monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



LOVE MAKES WAITING A PLEASURE

Nakon podužeg izbivanja iz virtualnog svijeta a bogami i Zagreba, vratila sam se kako bih pisala, nastavila borbu za egzistenciju, te diplomirala. Ništa posebno…

Jučer je bila večer gdje sam ispod velikog računa životnih ljubavnih trzavica povukla crtu i napravila sumu. Što nama (ovdje se misli na cjelokupno društvo koje živi u civilizaciji) znači ljubav? Ovo ljeto je bilo prepuno nekih ljubavi. U mom slučaju je to bila ljubav za koju smatram da se događala mimo mene. Kad ovako sad malo razmislim, rasvijetljuje mi se u pameti: On nema nikakva prava na to. Najgore je što mi je uzeo energije, a u želucu mi ostavio mučninu. Što li je to sa našim perverznim, bolesnim društvom? Sva ova pitanja i konstatacije, ako ne i zaključci imaju veze sa daljnjim tekstom... U hladu smokve, zavaljena u naslonjač, čitam knjigu Matta Thorna "Eight Minutes Idle". Matt je za tu knjigu dobio Encore Award 1999 godine. Hm... Impresivno jer momak je navršio 27 godina. Osim ove knjiige, izdao je još dvije! Također impresivno, a bio je jedan od urednika antologije "All Hail the New Puritans". Taj zna rasporediti vrijeme. Kako mi je napisao prije dva mjeseca, materijal za novu knjigu mu se vratio sa lekture. Bome ne časi ni časa. Ovu knjigu (ovdje se misli na "Eight Minutes Idle") ne možete nabaviti u Hrvatskoj, a ja sam ju dobila na poklon od Matta u Osijeku kad je tamo bilo gostovanje FAK-ovaca. Ne, uopće se ne preseravam. Matt je tada bio special guest... Nakon ovog edukativnog slijedi osobni pristup... Kako sam u Osijek došla puna entuzijazma, gladna alternativne književnosti koju zdušno pratim i volim, ugledala sam visokog tipa, simpatično dežmekastog, dioptrijskih naočala crnih okvira Gucci 500F, lanca ili kako bi moja mater rekla "pasje ogrlice" oko vrata, s totalno cool stavom. Najviše me privukao njegov istančan ukus za dobru frizuru. Naime, imali smo slično podšišane frizure u punkerskom stilu... Odmah se vidi da nije naš! Možda je on Matt, Britanac, special guest o kojem svi pričaju? Stajala sam na dovratku V… i zamišljala razgovor s njime. Jedino što mi je bilo sigurno bila je misao da je prepotentan i engleski pristojan. Okretao je glavu prema meni dok je stajao sa pivom u rukama i pravio se da sluša sugovornika. Možda je razmišljao kako sam balkanski razmažena ili još jedan fanatik, ili je računao volumensku zapreminu V…. Okrenula sam se puna sebe u stilu "koji papak" i otišla na čitanje FAK-ovaca. Cijelo vrijeme sam prevrtala po mislima kako ću se upoznati s njime, kad me već nitko drugi neće, a uopće ne znam zašto. Isprobavala sam par situacija u glavi. Bila sam sigurna da će mi jedna od opcija spontano sjesti u kritičnom trenutku. FAK-ovci su završili čitanje. Izračunala sam razliku u volumenskoj zapremini i kaloričnoj vrijednosti po dišnom organu posjetitelja u odnosu Academy cluba i V. Lupalo mi je srce. Znojili su mi se dlanovi dok sam izlazila iz dvorišta birca V. Krenula prema šanku i htjela mu prići te otkriti izračunati podatak. Naglo i sasvim jasno sam se sjetila da sam iz Hrvatske, da se čitava radnja odvija u Hrvatskoj i da je ovo MOJ teren! Ako bi nekom od nas dvoje trebalo biti napeto, onda je to njemu! Onda sam se opet sjetila kako to baš i nije neki razlog, ali ipak sam još uvijek ljepša od njega! Onda nek' mu bude bad, bar zbog ljepote, kuš', ono, ne... Došla sam do šanka i imala što vidjeti. Krcat šank, a povrh svega Naš Čovek (u daljnjem tekstu N.Č.) razgovara sa Mattom na tečnom hrvatskom jeziku. Mama mia vaka miseria! Nekako se proguram do šanka i sjednem. Pokušavam naručiti piće ali jok! Konobar sve i svakog vidi osim mene. Gužva je strašna. Pogledam krajičkom oka Matta i N.Č. Matt gleda u smjeru jugo-istok u raspnu kuta od 45 stupnjeva, što znači da moj lik pada u taj spektar ako je raspršenost svjetla pogodna, i smješka se. Ima "zovni" izraz lica s akcentom na pogled koker španijela ili Brandona Walsha. Sad bi bilo super kad bi došla ovdje i počela razgovarati sa mnom! - čitam iz njegovog pogleda. N.Č. se okreće da vidi tko to kvari Mattovu koncentraciju. Pokosi me pogledom. Osjetim negativnu N.Č.-ovu vibru i to me malko poljulja. Matt se i dalje smješka. Sad je već očito da bih trebala doći jer, hej, zamisli da se takvo što meni dogodi u stranoj zemlji. No, stvar je u tome što ja razumijem i tučem četiri zapadno-europskih jezika i jedan azijski pa mi je smanjena mogućnost takve situacije, ali bože moj, Matt to ionako ne zna, a ja sam dobila zeleno svjetlo i otvoreni poziv na upoznavanje.

