, slikara i sličnih sumnjivaca. "U trinaest godina koliko odlazim u Limb nikad nije u njemu ili ispred njega opalio pištolj. Pa čak ni damski. A to je za jedan kafić usred Zagreba, koji je otvoren do dva sata ujutro, gotovo raritetno. Ovaj je pucanj točka na tu dugu epizodu. Limb više nikad neće biti što je bio: neobičan kafić. Sada je postao posve običan, tipično hrvatski, što čak nema veze ni s aktualnom histerijom oko uličnog nasilja."Crna kronika, Zagreb, Zanimljivosti
Nedjelja, 26.10.2008.
Poluraspadnuta knjiga
Čadež: Svi smo umočeni u veliki Limb
"Tranzicijska Hrvatska upinje se sad u svojoj lažnoj veličini. Premala je da elita živi odvojeno od ostatka. U Zagrebu noću jednako je sigurno ili nesigurno i na Srebrnjaku i na Jarunu", piše Tomislav Čadež za Jutarnji, komentirajući nedavnu pucnjavu ispred kultnog zagrebačkog kafića Limb koji je početkom ovog desetljeća postao stalno okupljalište glumaca, pisaca, novinara, muzičara, slikara i sličnih sumnjivaca. "U trinaest godina koliko odlazim u Limb nikad nije u njemu ili ispred njega opalio pištolj. Pa čak ni damski. A to je za jedan kafić usred Zagreba, koji je otvoren do dva sata ujutro, gotovo raritetno. Ovaj je pucanj točka na tu dugu epizodu. Limb više nikad neće biti što je bio: neobičan kafić. Sada je postao posve običan, tipično hrvatski, što čak nema veze ni s aktualnom histerijom oko uličnog nasilja."
