Tag: Slavenka Drakulić

U zanimljivom intervjuu za Novi list Slavenka Drakulić govori o slavi, feminizmu, društvu, svojoj bolesti i književnosti. "Društvo se jest promijenilo, ali smo još uvijek podložni manipulacijama. Građanska svijest, koja uključuje i svijest o osobnoj odgovornosti za situaciju u kojoj se nalazimo, pa i politiku, sporo se razvija. Ali se ipak razvija" kaže Drakulić. Iscrpnije...

U kinu Europa premijerno je prikazan dokumentarni film 'Slavenka ili o boli' redatelja Petra Krelje. Film progovara o borbi spisateljice Slavenke Drakulić sa teškom bolešću bubrega. Riječ je o svojevrsnom nastavku priče iz 1983., filma 'Na primjeru mog života'. Iscrpnije...

U Zagrebu je prošlog tjedna održan Festival židovskog filma, a među ostalima, istaknuo se film Lea i Darija - dječje carstvo redatelja Branka Ivande. "Kad se povijesne promjene doživljavaju kao prirodne katastrofe, riječi poput 'to je tako' ili 'što se tu može' svojevrsna su mantra za uspavljivanje savjesti. Danas ili prije 20 ili prije 70 godina" komentira Slavenka Drakulić za T-Portal. Iscrpnije...

"34 tisuće izbjeglica nije ni tako velik broj na cijelu EU i dalo bi ih se rasporediti. Zar će zbog toga patiti jedan od najvažnijih načela Unije, sloboda kretanja? I zar im ne bi trebalo pomoći ljudima? Nije to više način na koje razmišljaju vlade evropskih država. Umjesto principa solidarnosti prevladao je princip protekcionizma" piše Slavenka Drakulić za T-Portal. Iscrpnije...

"Zadnji je prosvjedni val u Hrvatskoj, zbog presude generalima, osvijestio vladu o potrebi da ishod referenduma o EU mora biti pozitivan. Gospodarstvo je u kolapsu, kase su prazne, i vlada nema čime izići na predstojeće izbore osim gesla: mi smo vas uveli u Evropu" piše Slavenka Drakulić za T-Portal. Iscrpnije...

Ono što nezadovoljnike koji prosvjeduju na hrvatskim ulicama stvarno zanima jest budućnost. Svi drugi zahtjevi, koliko god bili glasni, služe tom cilju samo kao sredstvo. Riječ je, dakle, o nadi, a tu valja biti oprezan: nije svejedno tko će nam se danas-sutra nametnuti kao njezin posrednik, piše Slavenka Drakulić. Iscrpnije...

"U društvenoj klimi u kojoj čovjeka ništa ne potiče na odgovornost, najviše stradaju oni najnemoćniji pred nasiljem. Kako sad, tražiti, primjerice, obavezu psiho-testa za vlasnike pasa, kada vam za držanje jednog drugog nemoćnog živog bića - djeteta - ne treba baš nikakvo uvjerenje o mentalnom zdravlju?", piše Slavenka Drakulić. Iscrpnije...

Unatoč tome što je medijska pažnja bila usmjerena na Liu Xiaoboa, prava zvijezda ovogodišnje dodjele Nobela bio je fizičar Andrei Geim, piše Slavenka Drakulić. On i kolega Konstantin Novoselov nagrađeni su za izum grafena, trenutno najsavitljivijijeg, najčvršćeg i najtvrđeg materijala. Iako je očito da će zarada od ovog izuma biti ogromna, dvojica znanstvenika nisu ga htjeli patentirati. "Novac ionako služi samo da se o njemu ne brinete. Ja ga imam dovoljno da se ne brinem, ne treba mi više" rekao je Geim. Iscrpnije...

Godine 2050. Europa je postala muzej, a način života Evropljana smatra se 'izgubljenim rajem'. Raspad se dogodio početkom 21. stoljeća jer su zavladali konzumerizam i interesi pojedinca, nestala je socijalna država, a ljudi specijalizirani za razmišljanje i razvijanje ideja, tzv. intelektualci, naprosto su iščezli kao nepotrebni. Ovo je vizija budućnosti koju Slavenka Drakulić opisuje u svojoj kratkoj priči za T-Portal. Iscrpnije...

"Sanader je inteligentan čovjek. Gdje li je samo pogriješio? Samo u jednoj stvari, u taštini: kako je postajao sve moćniji, postajao je i sve samouvjerniji. Mislio je da će se moći osloniti na svoje pouzdanike (a zapravo dužnike) i kad je sišao s vlasti. Spavao je mirno, znajući da oni znaju da ako padne on padaju i oni i da ih sve skupa sigurnima čini mreža satkana od uzajamnog straha. Vjerovao je, tašto, da sve konce i dalje u rukama drži upravo on. I tu je također pogriješio" komentira Slavenka Drakulić. Iscrpnije...

Ministarstvo kulture BiH zabranilo je Angelini Jolie snimanje filma na području tog entiteta zbog toga jer su to tražile predstavnice udruge koja okuplja Bošnjakinje koje su tijekom rata bile izvrgnute seksualnom zlostavljanju. "Navodno je netko tko je pročitao scenarij (koji ministar nije pročitao!) članicama udruge (koje ga također nisu pročitale) rekao da se u njemu Bošnjakinja, žrtva silovanja, navodno zaljubljuje u svog silovatelja, srpskog vojnika", piše Drakulić. Iscrpnije...

