100/365, utorak, 10. travnja 2001.

Jubilej

Evo nas, prva okrugla brojka. Ne sjećam se da sam ikad napisao toliko tekstova u jednom nizu. Ali, to je i bit ove priče. Mentalni Camel trophy, pokaži što možeš. Kako naš narod voli slaviti, mogli bismo lako rješiti današnji zadatak: kompilirati svojevrsni "best of" od prvih 99 nastavaka i otići na spavanje ranije no inače. Mislite da bih se upuštao u ovakav projekt da biram lakše puteve?

Ipak, priznajem da sam malo umoran. Ritam je ubitačan i ne pruža ni trunke milosti. Kao da vas to zanima; bitno je svaki dan na 365 naići na nešto zanimljivo. Zakonitosti posla, nemojte misliti da se žalim, zapravo vam želim zahvaliti na dosad ukazanoj pažnji. I zato se želim ispričati, unaprijed i unatrag za slijedeće ljudske slabosti:

1. Neki put mi se jednostavno ne da. Nemam volje napisati bilo što. A moram. Ne znate vi kakve su to muke; u seksu makar možete reći da vas boli glava, s posla se uvijek da izvući nekakvom gripom, a ovdje toga nema. Dakle, kada naletite na neke loše izgovore umjesto suvislog teksta, znajte da je jednostavno takav dan.
2. Ljudi griješe. Ideja koja se čini genijalnom već sutra zna postati potpuno besmislena. U životu sam želio biti: košarkaš, stolnotenisač, inžinjer, redatelj i izumitelj. Nije upalilo. Ali je traženje bilo korisno.
3. Ponekad se nađem u slijepoj ulici. Znam da moram biti intiman i otvoren, a opet treba paziti da me prijatelji i ljudi općenito ne počnu izbjegavati u strahu da će naš razgovor sutra završiti na najdostupnijem svjetskom mediju. To je strašno tanak konopac za tako razigrani tango. Kada uspije - strašno je dobro, ako padneš – boli.
4. Brzina uglavnom znači i površnost. Ja nisam pisaći stroj, volim prožvakati rečenicu prije nego legne na ekran. 365 takav luksuz često ne dopušta.
5. Ako nekog uvrijedim ne činim to namjerno. Uvijek mogu pobijati mišljenja, ali nikad ljude. Pobijati i ubijati neobično su slične riječi. Pazim, ali opreza nikad dovoljno.
6. Za sve loše fore, opća mjesta, kriva skretanja, dosadne rasprave, loše prijevode, preduge serijale, nejasne metafore, velike riječi i prosto prošireno kurčenje – sorry. I ja bih oprostio vama.

Huh, još malo pa trećina. Bar smo skinuli onu nulu s početka. Stay tuned, znam da ja hoću...