"Sve one brojke o obnovljenim kućama i objektima ne govore ama baš ništa o osjećaju koji imam kad uđem u grad, gotovo dvadeset godina poslije", kaže Ivana Simić Bodrožić u razgovoru povodom objavljivanja Hotela Zagorje, romana o svijetu prognaničkog smještaja, danima u kojima se više nitko nije zgražao nad vijestima o ubijenim poznanicima, o Vukovarcima zaboravljenim u Zagorju. "Teško je to objasniti, ali nešto se u zraku osjeti. Oko toga se svi slažemo, a ja mislim da će proći još dosta vremena dok grad ne poprimi neku novu, dobru energiju. Možda tek kad odu oni koji još pamte slike ubijenih po ulicama, a onda opet, to će biti nečiji tuđi Vukovar."Crna kronika, Hrvatska, Književnost, Kultura
Utorak, 16.03.2010.
Zaboravljeni grad
"Više ne postoji grad na svijetu u kojem se osjećam kod kuće"
"Sve one brojke o obnovljenim kućama i objektima ne govore ama baš ništa o osjećaju koji imam kad uđem u grad, gotovo dvadeset godina poslije", kaže Ivana Simić Bodrožić u razgovoru povodom objavljivanja Hotela Zagorje, romana o svijetu prognaničkog smještaja, danima u kojima se više nitko nije zgražao nad vijestima o ubijenim poznanicima, o Vukovarcima zaboravljenim u Zagorju. "Teško je to objasniti, ali nešto se u zraku osjeti. Oko toga se svi slažemo, a ja mislim da će proći još dosta vremena dok grad ne poprimi neku novu, dobru energiju. Možda tek kad odu oni koji još pamte slike ubijenih po ulicama, a onda opet, to će biti nečiji tuđi Vukovar."
