monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



BIROKRACIJA UZVRAĆA UDARAC

Kako vam se čini, kad vam nećak razbije glavu svojom glavom, a vi pritom imate upalu gornjih bronhija i začepljen nos, ogromnu količinu obaveza i zavidan broj problema. Meni je sve to za plakati. Sjedim pred kompjuterom i pišem ovu kolumnu lijevom rukom, dok desnom pritišćem hladni oblog na čelu gdje mi niče kvrga koju nisam zaradila još od osnovne škole. Čekam kad bu me vrag odnesel jer još uvijek nemam zdravstvenu knjižicu, a kašalj je težak i gust, već šest teških dana hropćem kao Raskolnjikov u svojoj maloj sobi na tavanu. Ne mogu po svoju knjižicu jer bojim se da bi ovakvim niskim pragom tolerancije, koji je obrušen ovom bolešću, mogla zamahnuti sjekirom po sred razdjeljka maloj V.Š., birokratkinji u Žajnoj. Da, ova moja socijalna situacija navodi me da tražim utjehu u ruskim književnim djelima koji zlu i pakosnu birokraciju te lihvare opisuju baš tako da se na njima guštam. No nije tu ni moj dragi Franz Kafka drugačije prošao, koji je Nijemac ali je živio u Pragu. Čak sam se ovih dana počela zanositi idejom kako ga je dragi bog primil k sebi samo zato što je radio u birokraciji. Sigurno nije mogao izdržati taj pritisak nužnog zaposlenja u činovničkim vodama, koji ga tjera da okrene leđa narodu te otima od njih i posljednji novčić. Taj rascjep njegove ličnosti odveo ga je u grob.

Dobro, još uvijek tražim utjehu u mojim prijateljima koji su u ovom osjetljivom razdoblju mog života vrlo skloni empatiji i lijepim pismima podrške ozdravljenja i ljubavi. U tome, naime, vidim smisao svojeg življenja. Ovisim o veselim trenucima uz obične smrtnike koji imaju samo jednu želju a to je "normalno živjeti".

Sve u svemu, puno ste mi pisali. Jedan gospodin pisao je kako i on sam jest birokrata i da on smatra da imam krivi pristup prema istima, te da zato imam poteškoća u dobivanju onoga što želim. Hm, nije li to malo čudno? Mislim birokrati se prema meni ponašaju kao prema broju, a ja imam krivi pristup ? No, bilo mi je pismo vrlo zanimljivo pa sam ga zamolila da mi pošalje savjet. Gospodin Birokrata je vrlo duhovit, napisao je da još nije unovčio tu svoju ideju, iako mislim da bi sve te savjete trebalo skupiti u knjigu i bio bi to bestseller, ali mi je poslao kratku natuknicu u kojoj je rekao da je važno otvoriti svoje srce i reći lijepu riječ i svaki će birokrata učiniti što želim. Eto, baš zgodno! Kako li se toga nisam ranije sjetila! Kako sam samo smiješna! HA, HA, HA…Dobro, vjerujem da je gospodin imao dobru namjeru i u svakom slučaju da lijepe riječi sva vrata otvaraju. Treba biti prijateljski i uljudno raspoložen pa čak i prema birokratima. Je li on pod tim 'srcem' mislio i na nešto puno više? No, mislim da to nije rješenje problema jer zaista nikad nemam potrebu biti bezobrazna prema nepoznatim ljudima sa šaltera, nego je problem u tome što se oni uvijek ponašaju prema meni kao da sam rob ili manje vrijedno biće.

Ipak ima i jasnijih primjera, javila se i gospođa iz administracije koja je napisala da treba poći od vrha jer da mnogi ljudi u administraciji dobivaju posao preko veze a da isti uopće ne znaju raditi. Zatim, kako joj se često događa da mi smrtnici zovemo, dolazimo u ured i ometamo ju u njenom radu, a kako se oni zaista trude napraviti svoj posao učinkovito no ponekad jednostavno nemaju za to priliku od loših "vezista" (zaposlenici koji su svoje radno mjesto dobili preko veze a ne školskom ili radnom kvalifikacijom) ili nas fanatika. Također, žali se gospođa, često joj prijete i upućuju ružne riječi. Gospođa iz administracije ima pravo. Ljudi, mi imamo situaciju! Dakle, problem nije u njoj. Možda i jest ako je to slučaj jedne psihopatske osobnosti kao što je to V.Š. iz Žajne ili A.A. iz ministarstva financija, ali ako je u pitanju ova gospođa koja mi je napisala lijepo i iskreno pismo onda znači da su i činovnici ono što se kaže "pod čizmom". Osim toga nerijetko je da baš sa svojim kolegama s posla imamo najviše problema jer oni žele biti bolji, ljepši, pametniji i razumiju se u sve, a ponajviše u vaš posao. Znači, problem je u pojedincu koji ne sluša diktat svojeg bića već diktat nekog drugog ili ima jake komplekse koji ih pretvaraju u histerične ličnosti, pa onda briju da su moć i iživljavaju se nad nama smrtnicima.

Pitajte se malo, zašto vi radite svoj posao? Što vam je važno u životu? Tko ste zapravo vi i što želite postići svojim postojanjem? Ne bi li nam svima bilo lakše ako bi postojalo zdravo društvo? Time ne mislim na neonacističke termine i ideje već mislim na solidarnost i empatiju, međusobno pomaganje, jer ipak smo mi svi ljudi i postojimo zbog sebe, a ne zbog neke više sile pa zvali je mi država ili birokracija.

Estera

P.S. Jeste li za nastavak o birokraciji ?


  Copyright © Internet Monitor 2001.