Prvo ću se smjestiti geografski, zatim kulturološki, pa proizvoljno- emocionalno.
Gdje je Belgija? Tamo gore na geografskoj karti. Izlazi na Sjeverno more, graniči, ili zapravo ne graniči jer se nalazi u Europi, ali recimo da se nalazi u susjedstvu Nizozemske, Njemačke, Francuske, Luksemburga i možete vidjeti ako ste oštrog vida, otok Velike Britanije preko kanala La Manche.
Kako je Belgija politički podijeljena? Na valonski i flamanski dio. Sad sam u vlaku u valonskom djelu i razgovor prije koji časak sa kondukterom je bio na francuskom.
Kojim jezikom govore? Flamanskim i francuskim, ali imaju tri službena jezika: flamanski, francuski i njemački.
Državno uređenje? Kraljevina.
Po čemu je Belgija poznata? Belgija je poznata po: pedofiliji, čokoladi, dijamantima, brodogradnji, umjetnosti, kolonijalizmu, rasizmu i mnogim drugim sitnicama.
Zašto volim Belgiju? Ne postoji neki poseban razlog.
Zašto volim Belgijance? Zato što je za njih tipično da su atipični.
Zašto sam provela toliko vremena u Belgiji? Zato što sam upoznala najbolje belgijske umjetnike i provela trenutke u razgovorima o umjetnosti, glazbi, ljubavi, seksu, putovanjima, kosi, braku, prošlosti, sadašnjosti, budućnosti, namještaju, bojama, emocijama, hrani, obitelji…
Provesti mjesec dana života u konstantnom smijehu i opojnim moćima alkohola Pastisa (Ricard ili koja druga vrsta) je nešto što čini duh snažnijim, a život živahnijim. Odjednom mi se činilo da mentalno, duhovno i tjelesno (što je isto, ali pozivam se na Freuda, ne na kršćanstvo, kako bi neki mislili) napuštam klaustrofobiju Hrvatske. Osjećam onu cirkulaciju različitih kultura i moj kozmopolitizam dobiva na poletu. Iako, ljudi su svugdje ljudi, možda čak i isti. Tako, i u Belgiji postoji malograđanštine, ali oni su nekako ugodni, pristojni, uljudni. Vrlo ugodni, jer sa svakim možete progovoriti engleski, njemački, francuski, pa čak španjolski, pa pomalo i poljski, ali ja taj jezik ne poznam.
To je naprosto jedna opuštena nacija, puna stranaca, kao npr. Poljaka, Hrvata, Srba, Nijemaca, Španjolaca, Nizozemaca, Francuza, Kineza, pa čak i Japanaca, Marokanaca… Hodati ulicama Antwerpena prava je šetnja kroz svijet različitih kultura, jezika, boja kože i različitih stilova odijevanja. Doživjela sam preporod o kojem je možda pisao i Ljudevit Gaj. Pravi melem za moj kozmopolitizam i globalizam.
A, a parler vous françois, a? - priđe mi na Meirestraa tamni Marokanac. - A, a? Un petit peu? A? - obraćam se Nadine i pravim se da ga ne vidim i ne čujem jer Nadine okreće očima, ne voli ovakve situacije.
Ah damed! I wish I was your lover, maybe in Israel? - kažem Nadine nešto nepovezano.
But maby you are! Both! - dečka to ne smeta, on hrabro kroči ulicom i fura paralelku sa mnom.
Aaaa, You speak english! I speak english a little bit, a! Where are you came from? - kaže i obasja moje lice svojim velikim bijelim smiješkom.
From Croatia. - njegov smiješak malko potamni i pogledam ga u oči, vidim da traži to ime po geografskoj karti.
A,a England! - kaže on ponosno i glasno sa neonskim smiješkom, zna on što je to «Croatia».
Nadine prasne u smijeh, on ode desno, a ona nastavi komentirati kako osim što je smiješno da je Croatia u Engleskoj (meni pak to i nije bilo toliko smiješno), nije joj jasno što je on mislio postići ovim pristupom. Što je mislio da ćemo ga zagrliti i pozvati u stan na hanky-panky stuff? Bila je pomalo nervozna.
Ako želite saznati više o mojim avanturama u Antwerpenu, čitajte novu kolumnu «Vaša Estera» na Estera
Dubble klenrbescherming, de rechte rijsstrok is versperrt…
Vaša Estera
