monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail
|
Dan je počeo sasvim neočekivano. Ujutro je zvonio hotelski telefon i ja sam pomislila da je šest ujutro:»Da?», promrmljam promuklim glasom nakon intenzivne večeri. «Ti spavaš? Gotov je doručak i mi idemo gore u Motovun. Ideš s nama ili?» Bio je to B.Radaković što mi je bilo neobično drago da misli na malu novinarku koja bi u protivnom prespavala čitav dan. Spustila sam se u hotelski kafić popila kavu sa Jagnom (književna kritičarka s istančanim, ako ne i profinjenim ukusom u odjevanju, jučer smo obje imale crvene haljine kao seke), Borom (Borivoj Radaković), Jergom (Miljenko Jergović) i Vladom (Vladimir Arsenijević). Krenuli smo u Motovun, što je sedam km dalje od Istarskih toplica gdje smo smješteni. Dan je pakleno vruć i ja se znojim. Strašno se znojim. Pričam o svojem problemu znojenja sa Vladom. On se smije i djeli problem sa mnom. Boro šuti i ne vjeruje, vidi mu se po licu. Prolazimo pokraj prozora i Boro primjeti da bi sad baš mogao neki motovunčanin otvoriti širom škure te onesvijestiti ga. «Da!»- jednoglasno se složišmo. Gore na trgu sjeli smo kako bi popili još jednu kaficu. To je bio drugi pokušaj Vlade da to učini do kraja i na miru. No, nije mu se nasmješila sreća, jer mu je s leđa prišao mladić koji snima trominutni film po njegovom scenariju. «Trebali bi snimiti jedan kadar s vama?» složio se pokorno Vlado i ja sam im se pridružila te prisustvovala snimanju jednog kadra. Snimanje kadra je jedna jako komplicirana radnja. Dobijete profesionalnog snimatelja koji ima DV kameru. Onda Dečko njemu kaže da snimi nebo, pa Vladu, pa nebo. Onda opet Dečko kaže ali ovaj put Vladi što on treba reći, onda Vlado promisli i kaže isto to pismenije i duhovitije. Onda snimatelj kaže Dečku da da znak Vladi. Onda Dečko mahne rukom i onda Vlado kaže: »Mislim, ja uopšte ne mogu da verujem da za ovu priliku snimanja filmova nije motovunska organizacija mogla da nabavi jednu galiju za moj scenarij koju bi vi sada umesto mene trebali da vidite u kadru.» Dečko koji snima scenarij Vladimira Arsenijevića «Kirk u potrazi za čarobnim napitkom» (o scenarijima pročitajte opširnije u mojoj kolumni «Scenariji za Motovun») je potpuni amater koji studira povijest i ima dvadeset godina no, još uvijek postoji mogućnost da je NEČIJI SIN. Kužite? Zakaj sam sad to tak' rekla bute vidli iz daljnjeg teksta. Ono što se događa u Motovunu sa scenarijima FAK-ovaca je čisto silovanje, elitizam i srat mi sila.Zašto? Prvo je Mirković apsolutno u svim novinama nabrijavao kako FAK-ovci pišu scenarije za Motovun. Zatim, kako će svatko imati priliku snimati filmove, a pogotovo amateri ili poluprofesionalci, nije važno tko si i što si, imaš priliku snimiti film. Zatim se dogodilo slijedeće: Ljudi (a to su FAK-ovci) su napisali scenarije, manje ili više izvedive, ali su ih napisali. Zatim scenarij Miljenka Jergovića, koji je najjednostavniji za izvedbu, snima nitko osim Veljka Bulajića, a snimatelj mu je ni manje ni više, nego frajer bez dlaka na nogama. Cijelo vrijeme sam gledala u njegove noge, ali frajer je skroz ok! Samo nema dlaka ni po prsima. Inače, on je snimatelj teške kategorije, kojeg je Bulajić specijalno tražio, pa je eto on (čovjek bez dlake) malo pripomogao kad je već tu, drugim snimateljima u savjetima. Kada sam pitala Mladena Kocejića (producent) tko još osim Bulajića snima film po scenariju M. Jergovića, on mi je rekao: «Nitko!». To me skroz iznenadilo, ako ne i prenerazilo, te sam na to povikala: «A, kako to?» Onda je on rekao: «Nitko se nije prijavio!» Pomislih kako nam Hrvatska ide u kurac! Kako smo dalje pričali, pitala sam ga jesu li svi scenariji razgrabljeni više puta i onda je on rekao: »Čujte, ovo je skup posao i morali smo neke ljude jednostavno izbaciti, odnosno reći im da ne mogu snimati. Zatim smo morali odustati od scenarija, ne znam kako se zove onaj s mongoloidom...» «Mislite na Zorana Ferića» «E, da, da....Vidite, za taj scenarij su potrebni glumci i visoka produkcija. Nitko se za tako zahtjevan scenarij nije htio prijaviti» «Ali, Jergović je napisao potpuno izvediv i pristupačan scenarij. Kako se onda nitko nije za njega javio, a Juricu Pavičića i njegov mrtvi polupojedeni leš kojeg jede mačka snimaju????» Producent je samo slegnuo ramenima i rekao da ne zna. Razočarana politikom elitiziranog i preseravačkog, muljatorskog, projekta snimanja triminutnih filmova odlučih prošuškati stvar do kraja. No, nitko ništa ne govori i ne zna, ali se osjeća nelagoga u očima Rajka Grlića (umjetnički direktor) koji je sreo B.Radakovića i pozdravio ga srdačno te metodom ulazivača s distance rekao: «Puno se ljudi prijavilo za tvoj scenarij !» «A, jel' ?» «Da, ljudi su ludi za tvojim scenarijom, pa smo neke morali i jednostavno, ono, ne, reć' im da ne mogu snimati. Kužiš? Previše ljudi, a nema se vremena ni tehnike. Nismo znali da će se toliko ljudi prijaviti.» Malo prije, a i kasnije, razgovarala sam upravo s tim čovjekom koji je bio odbijen u snimanju filma i na koga je mislio Grlić. Čovjek se prijavio za snimanje scenarija Borivoja Radakovića «Čudo u Motovunu» ili «Čekam te gore». On je svojevrsan poluprofesionalac, odnosno multimedijalni umjetnik, koji igrom slučaja ili namjere poznaje i pisca scenarija i ostatak ekipe. On je svoju prijavu za film poslao sedam dana prije početka MMF-a i dogovorio je sa profesionalnim glumcima u Zagrebu da dođu u Motovun i da svi zajedno naprave film. No, međutim M. Kocejić (producent) jest napravio slijedeće. Kad se multimedijalni umjetnik (u daljnjem tekstu mmu) njega (producenta) nazvao, on je rekao da će ga nazvati malo kasnije. Nije ga nazvao par dana. Producent mi je rekao da je za sve kriva Iva koja je primala prijave. Je li? Ili je posrijedi nešto sasvim drugo? Jer kad je B. Radaković došao jutros u Motovun i pozdravio se sa Kocejićem, isti je rekao:» Drago mi je što vas vidim, velik je interes za vaš scenarij pa smo nekima jednostavno morali odbiti. Svima se sviđa vaš scenarij! Vrlo je popularan!» Hm...To je rekao i Rajko Grlić. Nije li to malko čudno? Možda su željeli zasrati snimanje dobrog scenarija sa dobrim glumcima i dobrim režiserom? Možda je to zbog toga što je Bori stalo da ti filmovi budu dobri? Nije li to čisti kriminal ako snima Bulajić po scenariju Jergovića, a nitko drugi se nije prijavio? Zašto Bulajić ima više šanse, a amateri ne? Jesmo li svjesni da će jednog dana biti potrebno još Bulajića i je li Bulajića sada sram? Jesu li se oni svi nešto dogovorili? Ne znam i ne želim da moja generacija isto razmišlja kao ova, jer svatko ima jednaka prava i apsolutno je važno da ima šansu svaki umjetnik, a ne samo neki. Danas je čitanje FAK-ovaca, pa o tome sutra u detalje.
Vaša Estera |