Dragi kolumnisti poput Sanje Modrić nekad imaju sasvim promašen dan, o otkupu Ine, sasvim oflje i površno, glavno da se cendra
Dragi kolumnisti poput Sanje Modrić nekad imaju sasvim promašen dan, o otkupu Ine, sasvim oflje i površno, glavno da se cendra
Ma zamisli, na cestama je u ovo doba godine “moguća čak i poledica”? Danju će temperatura većinom biti između minus dva i nula stupnjeva, a u Dalmaciji od šest do 12. Kakva kataklizma. Ali i TV dnevnici počinju s apokaliptičnim prognozama i s reporterima koji na pustopoljinama presreću automobile da bi egzaltiranim glasom pitali vozače da se izjasne kako doživljavaju ovako strašno vrijeme ove zime, 2024. poslije Krista. Kao da je upravo počelo ledeno doba, kao da se krovovi ruše od snježnih padalina i kao da seljaci ujutro nalaze smrznute svinje i ovce u štalama. Ne smije se to raditi, ali očito su došla takva izvrnuta i nenormalna vremena da sve se mora prikazivati kao ultradramatično, uzbudljivo, zastrašujuće i dosad neviđeno. Što više napališ, to si uspješniji. Jadniče. Sanja Modrić o senzacionalizmu tijekom zimskih mjeseci, za Telegram.
Ovo je totalno za krepat. Protiv “agresije” na organon visoke muzičke kulture, koju hrvatski narod navodno usisava s materinim mlijekom, ustao je Domovinski pokret, tvorba Miroslava Škore, autentične hrvatske verzije novokomponiranih balkanskih narodnjaka. Politička skupina baja i ženika koji svaki kirvaj, krizmu i svadbu slave uz kulen i ljutu rakiju, podvriskujući kabaste refrene s Narodnog radija, sa zgražanjem utvrđuje da je Hrvatska porobljena melosom cajki iz Srbije. Život je stvarno kadar proizvesti svakojake groteske. Pa eto, to je ta čvrsta baza naše narodne glazbenosti i ukusa, možemo se tući po glavi zajedno s Ivanom Penavom i muževima iz Domovinskog pokreta koji bi – u potpuno neobjašnjivom sukobu s vlastitim poimanjem divne zabave i veselja – “najmlađe generacije podučavali o hrvatskoj kulturi”. Ali to smo mi. To su zapravo oni. Sanja Modrić za Telegram.
Članke Sanje Modrić ukoričene u knjizi “Igla, pila, ravnalo (gdje smo i kamo idemo, špajza novinskih priča)” ne morate čitati između redaka. Tamo sve piše jasno, oštro, precizno i ubojito, bez brnjice. Za to je potrebna velika hrabrost. U sredini gdje svatko svakoga zna nije baš lako imati kiosk na kojemu nikad ne piše “popust”. Napisi Sanje Modrić su dijakronijska slika posljednjih nekoliko godina tihog, ali ustrajnog propadanja jedne zajednice koja je svojedobno obećavala. Hrvatska je kasnih osamdesetih bila druga, možda treća zemlja socijalizma, po svim pokazateljima (prva je uvijek bila Slovenija), da bi je danas mnoge zemlje koje su nam gledale u leđa stigle i prestigle. No treba biti pošten pa reći – da nije bilo hrvatskog novinarstva, odnosno njegovih boljih dijelova, Hrvatska bi danas bila još gore mjesto za život. Express
Vanja Jurić je odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo. Jedna je od osnivačica Centra za zaštitu slobode izražavanja osnovanog pri Hrvatskom novinarskom društvu i članica stručne skupine Europske komisije za SLAPP tužbe (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja). Zajedno s Mirelom Čavajdom, koju je odvjetnički zastupala, dobitnica je ovogodišnje nagrade “Nada Dimić” za promicanje društvenih sloboda. “Nikad u životu, ni na jednom predmetu na kojem sam radila, nisam osjetila ovakav tip pritiska, koji je dolazio sa svih mogućih strana, s tendencijom da Mirela i ja odustanemo od ostvarenja njenog zakonskog prava. Sve pravne mehanizme za zakonito ostvarivanje prava žena na prekid trudnoće već imamo u našem sustavu, ali postoje problemi s njegovom realizacijom u praksi. Na tome trebamo raditi.” Novosti
