"Svih Mesićevih deset godina na kraju se svelo na umirovljenje pobunjenih generala. To je bilo nešto najhrabrije i dugoročno najvažnije što je učinio. Spriječio je državni udar i tako prvi - a u mnogome i jedini - poveo rat protiv pobunjene desnice. U tom ratu je bio dosljedan, kao što je bio dosljedan i u osudi ratnih zločina. Sve dok par mjeseci prije silaska s vlasti nije smanjio kaznu Siniši Rimcu, ratnom zločincu osuđenom za ubojstva civila u Pakračkoj Poljani 1991. godine i bivšeg Tuđmanova tjelohranitelja koji je te godine sudjelovao i u egzekuciji tada 12-godišnje Aleksandre Zec", piše Tomislav Klauški u članku o paradoksima i apsurdima Mesićevih 10 godina kao predsjednika.Srijeda, 17.02.2010.
Dobar s ovcom i s vukom
Mesićev paradoks - osuđivao ratne zločine, pomilovao ratnog zločinca
"Svih Mesićevih deset godina na kraju se svelo na umirovljenje pobunjenih generala. To je bilo nešto najhrabrije i dugoročno najvažnije što je učinio. Spriječio je državni udar i tako prvi - a u mnogome i jedini - poveo rat protiv pobunjene desnice. U tom ratu je bio dosljedan, kao što je bio dosljedan i u osudi ratnih zločina. Sve dok par mjeseci prije silaska s vlasti nije smanjio kaznu Siniši Rimcu, ratnom zločincu osuđenom za ubojstva civila u Pakračkoj Poljani 1991. godine i bivšeg Tuđmanova tjelohranitelja koji je te godine sudjelovao i u egzekuciji tada 12-godišnje Aleksandre Zec", piše Tomislav Klauški u članku o paradoksima i apsurdima Mesićevih 10 godina kao predsjednika.
