monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



Fijasko snimljen, ali kažu da je to dobro!

Jučerašni dan nakon iscrpljujućeg tretmana mojih mentalnih sposobnosti (tu se misli na pisanje intervjua i u globalu novinarskog posla kao takvog samog po sebi, te korijen iz dva) pod okriljem mojeg toplog prijatelja dobila sam malko energije preko poklonjene genetski modificirane čokolade. Izvadio je čokolade iz džepa jakne i rekao s osmjehom na licu: «Izvoli!». Pogledala sam malo zatečena vrećicu sa dvije čokolade i osjećala sam se vrlo sigurno i zbrinuto. Prvom proždrtom polovinom čokolade osjećala sam kako suklja energija mojim venama.

Čokoladom sam umrljala prste i zamusala usta, a zatim sam ugledala Roberta Knjaza i on je ugledao mene. Prišao mi je i pružio ruku. Rukovali smo se. Sjetila sam se kako su mi prti ljepljivi i umaljani čokoladom. Rekao je da nema veze i nasmijao se. Zatim je rekao: «Imaš odličnu mimiku!». Zatim me je pitao kako se zovem i rekao da pozdravim Maru Pitarevića, te mu prenesem poruku da mu se javi. Evo jesam. Maro nazovi Roberta! Zatim smo zašutili. Pozdravili se. Hvaljen Isusek!

Nasuprot mene stajao je Bruno Š., mlađi brat mojeg dobrog prijatelja Dražena Š., te sin majke i oca B. i B. Šimleša. Činjenica da on stoji tamo me obradovala. Prišla sam mu sa širokim osmjehom. Pozvao me na čašicu vina. Bili smo opušteni i dobro se zabavljali. Upoznao me sa ekipom sa Filozovskog faksa, smjer kroatistika i komparativna. Navalili su me ispitivati o FAK-ovcima i zatim je jedna Ivana komentirala: "Oni su si nabavili svodnika Krunu Lokotara koji im pribavlja publiku i misle kako su face. Jučer umalo da nisam zaspala na čitanju. Mogli su ubaciti i nešto novo! A tek kako me je samo «oduševila» činjenica da je tamo bio student komparativne koji je unuk nekog šjora kojeg je obožavao Miljenko Jergović. Ma zamisli! Pa, koga briga!…". Šutila sam i nije mi bilo drago. Opet sam ju i podržavala, jer ovaj FAK u Motovunu i nije baš bio toliko sjajan jer imala sam osjećaj da su podosta negativne struje vibrirale. Čak sam počinjala misliti da se malko pretvara u elitiziranost. Zar će i oni biti zvijezde koje boluju od kompleksa veće vrijednosti i ne dotiču tlo dok hodaju?

Kasnije je Bruno Š. komentirao kako se sigurno nikad FAK neće ugasiti jer je piscima to jedina mogućnost za reklamu, a kako kod nas tržište literature nije veliko, niti bi ikad itko saznao za njih da nisu zajedno. Nisam mogla prešutjeti pa sam uzviknula parolu »zajedno smo jači» i pošla gledati triminutne filmove snimljene po scenarijima spomenutih.

Nisam bila oduševljena filmovima. Bilo mi je žalosno gledati kako su Mimica i Bulajić napravili loše filmove. Naročito moram priznati da je scenarij Miljenka Jergovića bio posve jednostavan a Bulajić ga je napravio kretenoidnim. Čak je i Miljenko izgledao na filmu kao da je poremećen dok vodi brižne razgovore sa Bulajićevim unucima koji su glavni glumci. Djeca hodaju po Motovunu i prepričavaju scenarij Miljenka Jergovića. Očaj! No, Miljenko je to komentirao s (tako sam čula) "važno da je Bulajić snimio film". S druge strane, Mimica je dobro naglasio neke scene u filmu snimanom po scenariju Ćiće Senjanovića, ali nije mi bilo nešto jako duhovito u usporedbi sa samim scenarijem.

Sami amateri bili su mnogo bolji i domišljatiji u snimanju filmova po zadanim scenarijima. Sve pohvale idu mladom Dečku koji studira povijest i ima dvadeset godina. Snimio je film po scenariju Vladimira Arsenijevića «Kirk u potrazi za čarobnim napitkom» i ja sam oduševljena. Svaka pohvala ide i učiteljicama koje su snimile «Zločin marke Elektrolux» Ante Tomića. Ponajviše ovom prilikom želim istaći da je Čićo Senjanović u tom filmu bio odličan komičar koji se iskazao ulogom gostioničara. Nemam zamjerku ni na Antu Tomića koji je savršeno prirodno odigrao svoj imaginarni lik iz scenarija. Samo što ima loš glas i šuška, tako da baš nisam razumjela sve što je rekao. Meni je došlo da zaplačem i zagrlim Zorana Ferića te ga utješim preostalim redovima čokolade. Jer, preformans učinjen umjesto snimanja filma po ideji Biljane Čakić jest prava koma. Mene je bilo sram.

Sve u svemu dobro, ali, eto, nekak' nategnuto.

Vaša Estera
(Danijela Stanojević)


  Copyright © Internet Monitor 2001.