"Iz ove razmažene perspektive teško mi je u korporacijskim pogonima, pa dakle i u novinskim redakcijama, prepoznati išta drugo do radne logore, uz sitnu razliku - u logorima se po svemu sudeći manje šljakalo. Rezultat discipliniranog pregalaštva nije samo konačni proizvod za tržište, ili je to čak najmanje on, nego i duh podaništva, roba koja se, kao što znate, stvara kroz jednostavni proces gdje jedni naređuju a drugi izvršavaju naređenja", piše Viktor Ivančić uz još nekoliko sugestija direktoru i glavnome uredniku Novog lista. "Da radim?!? To ne dolazi u obzir, kolege! Uz vašu sam nesebičnu pomoć došao do uvjerenja da s radom ne treba imati posla. Očeličen praksom, ne mogu se više pokolebati. Već mi se samo razmišljanje o radu čini kao previše rintanja. Pokušajte s nekim drugim: najlakše je oduzeti slobodu onima koji je nisu iskusili. Ja sam već duboko zaglibio."Subota, 12.09.2009.
Nije praktično izvještavati o kriminalu ako je izvještavanje dio kriminala
Ivančić: Zašto ne pišem ili izvještaj sretnog zamorca (2. dio)
"Iz ove razmažene perspektive teško mi je u korporacijskim pogonima, pa dakle i u novinskim redakcijama, prepoznati išta drugo do radne logore, uz sitnu razliku - u logorima se po svemu sudeći manje šljakalo. Rezultat discipliniranog pregalaštva nije samo konačni proizvod za tržište, ili je to čak najmanje on, nego i duh podaništva, roba koja se, kao što znate, stvara kroz jednostavni proces gdje jedni naređuju a drugi izvršavaju naređenja", piše Viktor Ivančić uz još nekoliko sugestija direktoru i glavnome uredniku Novog lista. "Da radim?!? To ne dolazi u obzir, kolege! Uz vašu sam nesebičnu pomoć došao do uvjerenja da s radom ne treba imati posla. Očeličen praksom, ne mogu se više pokolebati. Već mi se samo razmišljanje o radu čini kao previše rintanja. Pokušajte s nekim drugim: najlakše je oduzeti slobodu onima koji je nisu iskusili. Ja sam već duboko zaglibio."
