Ante Tomić: Zašto je Momčilo Stanić zabranjen, a Thompson nije? - Monitor.hr
06.09.2019. (12:30)

Gradiška stara = kokarda na glavi

Ante Tomić: Zašto je Momčilo Stanić zabranjen, a Thompson nije?

Tomić se bavi reakcijama na Pupovčevu izjavu da RH nalikuje na NDH: “Kraj tisuća otvorenih, javnih izraza naklonosti ustaškoj ideji, besramnog nijekanja ustaških zločina i ismijavanja žrtava Jasenovca u izravnom programu Hrvatske televizije, kraj navijačkih klicanja Vjekoslavu Maksu Luburiću i batinanja srpskih povratnika u kninskom kraju, opći je sud kako je Milorad Pupovac pretjerao. Jedan je Srbin uzeo sebi jedno pravo koje mu ne pripada. Ako smo i ustaše, Pupovac to ne smije reći”.


Slične vijesti

Prekjučer (10:00)

Imunitet vjere na kušnji

Ante Tomić: Zasluge hrvatskog klera u širenju zaraze Covidom-19

U Ninčevićima je taj Josip, čini se, važan svetac, tako važan da nije dolazilo u obzir da župnik, poput svih drugih, zaključa crkvu i na vrata stavi kratku obavijest “Bog vas blagoslovio, ajte ća”. Misa koja se održala u trenutku kad se nije smjela održati, kad su se svi razumni zaključali, bila je, otkrilo se kasnije, rasadnik koronavirusa… Bila je naposljetku, luđa od svih, časna u Hercegovini, koja je zaboravila da je bila u Italiji. Bezbrižno je landrala po zavičaju, navratila u roditelja na ručak, u prijateljice na večeru, popila u jednom samostanu kavu, u drugome rakijicu, u jednu riječ, misionarski se potrudila s koronavirusom… Nitko nikome, još jednom da naglasimo, u ovim teškim trenucima ne smije ništa zamjeriti. Svi smo jednako pogođeni i svima zaraženima želimo potpun i brz oporavak, ali je stvarno bez veze da se neodgovorne pojedince stalno optužuje za bježanje iz samoizolacije i karantene, a da ni ministar Beroš ni ministar Božinović baš ni jednom nisu spomenuli nemale zasluge klera u širenju zaraze – piše Ante Tomić za Jutarnji.

30.03. (11:00)

Ante Tomić: Nema diktature koja nije bila napravljena za naše dobro

Diktature se, rekli smo već, miješaju u sve. Dopustite li im, luđaci će neprijatelje početi nalaziti na sve čudnijim mjestima i sve ih strastvenije osuđivati, organizirati hajke na neodgovorne pojedince, vikati na nepoznate na ulici, prisluškivati i pratiti. Neobično, u trenucima kad se preporučuje da budete što privatniji, suzdržani i distancirani, svi živi guraju nos u vaše stvari – svetu individualnost i u doba pošasti srčano brani Ante Tomić.

26.03. (20:00)

Volim te mama, al ne više od stadiona

Ante Tomić: Opet ne znamo gdje nam je glava, a gdje guzica – u Maksimir sasuli milijune, Petrovu bolnicu nisu takli

Taj je stadion oduvijek, od samog početka trajna frustracija svih vlasti. Bezbrojne su milijune i dinara, i kuna, i maraka, i eura, u svim živim i mrtvim valutama lopatama ubacili u njega, a on je, da ga jebeš, sve gore izgledao. U Petrovoj, s druge strane, nisu valjda ni štekere mijenjali. Bolnica je izgledala kao prvog dana, mogao si u njoj snimati filmove s radnjom iz Prvog svjetskog rata… Kad shvatite kako zaključuju najbolji među nama, pomislite da možda i nije loše da su se u potresu rušile zgrade i Sabora i Vlade na Markovu trgu, kao i katedrala na susjednom brijeguAnte Tomić pogađa u epicentar problema u Vlaškim poslima.

23.03. (17:00)

Ljulja se grad, al ne i ljudi

Ante Tomić: Nema razloga za očaj, bilo je ovdje i mnogo gore

I zato ne treba klonuti duhom jer žene rađaju na parkiralištu. Taj nam prizor zapravo treba biti nadahnjujući. Mnogi su se ovdje koliko jučer rađali u gorim okolnostima, pa su svejedno ostali živi i postigli što su postigli. Pa i taj Zagreb koji se jučer zaljuljao, zgrade koje su popadale po pločniku, zar je to nešto nepopravljivo? Devedeset posto onoga što vidite u gradu mlađe je od sto godina. Da se vratite u 1920. u svoju ulicu, vremeplov bi vam se zaglavio u šikari. Naše bake i djedovi su imali vizije i smjelosti podići grad na blatnjavoj ledini, pa ćemo ga i mi podići. Pobijedit ćemo zlo kao što su i oni pobijedili – ohrabruje Ante Tomić u Jutarnjem.

