Tag: Miljenko Jergović

"U Hrvatskoj postoji paradoks da se vrlo često nezahtjevne knjige, koje se objavljuju da bi postale bestseleri, prodaju lošije nego ozbiljna književna djela", primjetio je Miljenko Jergović u interviewu za Novi list. "Čudi me da izdavači još nisu primijetili da Hrvatska ima ograničenu publiku za tabloide, a da publika koja nešto doista i čita i koja ima nekakve intelektualne prohtjeve, kulturne ili barem političke interese, više i ne čita domaće novine, jer je zamorena gledanjem golih stražnjica." Iscrpnije...

Miljenko Jergović u intervjuu za Blic progovara o jugonostalgiji koju osjeća zbog društva tog vremena i vlastite mladosti. Smatra da o bivšoj državi najgore govore oni koji su od nje dobili partijske karijere, kadrovske stanove i kredite. Iscrpnije...

"Uvjeren da piše dokumentarističku fantaziju, Jergović samog sebe smatra ozbiljnim romansijerom – a zapravo je napisao brzi feljtonistički prikaz zbivanja jednog perioda; promicanjem tih ulaznih podataka jednog vremena kao najdragocjenijih gotovih simbola, on te drangulije jedne pop-tisak-kulture nije umio razdvojiti od pravih detalja za sliku svijeta jednog doba", piše Mirnes Sokolović u opsežnom znanstvenom članku o Jegrovićevom djelu Volga, Volga. Iscrpnije...

"Najidiotskije nešto vidio sam nedavno u jednoj, vjerojatno i najuglednijoj zagrebačkoj knjižari: plišani čizburger", piše Miljenko Jergović o izmjeni repertoara u hrvatskim knjižarama. "To se onda zove biznis plan za krizno razdoblje, u kojem postoji samo jedan problemčić: kolike god, iz kapitalističke perspektive, budale bili građani koji posjećuju knjižare, među njima će se teško naći baš takva i tolika budala da kupi džinovski plišani čizburger." Iscrpnije...

"Hrvatski intelektualac je prilagođen medijskim potrebama – s tim da zacijelo vrijedi i obratno – i osjeća se utoliko manje javnim što odlučnije hrli u javnost. Nesklad je njegovo prirodno stanje. Odatle deklarirane težnje ka duhovnoj rafiniranosti i društvenoj važnosti, pa onda zborno riganje po sveopćoj “banalizaciji” i “trivijalizaciji”, pa onda gromki cvilež nad zatiranjem tradicionalnih kulturnih vrijednosti i srozavanjem kriterija, uz istodobno korištenje najjeftinijih malograđanskih koncepata i mas-medijskih trikova za samopromociju. Odatle serioznost u blistavoj tabloidnoj ambalaži. Odatle cirkuska tuga klauna koji se usred točke žali da ga ne shvaćaju ozbiljno", piše Viktor Ivančić o prašini koju je podigao slučaj Jergović-Visković. Iscrpnije...

"Da, Ante, mene su u javnosti često znali nazivati i srpskim zetom i Jugoslavenčinom i četnikom", uzvraća Velimir Visković na Otvoreno pismo Ante Tomića. "Ako ste vi kolumnisti EPH dobili korporacijski zadatak da likvidirate Viskovića, žalim vas, ali vas razumijem: novinarima u ovim vremenima krize nije lako." U razbuktalu se polemiku uključio i istaknuti borac za opravdavanje reafirmacije četništva u Srbiji i dojučerašnji član HDP-a Boris Dežulović: Lažno cinkanje pred pukovnikom ULJUDB-e , ali i bosanskohercegovački pjesnik Faruk Šehić: Jergoviću, uzmi pištolj na vodu i ubij se... Iscrpnije...

"Ima li se na pameti što je on sve napisao drugima, o Miljenku Jergoviću je zaista mogao nekažnjeno svašta reći. Ali, pripisivati mu rehabilitaciju četnika, osim što je lažno, i pritom Velimir Visković sam zna da je lažno, sramotno je, nisko i prokazivački. Čitajući izjave predsjednika [Hrvatskog društva pisaca] i mišljenja čelnih ljudi, posljednjih sam dana više nekako dojma da sam negdje i nekako postao član Hrvatske čiste stranke prava", piše Ante Tomić o sukobu na relaciji Visković-Jergović. Iscrpnije...

