"U Londonu nema baš puno skvoteva. Možete o njima pročitati nešto u novinama, ali to je to. U Berlinu, oni su vidljivi s ulice, zidovi su obojani jarkim bojama, prizemlja su oblijepljena posterima, gips se guli sa zidova, a iz unutrašnjosti trešti glasna glazba. No prijatelj mi je objasnio kako skvotevi često nude hranu te organiziraju koncerte i filmske projekcije, pa sam sa suprugom odlučila otići na jedan VoKü u Zielonu goru, zgradu obojanu duginim bojama. VoKü je skraćeno za Volksküche odnosno narodnu kuhinju, a u skvotu smo jeli bolje nego u restoranu i to za svega 5 eura", piše Molly Gunn u zabavnom uvodu u berlinsku skvotersku scenu.Utorak, 14.07.2009.
Bez rente
Dobrodošli na berlinsku skvotersku scenu
"U Londonu nema baš puno skvoteva. Možete o njima pročitati nešto u novinama, ali to je to. U Berlinu, oni su vidljivi s ulice, zidovi su obojani jarkim bojama, prizemlja su oblijepljena posterima, gips se guli sa zidova, a iz unutrašnjosti trešti glasna glazba. No prijatelj mi je objasnio kako skvotevi često nude hranu te organiziraju koncerte i filmske projekcije, pa sam sa suprugom odlučila otići na jedan VoKü u Zielonu goru, zgradu obojanu duginim bojama. VoKü je skraćeno za Volksküche odnosno narodnu kuhinju, a u skvotu smo jeli bolje nego u restoranu i to za svega 5 eura", piše Molly Gunn u zabavnom uvodu u berlinsku skvotersku scenu.