Kako bi nam dalje priča tekla jasnije, treba naglasiti da u tom trenutku ja o Mattu nisam znala puno. Čula sam ponešto o New Puritans, ali o njemu tek da je prijatelj mog prijatelja. Uh, blaženo neznanje... Ustala sam sa šanka. U me je navro val adrealina. Imala sam pakosan izraz na licu - podignuta obrva i vražji smješak na usnama. Matt se pojačano smijao. Došla sam do njega i taman kad smo si pružili ruke za upoznavanje, hop, N.Č. uskoči među nas dvoje. Valjda me nije vidio (misli sa na N.Č.-u). Konobar zaurla: "Šta'š pit'!"... Hebote! Koliko događaja!

"Točeno pivo, tri deci!"- ponovo pružam ruku Mattu jer se N.Č. maknuo. Matt se smješka i kima glavom te mi pruža ruku, a zapeti konobar harlauče: "E, koju pivu?!" Majko mila, pa što je sad to. Okrenem se prema konobaru tako da Matta uopće ne gledam u oči, ali mu držim ruku i dovikujem se s ugostiteljskim radnikom: "Osiječku!". Okrenem se prema Mattu i ponovim svoje ime. Njegovo ne čujem. Naginjem se prema njemu. Pitam ga kako se zove. U tom trenu uopće nisam znala zašto sam ga to pitala. Zapravo, znam njegovo ime ali sam ga valjda zaboravila od silne uzbuđenosti. Matt me pogleda u nevjerici. Ponovi ali tiho. Nisam ga čula. Pomislim kako nema veze jer ću se sjetiti imena kad se opustimo u razgovoru, a sad ću ga izbjegavati zvati imenom. On je sjedio, a ja sam stajala što mi je podsvjesno davalo neki osjećaj nadmoći. Napala sam ga: "So, you are that "friend from London" who has mixed up my plans for trip to Osijek." Yeah! - smijao se Matt i rekao: "So, you are that angry friend who have a birthday!" "Yeah!" - prihvatila sam igru i osjećala se normalno jer tip uopće nije papkast, a još manje prepotentan. N.Č. se počeo osjećati zapostavljeno. Stao je nešto pričati. Simultano sam N.Č.-ove rečenice prevodila Mattu, onda N.Č.-u Mattove i tako do nesvjesti. Zatim je N.Č. rekao Mattu: "Nas dvojica bi se trebali oženiti za Esteru!"

Onda je Matt rekao: "Yeah! But I do not want to be in marriage with you, N.Č.!" Onda je N.Č. uzeo moju ruku i stavio u Mattovu ruku te se malko odmaknuo: "Baš si pašete! Trebali bi biti sami u braku!". Lijepo smo se zabavljali. Konačno sam se počela osjećati opušteno. Igra je tekla bezbolno. U sjećanje mi je navrlo njegovo ime. Matt Thorne. Konobar više nije smetao. N.Č. se lijepo zabavljao sa susjednom ekipom. Odlučila sam reći rezultat moje računice. Koeficijent je 2,34 KJ. Matt se zabrinuo za me. "What is happening?" - pitao je brižno.

"Nothing. I am little bit spoiled and now I need to clean up some mess!" - rekla sam panično.

"Oh, that!" - nasmijao se. I ja njemu.

Matt je rekao da sam pogriješila za 0,002 %... Ustao je sa barskog stolca. Bilo je dva ujutro. Krenuo je prema izlazu V... Izlazi iz V... Sva u panici povičem: "Hey! Are you going already?" Okrenu se prema meni, nasmješio i kimnuo glavom: "Yeah! I am a baby!". Ostala sam sa zaleđenim smješkom na licu. Znači da ni jedan proračun nije valjan? Matematika i fizika nam stvaraju iluzije? Je li ljubav kao fast food? Love makes waiting a pleasure... Oh, that is not truth!

Nije li nas društvo izgradilo da budemo emotivno retardirani ili društveno podobni? Možda ćemo imati i samo jedan državni dan za reprodukciju? Ovako je bolje jer smo svi ovisni o društvenom aparatu, drogi, alkoholu, fast sexu ili...

To be continued...

U sljedećem nastavku sve o "Eight minutes idle". Knjiga, ne biste vjerovali, puna je ovakvih individualnih situacija gore navedenih te raspravlja o kompleksnim muško-ženskim odnosima u ovom potrošačkom društvu. Opstanku mlade osobe u non-stop full time, over time job... Naravno, na samo ovom piscu svojstven način. Danijela Stanojević


  Copyright © Internet Monitor 2001.