 |
Kad je Bregović na londonskom koncertu zasvirao "Ederlezi" publika je zaplesala kolo
U kakvoj su vezi izbor za londonskog gradonačelnika, Tony Blair i koncert Gorana Bregovića u londonskom Barbican centru pojašnjava naša dopisnica iz Londona Vanda Butković.
|
na početak
 monitor Monitor home Forum Softwarez Belle de Jour Info Technology Hrvatski Web 500 linkova Link dana Odigo Nikad Čuo Monitor u Vjesniku
|
Iz glave: Vande Butković Lokacija: Velika Britanija Vrijeme: Sve oko subote, Englesko Datum: Ponedjeljak, 08.05.2000. U Velikoj Britaniji će se kroz godinu dana održati opći nacionalni izbori. Sada kada su ljevičari tragično izgubili u borbi za londonskog gradonačelnika i Ken Livingston je izabran kao nezavisan kandidat, Tony Blair je očajan i postalo mu je jasno da pod hitno mora poduzeti akcije koje će vratiti glasače na njegovu stranu. Na početku kampanje za londonskog gradonačelnika vidjelo se kako konzervativci imaju na umu dobiti borbu lakim bodovima. Prvo su kritizirali ljevičare zbog krize koja se dogodila ove zime u nacionalnom zdravstvenom sustavu zemlje kada su ljudi zbog nedostatka kreveta u bolnicama od neke čudne gripe umirali u tišini doma, kao i zbog kriza u sistemu pomoći političkim azilantima. U Velikoj Britaniji politički azilant koji zatraži azil na ulasku u državu ima pravo na privremeni smještaj i tjednu isplatu novca za sebe i svoju obitelj. To traje dok se slučaj ne riješi na sudu i odluka ne donese radi li se o političkom azilantu ili ekonomskom migrantu. Tako u Londonu danas borave tisuće azilanata koji već godinama ubiru beneficije i čekaju da im se slučaj riješi. Novinski naslovi su šokirali Engleze a Romi su preplavili podzemne željeznice proseći. Cijele zime su se vodile velike vatrene diskusije što poduzeti i kako situaciju sanirati i umiriti porezne obveznike koji su zbog manipulativnog dnevnog tiska zamrzili cijelu romsku zajednicu u Londonu. Mislim da je to bio i jedan od razloga za organiziranje mjeseca romske kulture u Barbican centru u sklopu čega je u subotu nastupio Goran Bregović (Esma Redžepova pjeva 13. 05.). Kako to da je Bregoviću lakše napuniti dvoranu u Londonu, a ne u Zagrebu? Pokušaj 1998. da održi koncert u Dvorani sportova nije mu pošao za rukom. Prije koncerta sam znala da će 90% ljudi u dvorani biti iz bivše Jugoslavije i bojala sam se da će ovo biti još jedan u nizu koncerata za iseljeništvo. Igra na lakim notama nostalgije i folklorni pilež. Začudo, koncert je bio sasvim drugačiji. Uz Bregovića sudjelovali su muški pjevački zbor iz Beograda, orkestar iz Poljske, četiri pjevačice iz Bugarske i Bregovićev "Orkestar za svadbe i sprovode". Kada je izašao na stage, Bregović je progovorio na engleskom, najavljujući kako će svirati muziku koju je komponirao za filmove. Tijekom cijelog koncerta nije prozborio ni riječi na materinjem jeziku i zapravo nije bio koncentriran na euforičnu publiku. Te večeri mogao je napraviti što god je htio, a odabrao je ono što mislim da nitko nije očekivao. Više se brinuo kako mu zvuči zbor i je li zvuk u dvorani dobar. Očito, nije došao napraviti koncert za emigraciju nego uživati u svojoj muzici. Teško je zamisliti kako je živjeti u emigraciji, i potpuno mi je razumljivo raznježivanje na poznate napjeve. Na koncertu se skupila vjerojatno velika većina srpske emigracije u Londonu i imala sam osjećaj da su od početka svi bili na iglama I nadali se da će se svi skupa dići na noge i plesati (maramice su bile spremne) no to se nije dogodilo. Bregović je svirao sve poznate filmske hitove- od "Kalašnjikov" i "Ringe Ringe Raja" do "Ederleza" i "Mjesečine", ali mislim da nije bio raspoložen za nostalgične note. Njegovo korištenje folklornih napjeva nije za raspaljivanje masa, već za studiranje. Od intimnih trenutaka Bregović je spomenuo samo dvije stvari. Prvo je rekao kako bi želio odsvirati pjesmu za ljude koji govore "my language" i tada je zasvirao "Ružicu", a nakon toga je rekao kako je 6. svibnja ( Jurjevo, Đurđevdan) veliki dan za sve pravoslavce (na što se publika izbezumila) i cigane, i kako pjesmu "Ederlezi" te večeri želi posvetiti ciganima. Tri zadnje stvari su digle dvoranu na noge i sitno-lagano se razlilo po dvorani. To ne treba zamjerati, no mislim kako su očekivanja publike nažalost bila potpuno kriva. Bregović nije folk-parada, i njegova muzika nije ni za svadbe ni za sprovode, već za bartolomejsku noć ili za snove u kojima samo ribe mogu letjeti. Čini se da je on sit i politike i zemljopisa, jer je ipak proputovao svijet svirajući svoju muziku (no nije se uspio zaustaviti u Zagrebu). Još uvijek ne znam zašto se dogodio Bregović-bojkot '98. Niti je on što loše rekao, niti učinio, a ako vas smetaju folk-note u njegovoj muzici sjetite se da bez toga muzike ne bi ni bilo. Nisam se šokirala kada se na balkonu dvorane razvezlo kolo- to sam i očekivala, i nekako mi je bilo drago kada se dogodilo, samo je šteta što publika nije više uživala. Da su ljudi došli čuti dobru muziku, a ne obezglaviti se na zvuk truba, bolje bi se proveli. Ne znam je li Zagreb spreman za Bregovića i koliko se situacija promijenila u glavama zagrepčana, možda će uskoro ljudi htjeti poslušati dobru muziku i poželjeti čuti kako nevjerojatno zvuči "Ružica" kada ju pjevaju Bugarke. A što se tiče Gorana... On je uvijek isti, možda djeluje nekako manje i pogrbljenije no prije, no, uostalom, to nije ni važno. Krajem godine mu izlazi novi album. Vanda Butković |
|
Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR |