• Slične vijesti

    01.08.2018. (18:56)

    I na kraju – Dežulović

    Eto i Dežulovića velikog i bogami čitajući ga podsjeća baš na Olivera, kojom lakoćom uspjeva reći ono što bi svi htjeli reći, al eto ne mogu, ne znaju tako: Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna – pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku.

    31.07.2018. (23:37)

    Sanja Modrić: Čarobna svirala

    S Oliverom se moglo veseliti, plakati, sjetiti se oca kojeg više nema, uzdisati za djevojkom koja te napustila i za škrtom ljubavlju, cupkati na ljetnim feštama, mirno sjediti na kamenu ispod lepeta galebovih krila i mrštiti se što je život tako kratak i zajeban. I uvijek si pritom mogao povjerovati da ništa od toga što te obuzima nije ni banalno, ni glupo kako ti govore, i da je svaki srh tvoje nutrine autentičan, jedinstven i vrijedan ugodne pjesme i nježnog stiha. – piše Sanja Modrić za Novi list

    30.07.2018. (18:56)

    Slušan tebe kako klićeš, lipo mi je, lipo mi je

    Dragaš: Oliver je snimio barem pedesetak antologijskih pjesama, no treba li izdvojiti samo jednu, onda taj izbor mora pasti na ‘Galeb i ja’

    Aleksandar Dragaš se od Olivera Dragojevića oprašta uz dirljivu posvetu njemu najdraže Oliverove pjesme. “Naravno, pretužan je čas da bih sada, dok na “repeat” po ne znam koji put slušam “Galeb i ja”, bio sretan; onako kako sam bio sretan kao klinac dok sam na nekoj lažini pored mora za sebe punim glasom, ispunjene duše i otvorena srca pjevao nazigled tugaljive stihove te naizgled melankolične pjesme. Jutarnji

  • Slične vijesti

    01.08.2018. (18:56)

    I na kraju – Dežulović

    Eto i Dežulovića velikog i bogami čitajući ga podsjeća baš na Olivera, kojom lakoćom uspjeva reći ono što bi svi htjeli reći, al eto ne mogu, ne znaju tako: Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna – pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku.

    31.07.2018. (23:37)

    Sanja Modrić: Čarobna svirala

    S Oliverom se moglo veseliti, plakati, sjetiti se oca kojeg više nema, uzdisati za djevojkom koja te napustila i za škrtom ljubavlju, cupkati na ljetnim feštama, mirno sjediti na kamenu ispod lepeta galebovih krila i mrštiti se što je život tako kratak i zajeban. I uvijek si pritom mogao povjerovati da ništa od toga što te obuzima nije ni banalno, ni glupo kako ti govore, i da je svaki srh tvoje nutrine autentičan, jedinstven i vrijedan ugodne pjesme i nježnog stiha. – piše Sanja Modrić za Novi list