Zašto 3,4 milijuna Nijemaca rade više poslova? Pa zato, jer im jedna plaća nije dovoljna. I jer nema poreza na mini-zaposlenja
Zašto 3,4 milijuna Nijemaca rade više poslova? Pa zato, jer im jedna plaća nije dovoljna. I jer nema poreza na mini-zaposlenja
Dugo se njemačkog kancelara smatralo neodlučnim kada je u pitanju isporuka oružja za Ukrajinu. Ali on je sada okrenuo ploču: Olafu Scholzu je naoružavanje postalo prioritet. Po njemu je iskovana i riječ „šolciranje”, koja označava glasne najave bez realizacije. Ali sada se preobrazio u praktičara. Kancelar kojem su ranije strani bili i njemačka vojska Bundeswehr i oružje postao je kancelar koji vidno dobro raspoložen sudjeluje na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu streljiva. Čini se da prekretnica koju je najavio u govoru u parlamentu prije dvije godine, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, sada postaje njegovom konkretnom politikom. DW
Čitav niz njemačkih tvrtki već ukida na tisuće radnih mjesta – ali istovremeno ne prestaje kuknjava kako „nedostaju stručnjaci“. Obrazloženje za otkaze je uvijek slično: „opći okviri gospodarenja su se promijenili“. Tvrtke i čitave industrijske grane se moraju promijeniti ako žele ostati konkurentni. S jedne strane su tu i troškovi energije koja je u Njemačkoj sve skuplja, a tu je i politika koja traži klimatski neutralnu proizvodnju. Sve to traži i drugačiju stručnost, sposobnosti i tehnološku spremu zaposlenih. Kako se čitavim tehnološkim rješenjima – kao što su motori s unutarnjim sagorijevanjem više ne proriče nekakva budućnost, tako su i stručnjaci s tih područja postali višak. No istovremeno se upravo panično traže stručnjaci koji će naći odgovor i tehnološka rješenja budućnosti, od umjetne inteligencije do tehnologije vodika. DW
Weidel i AfD pitanje imigracije i integracije vide kao pitanje svih pitanja u suvremenoj Njemačkoj, stoga periodično u javnosti podižu buru idejama kao što je zabrana nošenja islamskog vela u javnosti (bilo koje vrste, uključujući puku maramu na glavi), kao i komentarima koji daju naslutiti da stranka podržava skup ideja i objašnjenja geopolitičkih implikacija skoka u izvaneuropskim migracijama prema Europskoj uniji posljednjih godina, a što se među teoretičarima zavjera počesto naziva ‘velika zamjena stanovništva’.
Pored toga, AfD ima vrlo egzotične ideje oko europske politike, od izbacivanja pojedinih članica iz eurozone (primjerice, Španjolske i Portugala) do povratka na zlatni standard te – naposljetku izlaska same Njemačke iz eurozone. Ako Scholz i Lindner ubrzo ne smisle način da zaokrenu njemački brod u neke mirnije vode, najesen će AfD biti na vlasti u barem jednoj istočnonjemačkoj pokrajini, a lukavac iz Kremlja moći će zadovoljno trljati ruke zbog toga što je uspio dati poticaj urušavanju europskog jedinstva iznutra. Višeslav Raos za tportal.
Sociolozi pojam „remigracija” promatraju kao fenomen kada se ljudi vraćaju u svoju zemlju podrijetla nakon što su određeno razdoblje života proveli u inozemstvu. Ovo se može dogoditi kao odgovor na promjenu lokalnih političkih prilika, na primjer kada završi rat ili kada režim bude smijenjen. Remigracija može biti i prisilna, odnosno rezultat deportacije ili protjerivanja. Izvorno pojam “remigracija” ne znači: državno kontroliran proces u kome se pojedinci istrgnu iz svog uobičajenog okruženja protiv njihove volje, čak i silom, kako bi bili izbačeni iz zemlje. A upravo to traže desni ekstremisti, koji su u studenom tajno raspravljali o takvim planovima. DW… rasprava dolazi u jeku sve veće popularnosti AfD-a, ultradesničarske stranke u Njemačkoj, koja bi mogla doći i na vlast.
Za početak, treba razumjeti to da je njemački model rasta dominantno zasnovan na održavanju konkurentnosti i snažnom rastu izvoza. Takva ekonomska strategija sjajno je funkcionirala u ekonomski otvorenom svijetu, u kojem je temeljna poslovna strategija troškovna učinkovitost te s učinkovitim globalnim lancima vrijednosti. No nakon nastupanja pandemije i ruske agresije na Ukrajinu, svijet je postao ekonomski puno više zatvoren, sve je izraženija podjela na ekonomske blokove, a sve veći naglasak u poslovanju stavlja se na ekonomsku samodostatnost i otpornost, ne na troškovnu učinkovitost. Novi trendovi, odnosno novi geopolitički odnosi, koji su na snazi od 2020. godine, smanjili su cjenovnu konkurentnost njemačkog izvoza i značajno ograničili mogućnost njegova daljnjeg rasta. U ovim novim normalnim uvjetima na vidjelo su izašle sve slabosti njemačke strategije ekonomskog rasta. Maruška Vizek za tportal.