Raspirenu polemiku oko intervjua predsjednika HDP-a Velimira Viskovića, koji se očešao o Miljenka Jergovića (a što je izazvalo burne reakcije mnogih na književno-kulturnoj sceni), danas je dodatno "dosolio" pisac Edo Popović, koji se podužim tekstom oglasio na MV Info: "Jergovićev je osnovni problem u tome što je on u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, što se ne bi nikoga posebno ticalo da je on neki benigni čudak, a ne čovjek koji, kako je to lakonski dijagnosticirao Rade Jarak, već godinama terorizira kompletnu hrvatsku kulturnu scenu." Iscrpnije...

"Famozni, urnebesno duhoviti, nedomoljubni roman" Aleka Popova, Misija London, rasprodana je u Hrvatskoj za samo tri tjedna, što je izdavača nagnalo da objavi i 2. izdanje. Miljenko Jergović, koji je ovog bugarskog pisca usporedio s Antom Tomićem, napisao je: "Zapad je, u vizijama Aleka Popova, ispunjen dvojnicima i prevarantima, zombijima jednoga nakaznog svijeta, kojemu nesretnici s Istoka nastoje biti slični". Svoj primjerak možete nabaviti putem web-knjižare Bookmark.hr. Iscrpnije...

Ante Tomić se dvanaest mjeseci nije micao s ljestvica najprodavanijih knjiga, s romanom Čudo u Poskokovoj dragi prodanim u više od 10 tisuća primjeraka. Vrlo se dobro prodavao i Hotel Zagorje Ivane Simić Bodrožić, roman o gubitku oca u Vukovaru i izbjegličkim mjesecima koji bi uz pomoć berlinske pobjednice Jasmile Žbanić mogao prerasti i u film. Jergović je po drugi put primio nagradu Jutarnjeg (za roman Volga, Volga), a njegov Otac izdan je nešto kasnije u Beogradu i odmah zasjeo na vrhove ljestvica. Večernji... Iscrpnije...

"Da je Ante Tomić pisac iz ponešto ozbiljnije, a bogme i nemjerljivo kulturnije i književnije zemlje, pa da su ga poslali za kulturnoga atašea u London, gdje bi mu se, nakon Smiljeva i Poskokove Drage, otvorila globalna perspektiva njegove lokalne i lokalističke poetike, napisao bi svoj svakako najvažniji roman. Alek Popov (1966.) imao je sreće što se rodio kao Bugarin, pa ga je i poslalo u London, i to za kulturnoga atašea, ali se nije dugo zadržao, upravo toliko da sakupi dovoljno motiva i materijala, a zatim i da napiše taj najvažniji Tomićev roman", piše Miljenko Jergović o bugarskom romanu Misija London, najsmješnijoj knjizi tranzicije. Iscrpnije...

"Bez obzira na svoju osobnu skromnost i socijalnu skrajnutost, pjesnik Okrutnosti jedno je od najznačajnijih imena žive hrvatske književnosti", piše Miljenko Jergović o Ivici Prtenjači. Za tu je zbirku Prtenjača u Crnoj Gori dobio nagradu Rista Ratkovića, uz tuzlansku nagradu Meše Selimovića najvažnije godišnje južnoslavensko regionalno priznanje. "Kada se koje od mladeži ovdašnje istakne u trčanju, skakanju, hvatanju i dobacivanju, tada se vlast raskokodače i raskukuriče da im čestitava i dariva ih kuvertama s državnim novcem", piše Jergović i pita se je li itko iz vlasti uopće čestitao Prtenjači na najznačajnijoj nagradi koju je neki hrvatski pisac dobio ove godine. Iscrpnije...

"Kao što svaka investicija nije apriorno zlo, tako nije ni apriorno dobro, a da bi se razdvojilo jedno od drugog potrebno je imati zdravu i nepotkupljenu politiku, civilno društvo i materijalno i moralno neovisnu struku: dakle, sve one stvari koje mi u 20 godina nismo izgradili, nego smo se jako potrudili da je satremo u korijenu", piše Jurica Pavičić. "Jedini medicinski instrument koji našim doktorima u posljednje vrijeme treba je džepni kalkulator", piše Ante Tomić, dok će Miljenko Jergović o Ježurki Ježiću. Iscrpnije...

Nakon što je u srijedu u Klovićevim dvorima u Zagrebu djelo Miljenka Jergovića 'Volga, Volga' proglašeno najboljim proznim djelom za 2010. godinu po izboru Jutarnjeg, na dodjeli su se tome usprotivili književnici Željko Špoljar i Rade Jarak. Špoljar je tijekom cijele dodjele vidno pripit prigovarao i komentirao informaciju koja se pojavila u kuloarima da će Jergović ove godine osvojiti nagradu. Kada se to i dogodilo, Rade Jarak je, osim usmeno, svoje neslaganje izrazio i fizički – podigavši i bacivši stolac. Net.hr... Iscrpnije...