Govoriti o jeziku u nas nije moguće izvan okvira politike, a to je iskusila i dr. Snježana Kordić usudivši se reći da su prema lingvističkim mjerilima hrvatski i srpski jedan jezik, odnosno dovesti u vezu hrvatski nacionalizam i jezični purizam. Daleko od toga da ne treba raditi na očuvanju materinjeg jezika, no istovremeno je zanimljivo da nitko ne spominje porast nepismenosti. Dakle, ni vlastita država ni nacija pa ni vlastiti jezik ne garantiraju pismenost, komentira Slavenka Drakulić. Iscrpnije...

Svako se društvo koje pretendira biti demokratskim jednom ipak mora početi suočavati s mangupima u našim redovima, pa makar to činilo nevoljko i s figom u džepu, piše Slavenka Drakulić osvrćući se na smanjenje kazne Branimiru Glavašu. Nakon godina glorifikacije tih heroja nije čudno da ima ljudi koji misle da su presude sramotne ili se pitaju blatimo li to sami sebe, svoju pobjedu, svoj pravedni rat za nezavisnost. Iscrpnije...

Sudjelovanje građana u javnim raspravama jedno je od temeljnih dostignuća demokracije. Sada su mnogi digli glas da je demokracija ugrožena, a prije će biti da je ovakva akcija policije znak nezrelosti i demokracije i vlasti, smatra Slavenka Drakulić. Mi možemo biti na jednoj ili drugoj strani, ali ćemo se lako složiti s činjenicom da, otkada postoji nova hrvatska država, nije bilo toliko hapšenja. Iscrpnije...

"U nepuna tri mjeseca napustili su nas Tom Gotovac, Bogdan Bogdanović, Bekim Fehmiu i Alfred Pal, velikani ne samo kao umjetnici, već kao ljudi sposobni podnijeti slobodu i njezine posljedice u društvu i vremenu koje slobodi nije ni najmanje sklono. Imamo li još uvijek sluha za njihovu životnu poruku?", pita Slavenka Drakulić. Iscrpnije...

Zvijezde je lako pronaći, no ljude koji su u stanju vlastitim primjerom motivirati druge na pozitivne promjene, e, to ide malo teže. Pogotovo ako nam u sadašnjoj krizi baš takvi trebaju kao kruh. No tko su ti ljudi koji bi mogli drugima poslužiti kao primjer, u našem društvu? Može li ih ovo društvo uopće proizvesti?, pita se Slavenka Drakulić. Iscrpnije...

Srbija je skoro punih petnaest godina živjela u odbijanju bilo kakve povezanosti sa zločinom u Srebrenici i ratom u BiH, piše Slavenka Drakulić. Srpski parlament je mlakom deklaracijom o osudi zločina u Srebrenici učinio korak ka pokajanju, no žrtve srebreničkog pakla još uvijek iščekuju uhićenje Ratka Mladića. Nedovršenost ove deklaracije, u kojoj je najspornije da se u vezi zločina u Srebrenici ne spominje genocid, znači još nešto: da usprkos nekim očekivanjima izvana, Srbima neće donijeti katarzu. Iscrpnije...

"Jesmo li se toliko emancipirali od ideologije navodno mračne prošlosti da je sada legitimno biti kulturni jugonostalgičar, jer je taj pojam lišen ideološkog naboja?", piše Slavenka Drakulić i zaključuje kako će i Tuđman bez obzira na svoje zasluge možda jednoga dana postati marka mineralne vode. "Komercijalizacija predmeta, ideja, čak političkih sistema svodi na istu razinu sve, baš sve političke simbole i tako nas oslobađa političkih ideologija u ime one najviše, konzumerizma." Iscrpnije...

Pitanje upotrebe nacionalnih jezika u institucijama EU-a nije novo, piše Slavenka Drakulić. Lako je Hrvatima ili bilo kojem drugom narodu pozivati se na pravo njegove upotrebe. Međutim, ma koliko da su u pravu, obrana nacionalnog identiteta je skupa - 1% budžeta EU-a, odnosno 990 milijuna eura. Kad bi u upotrebi bili samo engleski, njemački i francuski, trošak bi pao na 8.900 eura. Mala cijena za demokraciju, reći će jedni. Da, ali s proširenjem Unije i sve glasnijim zahtjevima da jezici poput katalonskog, galicijskog i baskijskog također uđu u službenu upotrebu, Unija će jednostavno bankrotirati, kažu drugi. I jedni i drugi su u pravu. Iscrpnije...

"Evo, gotovi ste, rekla je maserka nakon sat vremena. Ali, protestirala sam slabašno, najradije bih ostala ovdje spavati... Dobro, dođite sa mnom u sobu za odmor, imamo tamo kauč pa slobodno prilegnite. Soba za odmor? Nalazile smo se, naime, u zgradi moje švedske izdavačke kuće, a sat masaže dobila sam na poklon od urednice, jer sam cijeli tjedan marljivo radila na promociji nove knjige. Već mi je i taj poklon bio nevjerojatan, a tek činjenica da u izdavačkoj kući imaju – maserku! Zašto ne, odvratila mi je urednica. Pa, ako te, na primjer, zabole leđa, naravno da ne možeš dobro raditi", piše Slavenka Drakulić o svojim iskustvima u švedskom kapitalizmu. Iscrpnije...