289/365, utorak, 16. listopad 2001.

Sreća i zdravlje

Svašta se događa, ne stigne čovjek sve ni komentirati. Lijepo vam kažem da se mehanizam ubrzava. Kao u sjajnom “Ritmu zločina”, samo što nitko baš ne želi biti stari Fabijan Šovagović. Žrtvovanje je danas nešto što ti se događa slučajno, iznebuha - odeš na dijalizu i postaješ žrtva loše organiziranog zdravstvenog sustava ili nemara multinacionalne kompanije ili sporosti državnih institucija. Ili već nečega. Dobiješ komadić slave posthumno, sliku u novinama, ozbiljni mediji prekopavaju tvoja ljubavna pisma i gnjave uplakane roditelje. Možda će, gle ironije, čak i jedna od soba za dijalizu u čemernim hrvatskim bolnicama dobiti tvoje ime. A tebi mrtvo svejedno.

“Daj nam Bože sreće i zdravlja”, ide to tako stoljećima. Danas se isplati moliti za zdravlje samo da se ne nađeš na milosti bolnica koje, tako temeljito zapuštene, više odgovaraju pojmu ubožnica. Jedna od najhumanijih profesija srozana je moralno i materijalno, pa kad se liječniku nose pršuti, demižane i kuvertice s nekoliko stomaraka, uopće nije ni čudno ni nastrano. Čini mi se to legitimnim izrazom zahvalnosti; ako ih ne cijene sustav i država koja ih je školovala, ljudi se moraju snaći - imaju zajeban posao, vrijedan svakog poštovanja i nagrade. Njihovo je da pomažu i spašavaju, mogu biti idealisti do neke granice, ali kad shvate da se nitko drugi ne brine za njihovu materijalnu sigurnost, učinit će to sami. Prilika čini lopova.

A sustav stvara greške koje odnose živote. Nekako se to počelo plastično dokazivati ovih dana. Lanac grešaka jak je koliko i njegova najslabija karika. Tu bi kartu trebalo odigrati, kada je pronađemo. Ako ikad ispadne iz špila. Možda nas, uz sve adute i kraljevsku obitelj oko kojih se toliko grabimo, spasi najobičnija dvojka. Lišina, što bi se reklo u Dalmaciji.