"Moj kolega Denis Kuljiš unosi u hrvatsko novinstvo jedinstvenu žanrovsku inovaciju: dugi, studiozni esej o filmu koji nije vidio, nego mu je gledao - samo foršpan. Ono u čemu jest pionir je načelna diskvalifikacija ne samog filma, autora ili teme, nego nečeg drugog: sela kao dopustivog ambijenta za jedan hrvatski film. Riječ je o filmu 'Kenjac' Antonija Nuića (jedan solidan, no ne bih rekao izuzetan film) kojeg naš novinar pljuje jer se bavi selom (“gdje živi ionako samo trećina stanovništva”) i na ekran dovodi izumiruću beštiju poput, bože-nam-prosti, tovara", piše Jurica Pavičić.Utorak, 29.09.2009.
Kenjanje o Kenjcu
Opasan je Kuljišev prostački populizam koji prezire lokalno
"Moj kolega Denis Kuljiš unosi u hrvatsko novinstvo jedinstvenu žanrovsku inovaciju: dugi, studiozni esej o filmu koji nije vidio, nego mu je gledao - samo foršpan. Ono u čemu jest pionir je načelna diskvalifikacija ne samog filma, autora ili teme, nego nečeg drugog: sela kao dopustivog ambijenta za jedan hrvatski film. Riječ je o filmu 'Kenjac' Antonija Nuića (jedan solidan, no ne bih rekao izuzetan film) kojeg naš novinar pljuje jer se bavi selom (“gdje živi ionako samo trećina stanovništva”) i na ekran dovodi izumiruću beštiju poput, bože-nam-prosti, tovara", piše Jurica Pavičić.