Milan Bandić je naslagao preko pet tisuća radnih mjesta u Holdingu, a Tomaševićeva vlast prekrižila je 192: nešto bivših šefova i rukovodilaca, nešto službenika i radnika. Brojka je puno manja nego se najavljivalo jer je dio holdingovaca prihvatio ponudu za druga mjesta na kojima su potrebni, a dio je uzeo otpremninu od 5000 kuna po godini staža i odlaze sami. Zagreb je premali grad za tako besmisleno puno zaposlenika koji ga opslužuju, i to dosad kriminalno loše. Neka sada potraže sreću u privatnom sektoru, premda će se mnogi morati oprostiti od takvih pogodbi kakve su imali kod Bandića i suočiti se sa svojom stvarnom tržišnom cijenom. Samo je to pravedno i odgovorno prema građanima Zagreba. To je Tomašević obećao u predizbornoj kampanji i najgluplje bi mu bilo da od toga odustane. Piše Sanja Modrić. Telegram.hr
Jadna li mu majka, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić dirnuo je u osinje gnijezdo. Kao prvi čovjek sudbene vlasti, zabada i gnjavi tamo gdje nije zabadao nitko od njegovih prethodnika, a bili su to Đuro Sessa, Branko Hrvatin i unatrag još niz drugih. Dio sudaca skandaliziran je njegovim zahtjevom da deklariraju svoje uhodane privatne poslove za koje neki od njih primaju goleme honorare, dakako uz solidnu državnu plaću… piše Sanja Modrić za Telegram.
Premda je premijer Plenković napao DORH i glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek jer je ”baš sad”, kao u nekoj zavjeri, poslala policiju da liši slobode ministra Darka Horvata, trebao bi joj zapravo biti do groba zahvalan. Jer što bi tek bilo da je DORH pričekao saborsku raspravu o Horvatovom opozivu koja se, na zahtjev kompletne opozicije, trebala odigrati za koji dan, i tek nakon toga stisnuo taj gumb za Horvatovo hapšenje? Kakva bi tek to bila blamaža za premijera. U svakom slučaju, na silu smijenjeni Darko Horvat već je deseti Plenkovićev ministar koji je morao otići zbog sumnji u kaznena djela povezana s koristoljubljem. Nemamo naznaka da je Andrej Plenković osobno korumpiran, ali njegovo je kadroviranje čista tragedija… – piše nemilosrdna Sanja Modrić za Telegram.
Dođe ti malo smiješno kako su je spremno uvalili i ti razni bijednici na finim državnim plaćama koji su je po hodnicima potezali za rukav za pišljive svjedodžbe državnih ispita koji se polažu iz neke skripte, tanje nego što je Ježeva kućica zajedno sa ilustracijama, lakše nego za vozačku dozvolu. No, dobro, ta su divna prijateljstva, naravski, lako pukla, kao što se raspadnu i sva takva koja se kuju oko položaja, vlasti, protekcije, pinke i statusa, koji se odjednom pokazuje sjedenjem po marinama s ledenim koktelom u ruci dok privatni skiper mota konope i kupi mokre ručnike s palube od tikovine. Na isti tipski način pukla su i u Sanaderovom slučaju pa sad on sjedi u zatvoru, a njegovi bivši opet su sadašnji. I sad kad su se štakori razbježali kuda-koji-mili-moji, ostaje nam još čekati da vidimo što će biti s Josipom Rimac, mislim ako je kome do toga da se još jednom truje naturalističkim dokumentarcem o hrvatskoj stvarnosti koji će se prikazivati u sudnici. Bolje je slagati origami ili igrati badminton i ne gledati te vijesti… piše Sanja Modrić za Telegram.
Nije još poznato što će ministar Fuchs i hoće li išta poduzeti, ali očito je da i u ovom slučaju možemo govoriti o simptomu blasfemične šutnje unutar akademske zajednice koja u pravilu stavlja flaster na usta kad god se u njihovim redovima događaju nepravilnosti, pogodovanja, politička podmićivanja i ostale blamaže. Omerta uz rijetke iznimke obilježila je i mandate rektora Zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa kao i sve druge dubioze koje ponekad iscure u javnost uglavnom kroz otkrića iz medija, a itekako su poznate u fakultetskim kuloarima. Samo slučaj doktorata Vice Mihanovića, neuspješnog kandidata HDZ-a za gradonačelnika Splita na prošlogodišnjim lokalnim izborima, skrenuo je pozornost na nekoliko neugodnih detalja vezanih uz osječko visoko školstvo i tamošnji Ekonomski fakultet, koji je postao tvornica HDZ-ovskih doktorata. Sanja Modrić za Telegram.