Otok Macquarie nalazi se na pola puta između Australije i Antarktike, a ući će u knjige kao primjer ekosistema kojeg su ljudi narušili, pokušali ispraviti pogreške i samo pogoršali stvar. Dolaskom ljudi na otok su stigli štakori i miševi. Dovedene su mačke kako bi čuvale hranu od glodavaca, a potom zečevi da ljudi imaju što jesti. Zečevi su mačkama bili laki plijen pa su se namnožile i zbog nedostatka hrane pojele dvije tamošnje endemske vrste ptica. Namnožene zečeve pogodila je bolest miksomatoza i u deset godina smanjila broj na 20.000. Tad se vegetacija koju su zečevi pobrstili počela oporavljati, ali su mačke prešle opet na rijetke ptice, kad su ih konzervacionisti počeli ubijati. 2000. ubijena je posljednja mačka, ali su se opet namnožili zečevi ponovno ugrozivši vegetaciju. Posljednji, 11 milijuna funta vrijedan plan je istrijebiti svih 130.000 zečeva, 36.000 štakora i 103.000 miševa. O posljedicama ćemo vjerojatno još čuti. Guardian...Utorak, 13.01.2009.
Zabrljao čim se pojavio
Otok Macquarie - priča o katastrofalnim učincima čovjekovog petljanja u prirodu
Otok Macquarie nalazi se na pola puta između Australije i Antarktike, a ući će u knjige kao primjer ekosistema kojeg su ljudi narušili, pokušali ispraviti pogreške i samo pogoršali stvar. Dolaskom ljudi na otok su stigli štakori i miševi. Dovedene su mačke kako bi čuvale hranu od glodavaca, a potom zečevi da ljudi imaju što jesti. Zečevi su mačkama bili laki plijen pa su se namnožile i zbog nedostatka hrane pojele dvije tamošnje endemske vrste ptica. Namnožene zečeve pogodila je bolest miksomatoza i u deset godina smanjila broj na 20.000. Tad se vegetacija koju su zečevi pobrstili počela oporavljati, ali su mačke prešle opet na rijetke ptice, kad su ih konzervacionisti počeli ubijati. 2000. ubijena je posljednja mačka, ali su se opet namnožili zečevi ponovno ugrozivši vegetaciju. Posljednji, 11 milijuna funta vrijedan plan je istrijebiti svih 130.000 zečeva, 36.000 štakora i 103.000 miševa. O posljedicama ćemo vjerojatno još čuti. Guardian...