Kad Njemačka kihne, cijela se Europa osjeća bolesno. To je tek jedna od varijanti poznate uzrečice koja pokazuje na fatalnu ovisnost Europske unije, odnosno njezinih država članica, o zdravlju njemačke države i poglavito njemačkoga gospodarstva. Nakon niza neugodnih najava – gospodarske recesije, unutarnje nesigurnosti, političke radikalizacije – Njemačka je ovoga tjedna ušla u fazu otvorene vrućice. Upravo zbog svoje racionalne i strukturirane prirode i vrlo specificiranih zahtjeva njemački prosvjedi pokazuju svu dubinu krize (do)sadašnjega gospodarskog modela, kojem je nužno resetiranje, i pokazuju smjer kojim bi se ta promjena mogla događati. Njihovi prosvjedi usmjereni su prije svega protiv međunarodnih zelenih lobija koji uz asistenciju birokratskih struktura EK-a i država članica donose i provode politike koje uništavaju domaću poljoprivrednu proizvodnju. Ne samo u Njemačkoj već i u drugim državama EU-a. Višnja Starešina za Lider.
Europska sila Njemačka bori se sa snažnom mješavinom kratkoročnih i dubljih strukturnih problema koji su – zajedno s podijeljenom i izgleda neučinkovitom vladom – potaknuli ekonomiste da govore o “europskom bolesniku”. Međunarodni monetarni fond predviđa da će Njemačka biti jedino gospodarstvo u skupini G7 čiji će BDP pasti 2023. godine. Dijelom su problemi posredni i stoga su vjerojatno privremeni: slabije kinesko gospodarstvo i utjecaj ruskog rata protiv Ukrajine. Očekuje se i pad proizvodnje. Prijetnje su i konkurentni kineski električni automobili i troškovi postizanja neto nule. Kaskaju i u digitalizaciji. Čak 82 posto birača nije zadovoljno Scholzovom vladom, a državu pogađaju i štrajkovi željezničara, vozača i poljoprivrednika. Index
Vlasti i nevladine organizacije koje prate krajnje desničarske skupine kažu da članovi pokreta Reichsbürger, koji odbacuju njemačku državu kakva je stvorena nakon 1945., ciljano pokušavaju uspostaviti paralelna društva i infiltrirati se u postojeće strukture, uključujući škole, klubove i javne urede. Desničarske skupine kupuju kuće, ugostiteljske objekte i poljoprivredna imanja koja je teško prodati, a potom ih koriste za sve – od životnog prostora do rodilišta, sportskih dvorana i mjesta za zabave. Kao svoje ekspanzionističke ciljeve navodi stjecanje onog što naziva “nacionalnim teritorijem”, i to kupnjom zemlje i nekretnina. Njemačke vlasti koriste izraz Reichsbürger (građani carstva) kao krovni naziv za krajnje desničarske skupine koje odbacuju Saveznu Republiku Njemačku i imaju za cilj svrgavanje vlade. Index
Samo 20 % ispitanih trenutno je zadovoljno radom Olafa Scholza. To je najniža vrijednost za nekog kancelara od kada se radi anketa „Njemački trend”, odnosno od 1997. Doduše, skoro svaki drugi ispitanik (48 %; -16 od travnja 2022.) smatra da se Olaf Scholz ponaša razborito. Međutim, samo četvrtina ga trenutno vidi kao dobrog kriznog menadžera (23 o%; -14). Samo 12 % potvrđuje njegovu sposobnost da uvjerljivo komunicira (-15), a samo 27 % smatra da je on dorastao poslu kancelara (-20). SPD, Zeleni i FDP već dvije godine čine saveznu vladu. Prošli su kroz nekoliko kriza, ali nijedna nije bila tako duboka kao trenutna proračunska. U ovoj situaciji od kancelara se očekuje da izvede vladu iz krize. Ali, gdje bi moglo biti rješenje? Na to pitanje ni građani nemaju jedinstven odgovor. DW
Savezna Vlada u Berlinu već je donijela paket mjera, ističući kao cilj smanjivanje broja došljaka u Njemačku. Produljene su granične kontrole, otežano doseljavanje obitelji, smanjena su socijalne povlastice za tražitelje azila. Kancelar Olaf Scholz kaže da je vrijeme da se „konačno u velikom stilu deportiraju oni koji nemaju pravo na ostanak u Njemačkoj“. Osam godina nakon što je kancelarka Angela Merkel rekla čuveno „Uspjet ćemo!”, primajući migrante koji su stizali Balkanskom rutom – ton u Njemačkoj potpuno se promijenio. Načelnica okruga Bad Kreuznach primjećuje da je i građanima dosta. Sve je to povezano: što više došljaka, to je sve lošije raspoloženje prema izbjegličkoj politici. U Njemačkoj je ove godine do listopada podneseno 286.000 zahtjeva za azil – najviše od 2016. godine koja je sa 745.000 zahtjeva bila rekordna. Međutim, od početka rata u Ukrajini u veljači prošle godine u Njemačku je stiglo i preko milijun ukrajinskih državljana. Oni se ne broje u tražitelje azila jer, odlukom Europske unije, odmah stječu privremenu zaštitu. DW