010/365, srijeda, 10. siječnja 2001.

Primanja

Prenosio sam tepihe, selio muzejske zbirke, bio mali od palube i smješkao se rumenim Nijemcima pijanim od kruškovca na turističkom brodu za Kornate, pohađao tečaj za krupijea, radio na skelama u visokogradnji (e, ta je stvarno bizarna!), vrtio ploče, pomalo konobario, raznosio letke, vodio skladište, prodavao novine po studentskim domovima, u vojsci svoju trećinu kune dnevno zarađivao kao član minobacačke posade... I mogu vam reći, iz ove perspektive - sve je to bila laka lova. Najteže je doći do toga da ti plate za ono što zbilja znaš raditi.

Objavljuješ li što? (poluistinita novinarska anegdota iz 1995.)

- "Šta je stari, di si? Radiš negdje?"

- "Pa, zapravo, da. U jednom tjedniku. Tek sam počeo. Vanjski..."

- "Super. Jesu ti već nešto objavili?"

- "Jesu, baš u prošlom broju. Mali tekstić, dvadesetak riječi. Neka stambena problematika."

- "A čuj, tako se počinje. Iskustvo i te šeme... Nego, kako je s lovom?"

- "Za sad ništa. Ali, to su ti novine u kojima ljudi plaćaju da im objave veće stvari."

- "Pa di ti to radiš, jebote?"

- "U Plavom oglasniku."

(smijeh publike iz studija. Commercial break)

"Moj je posao zabavan i dinamičan. Kao televizijska novinarka često se znam probuditi u jednom, a zaspati u drugom krevetu. I uvijek moram izgledati besprijekorno. Bez Niveinog ‘Naive’ programa nikad ne bi uspjela. Za dobar TV program i zadovoljne novinare – Nivea Naive."

I evo nas opet u studiju. Htjedoh reći da je bilo dana kad smo mislili da sve novine u kojima nam se pojave imena ili inicijali nužno propadaju prije isplate prvog honorara (čekanje se, ovisno o sakerskom strpljenju i sposobnosti uredničkog zavlačenja znalo protezati na godine). Kvragu su odlazile i savršene, Bogom dane prilike, ne ostavljajući bolje objašnjenje od pukog prokletstva ili slutnje da netko zabada igle pravo u džepove voodoo lutkica s našim likom. Imali smo mjesečna davanja, a ne primanja. Osobni odhodak. Ali – sad ću biti stvarno patetičan – nekako je uvijek važnije bilo imati dobar tekst nego dobru lovu.

Srećom, prođu te dječje bolesti i recidivi hipijevštine, naručeni poslovi počnu se potpisivati brojem žiro računa, a ne imenom i stvari sjednu na svoje mjesto. Vjerojatno ga baš i niste zamišljali u birtiji nedaleko ureda, na nekom slabo osvjetljenom šanku gdje bježite i od posla i od kuće, s kreditom za stan/kuću/auto kao zlim duhom u novčaniku, rasčupanom ženom i musavim klincima. To bi se u životu zvalo novim setom problema. A u kompjuterskim igrama prelaskom na drugi nivo.

Egzistencijalistički ciklus ovim je zatvoren za neko vrijeme. 365 ulazi u drugu dekadu. Možemo početi razvijati priču. Level: 2/ Health: 100%/ Ammo: 56. Do you feel lucky?

Vaš (30101-620-287) 520-05-000663