“Suze su mi potekle kada sam na fotografijama ugledala u crveno ofarbane oči moga pokojnog supruga! Prvi hrvatski predsjednik nije imao tako zakrvavljen pogled ni kada je u zatvorskoj ćeliji, shrvan hunjavicom, umotan u dekicu, robijao za Domovinu!”, piše premijeru u prepisci između Ankice Tuđman i Andreja Plenkovića u koju se uključuje i Boris Dežulović Viktor Ivančić za Novosti.
Skuplja se novac za obranu momka koji je nacrtao srp i čekić na Tuđmanov spomenik
Spomenik Tuđmanu u Zagrebu mora na popravak, jaja su nagrizla broncu – kaže radnik ljevaonice da ne zna koliko će mu trebati za popravak
Tuđmanov spomenik večeras pogodili jajima nakon što su ga pošarali i vrijeđali…
“Bilo bi dobro i važno da je onaj mladi poznati počinitelj imao vremena i prostora, pa da je na postolje Tuđmanova spomenika uz srp i čekić stigao sprejom napisati i obrazloženje. Recimo, štajaznam, o ‘Jugoslaviji kao rezultatu vjekovnih težnji’ ili o ‘revolucionarnoj borbi za uništenje ustaškog mrakobjesja’” – Boris Dežulović prenosi riječi Franje Tuđmana.
I Tomislav Klauški o istom: Spomenik Tuđmanu nije samo estetski, nego i politički užas
Vjerujem da govorim u ime svih normalnih građana kada tražim od nadležnih da – ukoliko već nisu u stanju uhvatiti i kazniti sumanute vandale – zagrebački memorijalni biser vrate u prvobitno stanje, a to znači: namaknuti brončanoj statui omču oko vrata, podignuti je dizalicom s postolja i ostaviti da se slobodarski klati na šest stopa iznad tla. Normalni građani znaju da je samo obješeni Prvi predsjednik onaj koji nam danas treba – piše Viktor Ivančić kojemu se slučajno ukazala jedna druga varijanta spomenika Tuđmanu.
O autohtonom katoličkom oprostu Mariću i Dalićki u aferi Agrokor, o tome zašto hrvatski kipari zapravo mrze Tuđmana, novom autobiografskom romanu Drage Pilsela “Povratak Adolfa Pilsela” i svepristunom, nezamjenjivom braćom i kumovima Vlade obiteljaša na primjeru Marićeve sestre Ljiljane Orlovac, kao i uhićenjima u Vukovaru čitajte u tjednom pregledu Sanje Modrić za Novi list.
“Ma, tri likovne akademije da je odstudirao i na svakoj da je diplomirao, nijedan kipar – ne samo hrvatski – ne bi bio u stanju umjetničkom imaginacijom domisliti formu kojom bi dočarao Franju Tuđmana i njegovo nasljeđe… A stvar zapravo uopće nije toliko komplicirana. Svatko od njih, pa i od nas… svakoga dana u kreativnoj zažarenosti nesvjesno proizvede najmanje jednu maketu za apstraktni monument koji bi najeksplicitnije dočarao gornje, tek ovlaš opisano naslijeđe. Neki među njima već i poslije prve jutarnje kave”, prilično neuvijeno komentira Renato Baretić cijelu ovu blamažu s izgledom Tuđmanovog spomenika u Zagrebu.