• Slične vijesti

    Prekjučer (14:30)

    Čovjek je photo-op

    Vuković Runjić: Imamo li danas uopće pravo na starost?

    Nekoć su si ljudi dopuštali da nakon trideset i pete malo ostare, opuste se, osijede, omlohave. Danas su to nedopušteni grijesi. Pred očima mi lebde slike “predivnih” žena u pedesetima koje se hrane zelenom salatom i mrkvom i vježbaju svaki dan. Čovjek se pita što je seksi u takvom životu i stignu li one uopće imati seksualne odnose nakon svih tih sati u teretani i dijetalnih obroka – Milana Vuković Runjić, Jutarnji.

    Subota (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.

    Petak (10:29)

    O ukusima se - piše

    Milana Vuković Runjić: Ja baš volim tipove od 50 godina

    Književnik čije mi djelo nije poznato, u nedavnom je intervjuu u ženskoj reviji izjavio kako uvijek bira žene mlađe od pedeset, po mogućnosti, stare dvadeset i pet godina, te da prilikom izbora prednost daje azijskim ženama. Naravno, posljedice tih izjava su burne: reakcije pljušte sa svih strana, od žena koje mu pišu da je odvratan i gad, do onih koje imaju pedeset godina, a tijelo im i dalje dobro izgleda pa su objavile slike svojih pojedinih dijelova. U svemu tome nije mi jasno zašto bi uopće ukus tog lika (50) trebao ikoga zanimati – piše Milana Vuković Runjić i definira svoj ukus.

    10.01. (10:30)

    A tko te tjera da čitaš gluposti

    Ante Tomić o Ivi Gregureviću: Pogledajte samo kakve je krasne filmove i serije napravio s nama komunistima i Jugoslavenima!

    Nova Tomićeva kolumna u Slobodnoj ima alternativni naslov u Jutarnjem – “To što je taj siroti čovjek, kolumnist desničarskih portala, napisao o Ivi Gregureviću i Zlatku Hasanbegoviću stvarno je glupo…”, a počinje ovako: S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija. Taj siroti čovjek napisao je prije nekoliko dana nešto kao nekrolog glumcu Ivi Gregureviću, “legendarnom Netjaku”, kako ga on zove, pa usput žaluje da velikani hrvatske kulture, eto, umiru, ili ih se, poput Zlatka Hasanbegovića, odbacuje, a narodu ostaju izdajice, komunisti i Jugoslaveni: “Frljić, Brešan, Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Antonio Nuić…”

    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    30.12.2018. (19:00)

    Usamljen u gomili

    Ante Tomić: Ljudi mi se katkad čine kao čudnovati oblik života s kojim ništa ne dijelim

    “U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I uopće ne žalim zbog toga. Dogodi se ipak, sasvim rijetko, da nađem nešto što razumijem, što mi je blisko, ali to je onda svima drugima jezivo i čudno, kao slučaj da je Zlatan Ibrahimović, umjesto kompozicije sa ženom, djecom, borom i pidžamicama, rođenje Sina Božjeg na društvenoj mreži skromno obilježio fotografijom na kojoj crveni plastični patuljak pokazuje srednji prst”, piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji list.

    28.12.2018. (06:30)

    Maligno i bolesno

    Sanja Modrić: Neprirodna smrt slučaja Radeljić

    Maligno je kako su se svi ostali organizmi naše močvare blaženo ušutjeli, netragom nestali i puštaju da se ocijedi, sasuši i zamre ova opasna mafijaška priča o mogućoj zloupotrebi državne tajne službe ravno po nalogu Pantovčaka. Bolesno je sve to jer ovdje imamo samo riječ protiv riječi i suha priopćenja, pa istinu ne znamo. A morali bismo je saznati ili zato da rečeni Radeljić više nikad ne prismrdi ničemu što ima veze s ikakvom politikom, državnom plaćom i čašću uopće i kao takvom. Ili da se na isti način oprostimo od predsjednice. Trećega nema – piše Sanja Modrić za Novi list.

    26.12.2018. (16:30)

    Anektirajte nas. Netko, bilo tko. Njemačka ako može

    Jurica Pavičić: Treba li ukinuti ovu državu?

    Nakon što je Država za hrvatski nacionalizam dugo bila “tisućljetni san”, nakon što je četvrt stoljeća bila sredstvo “izlaska s Balkana” i “ulaska u Europu”, ona je danas postala samo – veliko razočaranje. Na koncu drugog desetljeća 21. stoljeća, i liberali i nacionalisti će se u ovoj zemlji složiti da je RH – mandićevski kazano – “propali projekt”, odnosno da je ona “slučajna država” (Milanović). To je država od koje svi – ponajprije njeni građani – masovno odustaju, a upravo to čine i Brešanovi i Matišićevi likovi. Bili generali, ministri, penzioneri ili grobari, likovi filma od ove države – dižu ruke – piše Jurica Pavičić inspiriran novim Brešanovim filmom “Koja je ovo država”.

