"Kako je odrasla generacija "V"? Valjda znate da je u Vukovaru zlo bilo živjeti baš u periodu 1991. godine. Zašto? Zbog rata. Čemu rat? Ne znam, znate li vi? Možda i jeste najpametniji na svijetu i znate odgovor, ali te spike ne pušim. Mene zanima samo jedno, hoću li još jednom imati djetinstvo?
U redakciji "Direkta" dugo smo smišljali pristup ovoj temi. Toliko važnoj za nas mlade, a toliko manipulativnoj za političare. Mene ne zanim politika i to o čemu se priča, zanima me stvarnost, život. Kruno, svi znate njegove tekstove s "Monitora", obrađuje glazbu kao car, nitko ne zna bolje od njega što sluša generacija devedesetih. General Woo hip-hop scenu drži tu, u svom džepu. Zdenko, susjed s drugog kata, igra street košarku i košarku kao takvu, studira elektrotehniku i buraz, ako tko zna, onda on zna kako dići atmosferu u škvadri. Dražen studira pravo, život u njegovom slučaju, što se ono kaže, "ide dalje", jer tako je bilo i tako će biti, kako će biti ne zna, operirao je tumor na mozgu, ali bože moj, događa se i drugima. Kako je ekipi u centru Špansko? Dok ima žiže svijet dobiva boje, ostatak vremena prebrojavaju štakore, ali znaju jedno - u Zagrebu su doma, ne poznaju nikog u Vukovaru....Vera pere suđe iznad betonskog zeleno-sivog algama obraslog korita, dobro joj je u školi, ali ju ruke bole jer nema tople vode.
Ljudi, pa to su stvarni ljudi, kao ja, kao ti ili vi. Tu nema filozofije i ne postoji pravda, važno je samo da izvučemo živu glavu, ali nitko ne razmišlja koliko je toj živoj glavi u zbilji, potrebno. Lako je mrziti nekoga ili nešto, ali živjeti dalje, voljeti sebe, je pakao veći i od mržnje, i od ljubavi o kojima pričamo priče. Pitam vas, postoji li volja nakon poslijedica?
- Sigurno bih nastavio košarkašku karijeru da nije počeo rat, opet, sad sam u Zagrebu u koji bih došao na studij... Košarka će uvijek biti moja ljubav, bez obzira na sve. - kaže Zdenko, kroz oči mu vidim sve frustracije.
- Ostavio sam sve, dva kompa, lego kocke, da, buraz i ja smo imali čitav lego grad, stavljali smo ih u kutije da ponesemo sa sobom, a mama nas je povukla i rekla, ma ostavite sve, obucite se i idemo! - priča Zdenko, gledamo se, a među nama pršti bijes. Tko nam je ukrao mladost? Prvu ljubav? Lego kockice?
- U Vukovar smo išli u Namu, tamo je postojao konjić koji za kovanicu ide naprijed nazad i svira. Obožavao sam tog konjića i mama bi mi uvijek dala šaku kovanica da idem naprijed-nazad, dok ona obavlja kupnju. Sada više ni nema robne kuće, ne želim ni pomisliti što je konjiću. Poslije sam imao ekipu u Berlinu, pa smo došli u Retkovec.- priča Kruno, a ja se smješkam kao da je to najljepša slika koje se sjećam iako sam bila u Zagrebu oduvijek.
- Vraćao sam u videoteku tri filma, 'Warriors', i dva horora. Došao sam ispred videoteke i ostao zbunjen. Ispred mene nije bilo ničeg, videoteke nije bilo, a jučer je tu stajala. Tako sam minutu stajao sa tri filma u ruci i gledao u mjesto gdje bi trebao vratiti ta tri filma. Okrenuo sam se i pošao kući. Kad sam otvorio vrata stana, tata me izlemao. Mislio je da sam mrtav. Više ne gledam horore jer mi je to sad postao život.- kaže Zdenko.
- Ti bi htjela da ti kažem da sam tužan, e pa nisam, i neću ti reći to. Meni je dobro u Zagrebu i ne sjećam se Vukovara, bio sam mali, osim toga ja sam ovdje odrastao u Dubravi i to je to. Ne znam kako bi mi bilo tamo, a i neću govoriti o tome. Ne razmišljam o tome. život ide dalje.- govori Srđan Ćuk i nervozno puši cigaretu, baci čik i kaže:
- Postao sam General Woo, zbog Vukovara, dali su mi ime, a i što ja ne bi bio general kad su ostali hip-hoperi neki doktori...- pogleda u daljinu u Pionirskom gradu koji se sad zove Grad mladih.
- Kako bi to onda sad bilo? Omladinski grad, grad Omladinaca- kaže i svi se nasmijemo i prisjetimo primanja u pionire, pa otvorimo diskusiju tko je postao omladinac a koga je zahvatio rat u sedmom ili osmom razredu.
Hush words are spoken and lives are broken...It is time to move on...Playing with fire and not getting burned, I may not have been through what you are talking, but time had space between me and you. I am crossing that bridge with lessons I have learned. There is a window, life carries on...

Riječi su nebitne kada više ništa ne znače, ovo nije molitva za umrle, već one koji žive. Sve što nama treba je ljubav, dom i hrana.

Za Peace, Mir, Šalom i to je život.

Vuko War
Estera

PS. Emisija "Direkta" o generaciji "V" pogledajte u petak, danas u 18.30 na HRT1. Kao i svaki drugi petak u 18 i 30 h, o različitim temama, osoban pristup. Javljajte se meni na estera@monitor.hr ili na direkt@hrt.hr