Kako doći u Pulu? Najbolje je ići vlakom. Kao npr. vi krenete u 6 ujutro i sjednete u brzi poslovni vlak, moram priznati pravi je to izazov. Zatim, vožnja vlakom do Rijeke traje toliko da ako imate vrsnog sugovornika uspijete saznati sve o tajnovitoj povijesti i tko je zapravo William Shakespeare. Kad stignete u taj krasni grad, skrenete iza vrbe desno i uhvatite časkom kao pravi James Bond u trku bus do Lupoglava. Kad prijeđete Učku i prenete malo u autobusu, došli ste u to scary mjesto gdje su se ubijali kauboji u podnevnom okršaju oko lokalne "koke" ili vas pojedu mještani. Vlak za grad Pulu, gdje je James Joyce proveo godinu dana u strašnom gađenju i kao nekoj zatvorskoj službi. Krasan je taj grad, ima veliku arenu.
Dakle, kao pravi mali štreber provodim svoje vrijeme šetajući po sajmu, razgovarajući sa zanimljivim ljudima i dragim organizatorima. Prvo da vam stvorim sliku, ovo je sajam domaće vesele atmosfere pun raznih događaja. Knjižara "Castropola" dobila je ove godine i nagradu za svoj rad, a vode ju žene kao što je Magdalena Vodopija! Dosjetili su se nešto savim novo u Hrvata i sasvim obično u Engleza, a to je "doručak s autorom" i "uz knjigu u suton", kao što primjerice imate u Engleskoj "breakfast with writer" i "tea time with writer". Lijepo je to što je ovaj sajam po tome jedini u Hrvatskoj s drugačijim pristupom. Ne prolazite samo među štandovima s knjigama, nego se zapravo i zabavljate u ugodnim ćaskanjima sa autorima ili izdavačima koji predstavljaju svoje najnovije knjige i projekte. Do sada su jutra vodili Drago Orlić sa Jasminom Imamovićem, ali sam to propustila zbog poslovnog brzog vlaka. Popodne je to bilo predstavljanje "Moskva-Petuški" Venedikta Jerofejeva, a predstavljali su ga Branko Čegec, Irena Lukšić i Ljubo Zečević.
Sad valja krenuti step by step. Kako sam se našla zatečenom predstavljanjem tog ruskog autora odlučila sam razgovarati s gospođom Irenom Lukšić, koja je osobno poznavala Jerofejeva i na taj način pratila rusku underground književnu scenu. S obzirom na to da je za vrijeme Sovjetskog Saveza cenzura zadirala u sve razine jezika, postojao je taj neki ideologijski jezik koji je bio sterilan od psovki, koje su naprosto bile zabranjene. Evo što je meni ispričala ta krasna žena puna neiscrpnog znanja o ruskoj underground književnosti: "Ruska književnost od modernih početaka do 18. stoljeća bila je podijeljena na oficijalnu ili službeno poželjnu književnost i onu koja je tragala za autentičnim književnim izrazom. Kao primjer društvu bila je politička sovjetska književnost koja je ujedno došla kao najveća deformacija društvenog tutorstva nad književnošću. Dok je autentična literarna linija bazirana na čistoj intuiciji inspirirana zanatskim umijećem uvijek davala znakove nekakvim posrednim i teško izrazivim putem, što je u očima čitateljima činilo samozatajni i pomalo skriveni način pisanja. Venedikt Jerofejev (1938-1990) je eklatantan primjer druge samosvojne crte čiste umjetnosti i njegova pojava u toj sferi kulturnog biznisa doima se kao veliko iznenađenje i čudo. Jerofejev je čitateljima bio poznat uglavnom iz niskobudžetnih literarnih časopisa i ukorijenio se u svijesti hrvatske inteligencije kao nešto sjajno što reprezentira bolji i darovitiji dio ruskog literalnog korpusa. Sad je, dakle, predstavljen širokom kulturnom području i širim slojevima čitateljstva, te se vraća u nekadašnji širi krug čitatelja ruske literature. Jerofejev uspostavlja most fascinacije ruskom dušom koji je jezom sovjetskoga doba (1917-1991) bio nasilno prekinut i odgurnut. On vraća dignitet i negdašnji sjaj ruskoj literaturi". Sve i više možete pročitati u "Antologiji ruske disidentske drame" (ITI Centar, 1999.) gdje je opisana cenzura od literarne do akademske.
Kasnije smo se pobrali na predstavu "Moskva-Petuški" koju je režirao Jasmin Novljaković, a ulogu Vasje tumačio je Ljubo Zečević. U praznom kazalištu sa tek nekoliko popunjenih mjesta, duhovitost i ironiju pronašli su Mitja Čander i ljubljanski Robert Perišić, Dušan Čater, a svi ostali gledali su na sat i čekali svršetak predstave od devet slika. Koma, ali i sami ćete imati priliku priuštiti si taj loše adaptirani tekst u kojem postoji "zbunjeni prutić" kao opis jednog tipa koji je lupio glavom o ogradu. Potpuno nemaštovita i vrlo statična predstava.
Ima toga još, ali neću više danas... Trčim na predstavljanje smotre folklora Ante Tomića.
P.S. Neke druge vijesti pročitajte na www.castropola.hr
Danijela Stanojević