15.03. (21:00)

Iskonsko bratstvo i jedinstvo

Ante Tomić: Priča o ljudima kojima su mržnje i prostaštva zajednički

Vjerska netrpeljivost između kršćana i muslimana, između crnogorskih i srpskih pravoslavaca ili između Zdravka Mamića i afričkog urođenika iz Tanzanije zapravo je smiješna pojava. Da samo pokušaju, svakome bi od njih bilo lakše promijeniti crkvu i svećenika, nego prenijeti stambeni kredit iz Poštanske u Erste banku ili umjesto Karlovačkog naručiti Ožujsko pivo – zaključuje Ante Tomić na Jutarnjem nakon što je sve prethodno lijepo argumentirao.

12.03. (14:30)

Srećom pa ga nije još uhvatila i promaja

Ante Tomić: Ne dao vam Bog da doživite što je doživio splitski ratni junak

Ante Tomić piše o branitelju koji je nastradao 1993. na prvoj fronti podizanja daske: “Bilo pa prošlo, kazat će Ivica Grubišić Gire, i njegova je skromnost jedna lijepa kršćanska vrlina, ali mi smo ipak mišljenja kako se njegov čin ne smije prepustiti hladnom i bezdušnom zaboravu. Kad je već Antun Vrdoljak to propustio ekranizirati, a Marko Perković Thompson staviti u pjesmu, u proračunu Ministarstva branitelja svakako bi se moralo naći pola milijuna do milijun kuna za spomen-obilježje u Crivcu, da se zloglasna daska iskleše u bijelom mramoru u prirodnoj veličini i Ivica Grubišić Gire kako je jednom rukom podiže na kat, a drugom se hvata za križa, s bolnom grimasom na licu”.

09.03. (17:00)

Žice u glavi

Ante Tomić: Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali?

Je li i to u granicama našeg načina života ili smo možda, povlačeći se polako, korak po korak u mrak, u nasilje, prešli neke linije koje nismo željeli prijeći, putem negdje zaboravili ljudske i kršćanske vrijednosti i izgubili onu Europu koju smo željeli obraniti… Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali?… Mi smo se naselili u ovim krajevima jer Rimljani, nažalost, nisu poznavali tehnologiju izrade bodljikave žice i nisu imali suzavac, gumene metke, vodene topove i oklopna kola. A i da su to imali, vjerojatno im ne bi pomoglo. Ljude zapravo ne možete zaustaviti. Na kraju, ovako ili onako, oni dođu tamo gdje su naumili. I zbog toga ne treba žaliti. Naprotiv, to je dobro i pravedno – piše Ante Tomić za Jutarnji.

04.03. (23:30)

Poslušnici i diktatori i glasanje

Tomić: Imoćani se ne boje navijati za Kovača jer nemaju što izgubiti

Skupovi Mira Kovača i društva koje bi rušilo sadašnjeg predsjednika prava su slika kukavne, poslušničke prirode HDZ-ova članstva. Od Slavonskog Broda do Splita samo sporedni, bezveznjaci i spadala usuđuju se pridružiti stranačkim disidentima. U Imotskom, istina, nešto glasnije navijaju za Kovača, Stiera i Penavu, ali u Imotskom nemaju što izgubiti. Čime bi zaista Plenković mogao kazniti Imoćane što neće da glasaju za njega? Da im ne bi možda, hajde da se našalimo, zatvorio Pionirku ili Vinariju? Ante Tomić.

01.03. (08:30)

Kriminalka je dolijala

Ante Tomić: Mučno je bilo raditi s krivnjom u zemlji gdje su svi ispravni

Država je napokon upalila. Kad smo već pomislili da nema nade, da je nešto krivo spojeno, slomljeno ili istrošeno, nakon što smo desetljećima uzaludno okretali ključ i slušali kako taj motor kašlje, štuca i zamuckuje, iznenada je zagrmilo pod haubom i sunuo je gusti dim iz auspuha. “Radi, krvi mi Isusove!” povikali smo oduševljeno. “Ljudi, radi!” – Ante Tomić, Jutarnji.

28.02. (08:30)

Velko tijelo, sitna duša

Ante Tomić o istupu Jacquesa Houdeka: Denunciranje Amire Medunjanin od krupnog muškarca koji se oblači u stolnjake – bijedni je čin

A odakle je taj, kako ste rekli, Jacques? Ja sam cijeli katolički kalendar pregledao i između više od sedam stotina naših narodnih imena nisam, bogme, našao nijednog takvog”, rekao bi tkogod neupućen da čuje kako Jacques Houdek procjenjuje tko može, a tko ne može dobiti hrvatsku diskografsku nagradu Porin. Houdekovo jadikovanje da pjevačica iz Bosne nepošteno uzima nešto namijenjeno našim estradnim umjetnicama bilo bi neumjesan nacionalistički ispad i da je pravno i policijski utemeljeno, a ono čak ni to nije. Medunjanin je građanka Republike Hrvatske, sa svim pravima koje uživa i njezin bijedni denuncijant Houdek – piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.