Što vi mislite? Je li se to pitala i američka javnost? Tko je zapravo taj stari perverzni starčić bijele brade, ho-ho ho-ho smijeha i XL crvenih lačica? Kako se na Božić osjećaju muslimani, Židovi, Kinezi, Japanci, Indijci? Je li Božićno i Novogodišnje raspoloženje propaganda ne bi li se dovabilo što više mušterija u dućane? Potakla masovna histerija za kupovanje poklona?

Dobro, vi sad razbijajte glavu a ja ću krenuti polako. Ljudi su u ovo doba praznika i komercijalne sreće podložni toj nekoj kolektivnoj dobroti i bivaju jedni prema drugima pažljivi i blagi, pa tako ja taj osjećaj podržavam, jer valjda su to jedini dani kad kršćani miruju i ne bacaju bombe te nemaju potrebe za rasnom i vjerskom diskriminacijom, te osjećajem nadmoći (jer je moć sama po sebi dovoljno izražena okićenim borovima, pucanjem na Badnjak i tako to..), nego ih obuzima neka svevišnja dobrota kao droga ili valijum. Čak postoji i Djed Mraz ! Neki su ga Hrvati prozvali Djedom Božićnjakom (evo, kompjuter je podcrtao crvenim, pokazuje da je Božićnjak greška). On poklonima namamljuje djecu u krilo, pa zar to nije zaista pravi raj za pedofile? No, kad to sve gledate s druge strane onda Božić i proslava Nove godine nisu nužno tržišno, vjersko, seksualno, nacionalističko zlo. Tako je bar od devedesete, nakon Božića ako poželite kupiti bor na placu kod prodavača onda to zvuči ovako:

- Dobar dan, imate li bor?
- Vi ste Srbi !
- Ne, mi tražimo bor za Novu godinu.
- Onda ste komunisti!
- Ne. Mi ljudi. Mi došli u miru. Mi htjeti bor. Vi napraviti poslovni potez?
- Onda ste Židovi !
- Hvala, doviđenja.
- Muslimani?
- Sve u redu, doviđenja.

Dakle, kupovanje bora poslije Božića je čak bilo i političko-etničko pitanje a onaj koji je u ime države utjerivao pravdu bio je prodavač bora.
Ove proslave možete promatrati i sa aspekta jedne dominirajuće kulture u Hrvatskoj, a i u svijetu. To je kršćanstvo koje je Max Weber lijepo usporedio sa kapitalizmom, iako je ciljao na protestante, ali ja bih bome dodala i katolike. Dakle, ovi praznici su dio jedne kulture i to je zaista lijepo u koliko njome nisu ugrožene druge kulture i u koliko to nije trendovska masovna euforija, ono to se sad fura, to je fora!

Sve u svemu volim miris kolača i hrane, dobrog pića, mirisa jelke i one topline koju pruža obitelj. Ništa ljepše od toga kad poslije večere svi sa stola poskačemo oko "bora" kako zovemo jelku i otvaramo poklone. Do sada sam ja bila taj veleposlanik koji će istraživati situaciju pod "borom". Čitati sa naljepljenih kartica imena: MAMA, TATA, KOZA (to je poklon za mene od moje sestre), SEKA (to je poklon od mene za moju sestru), DJED MRAZ za D…ili V (to je bio poklon za moju sestru i mene od naše Bake, a tad smo već bile velike, ja sam bila u srednjoj školi i već sam se s dečkima ljubila, a sestra je bila apsolventica na građevini i najveća faca u biljaru). Kako su odmicale godine tako je i moja sestra napravila diobu i ja sam dobila nasljednika. Mog pametnog, lijepog, veselog nećaka Vinzenza koji je isti ja.

Prošle godine kad je navršio dvije godine, izučila sam ga zanatu, a ove godine će moći sam i bez moje pomoći. Tajna je u različitim bojama papira za zamotavanje ili kutijama: Vinzenz, vidiš, nije teško, nije važno što još ne znaš slova, žuti poklon je za baku, plavi za dedu, a crveni za mamu, tvoj tata je i ove godine dobio čarape nisam imala vremena za zamotavanje-kažem glasom koji nosi brazde iskustva u ovom poslu.….Paket!-kaže Vinzenz i zgužva kutiju, pa ju malo prožvaće, a onda kao Hektor razdere na dva djela.

Od naše Bake naslijedili smo natpis "Djed Mraz za…" pa danas, nakon njene smrti, pišemo na poklone " Za Mamu od Djeda Mraza" ili "Za Pametnicu od Djeda Mraza" ili "Za Najlijepšu od Djeda Mraza", eto i zadatak za vas: Tko je u ovoj priči Pametnica, a tko Najlijepša? Šaljite odgovore na moju adresu, tko pogodi možda dobije nešto od Djeda Mraza.

Nadalje ima tu još zgoda, tata je uvijek morao potkresati "bor" i staviti ga u stalak, a onda bi ga unio u stan i postavio da moja mama ocjeni je'l nahero?
Ne valja!-kaže mama. Tata bez riječi ode na balkon i kreše još pet minuta pa ga ponovo unese.
Sad je nahero više na livu bandu!-kaže mama. Tata ponovo bez riječi iznese bor i kreše ga ali sad već malo energičnijim kretnjama. Unese ga.
Sad je više na desno!-kaže mama. Tata se već polako znoji po čelu, a mi djeca nikad nismo htjele mali "bor" uvijek je morao biti "do plafona", pa je tako njemu bilo teško unositi i iznositi tu beštiju. Čulo se kako tata skraćuje "bor" na balkonu i zamahuje nožem ko' kakav Paša sa turskom sabljom na bojnom polju u sred glava koje frcaju i padaju, a krv iz njihovih sasječenih vratova šiklja na sve strane.
Jebem mu mater! Mama posjekao sam se!- urla tata sa balkona. Mama izlazi sa pripremljenom krpom i govori mu: Znala sam, nisi to trebao raditi kad ne znaš!

Volim onaj miris jelke koji se širi stanom i okus velike torte od oraha, badema i lješnjaka koju moja majka radi tako fino da nam svi gosti zavide: A otkud ti taj recept? Daš ga meni? Nije li malo kalorična?-govorile bi mamine prijateljice. Mama bi rado davala recept, samo prijateljice su se uvijek žalile da njihova torta nije tako dobra. Mama mi je rekla da je tajna u dobrom receptu, a ona nije kriva što one štede na materijalu. Francuska salata bi se tamanila tako da bi zdjelu, sestra i ja, podijelile na pola nekom tankom zamišljenom, nevidljivom linijom i jele dok nam nije krenulo na povraćanje. Onda bi se izležavale pred televizorom i gledale sve one filmove o Isusu pa bi nam taj glumac bio zgodan, onda o Židovima pa bi komentirale kako se ništa u običajima nije promjenilo, onda o Židovima, Rimljanima i Isusu, pa bi se tome smijale ali bi nam bile zanimljive rečenice koje bi kasnije citirale: Aha! Jesi li čula? Okreni drugi obraz! Gleeeeeeeee, Macbeth, a znači inspiracija je Poncije Pilat! No, najviše smo se divile kapitalističko- američkim proizvodima : Supermanu, Toru, Batmanu, Spidermanu i tako….

Želim vam sve te lijepe obiteljske trenutke i puno hrane za obilno podrigivanje. Ugodne praznike i Sretna Nova godina

Danijela Stanojević