    21.12.2018. (12:30)

    Josip Kregar: Vidim jad čovjeka lišenog svojstava i zamrznute savjesti

    Ne vidim korist u konvencionalnim opravdanjima i kalkulacijama u situacijama kada treba misliti i imati stav… Ja ne želim mijenjati sve, ne hodam u maglama iluzija, radim kompromise, ne mislim da sam uvijek u pravu, ali to ne znači da iz obzira prema konvencijama i pristojnosti trebam skrivati vlastiti stav, opravdavati se da nije vrijeme, nisu prilike i da drugi neće. Ljubazno vas molim, gospodo, dođe mi da kažem, imajte svoje mišljenje i stav, nije to teško. Pokušajte. Osjećat ćete se bolje! – piše Josip Kregar za Autograf.

  • Slične vijesti

    Prekjučer (14:30)

    Čovjek je photo-op

    Vuković Runjić: Imamo li danas uopće pravo na starost?

    Nekoć su si ljudi dopuštali da nakon trideset i pete malo ostare, opuste se, osijede, omlohave. Danas su to nedopušteni grijesi. Pred očima mi lebde slike “predivnih” žena u pedesetima koje se hrane zelenom salatom i mrkvom i vježbaju svaki dan. Čovjek se pita što je seksi u takvom životu i stignu li one uopće imati seksualne odnose nakon svih tih sati u teretani i dijetalnih obroka – Milana Vuković Runjić, Jutarnji.

    Subota (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.

    Petak (10:29)

    O ukusima se - piše

    Milana Vuković Runjić: Ja baš volim tipove od 50 godina

    Književnik čije mi djelo nije poznato, u nedavnom je intervjuu u ženskoj reviji izjavio kako uvijek bira žene mlađe od pedeset, po mogućnosti, stare dvadeset i pet godina, te da prilikom izbora prednost daje azijskim ženama. Naravno, posljedice tih izjava su burne: reakcije pljušte sa svih strana, od žena koje mu pišu da je odvratan i gad, do onih koje imaju pedeset godina, a tijelo im i dalje dobro izgleda pa su objavile slike svojih pojedinih dijelova. U svemu tome nije mi jasno zašto bi uopće ukus tog lika (50) trebao ikoga zanimati – piše Milana Vuković Runjić i definira svoj ukus.

    10.01. (10:30)

    A tko te tjera da čitaš gluposti

    Ante Tomić o Ivi Gregureviću: Pogledajte samo kakve je krasne filmove i serije napravio s nama komunistima i Jugoslavenima!

    Nova Tomićeva kolumna u Slobodnoj ima alternativni naslov u Jutarnjem – “To što je taj siroti čovjek, kolumnist desničarskih portala, napisao o Ivi Gregureviću i Zlatku Hasanbegoviću stvarno je glupo…”, a počinje ovako: S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija. Taj siroti čovjek napisao je prije nekoliko dana nešto kao nekrolog glumcu Ivi Gregureviću, “legendarnom Netjaku”, kako ga on zove, pa usput žaluje da velikani hrvatske kulture, eto, umiru, ili ih se, poput Zlatka Hasanbegovića, odbacuje, a narodu ostaju izdajice, komunisti i Jugoslaveni: “Frljić, Brešan, Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Antonio Nuić…”

    04.01. (20:00)

    Slavenka Drakulić ima priču o Ruži, svojoj Bagatovoj šivaćoj mašini, nekad je to bio super miraz, a danas ju više nitko neće ni badava

    Iscrpnije...
    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    30.12.2018. (19:00)

    Usamljen u gomili

    Ante Tomić: Ljudi mi se katkad čine kao čudnovati oblik života s kojim ništa ne dijelim

    “U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I uopće ne žalim zbog toga. Dogodi se ipak, sasvim rijetko, da nađem nešto što razumijem, što mi je blisko, ali to je onda svima drugima jezivo i čudno, kao slučaj da je Zlatan Ibrahimović, umjesto kompozicije sa ženom, djecom, borom i pidžamicama, rođenje Sina Božjeg na društvenoj mreži skromno obilježio fotografijom na kojoj crveni plastični patuljak pokazuje srednji prst”, piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji list.

    28.12.2018. (06:30)

    Maligno i bolesno

    Sanja Modrić: Neprirodna smrt slučaja Radeljić

    Maligno je kako su se svi ostali organizmi naše močvare blaženo ušutjeli, netragom nestali i puštaju da se ocijedi, sasuši i zamre ova opasna mafijaška priča o mogućoj zloupotrebi državne tajne službe ravno po nalogu Pantovčaka. Bolesno je sve to jer ovdje imamo samo riječ protiv riječi i suha priopćenja, pa istinu ne znamo. A morali bismo je saznati ili zato da rečeni Radeljić više nikad ne prismrdi ničemu što ima veze s ikakvom politikom, državnom plaćom i čašću uopće i kao takvom. Ili da se na isti način oprostimo od predsjednice. Trećega nema – piše Sanja Modrić za Novi list.