U subotu obično pratimo kolumniste Jutarnjeg, no kako bi uz popodnevnu kavicu imali veći izbor za čitanje dodajemo još nekoliko njih. Evo što pišu Ante Tomić, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić i Tomislav Židak, a evo i najnovije kolumne Petra Lukovića iz eNovina i Viktora Ivančića iz Novosti. Iscrpnije...

U Zagrebu je protekli tjedan igrao dokumentarac Mostar United o dvama mostarskim nogometnim klubovima, "točno u tjednu kad se Josipović ispričao u sarajevskom parlamentu za Šuškove i Tuđmanove salvete i točno u tjednu kad je pohodio Ahmiće. Ugodno smo se kao Hrvati osjećali ovog tjedna, zadovoljni sami sobom što smo izabrali takvog pristojnog predsjednika i što smo sposobni za samokritički korak za koji Beograd nije... [Ali] što će to promijeniti u Mostaru, gradu čija se dva kluba i sad tako gorko mrze i čije su lice mudrolije iz Zagreba trajno izobličile?", pita se Jurica Pavičić. Miljenko Jergović piše kako "nastojeći da bude Zapad, Hrvatska djeluje samo kao karikatura Zapada, predvorje austrijskoga trgovačkog centra, pusto mjesto, lišeno svake vlastitosti". Ante Tomić će o krađi šparoga u minskom polju. Iscrpnije...

Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso zove našu premijerku: "Slušaj Jadranka, možete li skupiti dokumentaciju za pristupanje EU do ponedjeljka? Odlučili smo izbaciti Bugarsku iz Unije. I sad nam se neočekivano otvara jedno mjesto pa sam mislio..." "Do ponedjeljka?!" zgranula se Kosor. "A ništa, idem zvati Tadića" uzdahnuo je Španjolac. "Ne, nema problema. Sad ću pritisnut ove moje i...” “Jadranka! Prvi april je". Ovako okrutno namagarčena je na 1. april naša premijerka, piše Tomić, a ni Polančec u zatvoru nije prošao ništa bolje. Pavičić se bavi otuđenim nekretninama, a Jergović piše o Aleksandru Srnecu. Iscrpnije...

Ponukan primjerom Tigera Woodsa, Ante Tomić bacio se na razmišljanje o metodama odvikavanja o seksu, zamišljajući kliniku sa gadnim i starim bolničarkama, molitvom i terapijom nakon koje ni sise Angeline Jolie nisu primamljive. Jurica Pavičić je kroz primjer Zmage Jelinčiča potvrdio pravilo da kad na Balkanu netko kaže 'nacija', morate provjeriti gdje vam je novčanik. Miljenko Jergović se pita kome vlast puni džepove ukidanjem analognog signala, kada u Europi bez problema egzistiraju i analogni i digitalni signal. Iscrpnije...

"Slika hrvatskoga društva u romanu Ivane Simić Bodrožić je zastrašujuća. Takva da bi se kojekakvi, naročito ako boluju od različitih oblika patriotske psihoneuroze, itekako mogli naći uvrijeđenima, pa i pokrenuti hajku na ovu knjigu, ukoliko se prethodno ne dogodi da je oni drugi umore i udave trpajući je među izbjegličke spomenare. Ali zašto je Ivanina Hrvatska tako strašna? Odgovor je čarobno jednostavan: zato što je promatrana iz takve autsajderske, socijalno hendikepirane, emocionalno i duhovno do kraja ponižene perspektive. Zagreb je tako grozno ružan kada se odozdol gleda, ali ta slika je najtočnija i literarno najrelevantnija slika nekoga grada", piše Miljenko Jergović o romanu Hotel Zagorje mlade spisateljice Ivane Simić Bodrožić, u kojem se opisuju zagrebačka iskustva devetogodišnje prognanice iz Vukovara. Iscrpnije...

"Ima tome već duže vrijeme kako je Miljenko Jergović preuzeo odgovornu dužnost Murtićeva posthumnog bodyguarda i brižno skrbi o njegovoj društvenoj i umjetničkoj ostavštini. Tko zna je li pokojnik zadovoljan tjelesnim čuvarom, no ako bi i imao kakvih primjedbi, stjecajem okolnosti nije u poziciji da mu ih stavi do znanja... Miljenko Jergović nije zaštitnik Murtićeva stvaralaštva, nego društvene hipokrizije koja s tim stvaralaštvom koketira i trguje, a sam stvaralac je u pratećim obredima najčešće zasluženo suvišan", piše Viktor Ivančić u tekstu o tome kako je razmišljao da ode vidjeti izložbu anti-ratnih radova Ede Murtića. Iscrpnije...