"Sraz dvije estradne reprezentacije koje su se ovog Silvestrova natjecale u eteru bio je, naime, toliko neravnopravan koliko bi neravnopravan bio nekog današnjeg hrvatskog ligaša protiv sudionika Lige prvaka. Na jednoj strani, naime, uz par se iznimaka našla samo hrvatska estradna mladež, a na drugoj teška artiljerija postjugoslavenske pop-muzike. Severina uživo i Željko Samardžić, pa Lepa Brena uživo i Halid Bešlić pjesmom, potom Zlatko Pejaković i Neda Ukraden, a na koncu, u perfektnom spoju proturječja, čak i Thompson i njegovo Kupreško polje. U savršenom svijetu balkanske postmoderne doista “anything goes”, pa tako u istom svemiru i u istoj košari obitavaju i “Hajde da se volimo” i “Ivo, pobratim mio”, piše Jurica Pavičić u svojoj kolumni.Ponedjeljak, 04.01.2010.
Hali Gali Halid
Pavičić: Nova godina na televiziji
"Sraz dvije estradne reprezentacije koje su se ovog Silvestrova natjecale u eteru bio je, naime, toliko neravnopravan koliko bi neravnopravan bio nekog današnjeg hrvatskog ligaša protiv sudionika Lige prvaka. Na jednoj strani, naime, uz par se iznimaka našla samo hrvatska estradna mladež, a na drugoj teška artiljerija postjugoslavenske pop-muzike. Severina uživo i Željko Samardžić, pa Lepa Brena uživo i Halid Bešlić pjesmom, potom Zlatko Pejaković i Neda Ukraden, a na koncu, u perfektnom spoju proturječja, čak i Thompson i njegovo Kupreško polje. U savršenom svijetu balkanske postmoderne doista “anything goes”, pa tako u istom svemiru i u istoj košari obitavaju i “Hajde da se volimo” i “Ivo, pobratim mio”, piše Jurica Pavičić u svojoj kolumni.
