---
Klasik hrvatskog filma rasprodao dvoranu u Londonu

Koliko smo nepoznati u Londonu, najbolje se vidi iz najave festivala hrvatskog filma u "Time Out" magazinu. U pet rečenica najave govori se o preporuci hrvatskog ambasadora u Londonu gospodina Joška Para, koje filmove treba pogledati, što pokazuje kako kritičari "Time Out-a" koji svakodnevno pišu o svjetskom filmu nemaju pojma što preporučiti, nego citiraju "diplomatske izvore".

From: "Vanda Butkovic"
Sent: Saturday, October 09, 2004
Subject: Eastern European Cinema

Nakon više od trideset godina, u četvrtak je u Londonu započeo festival hrvatskog filma "Closer Croatia", u organizaciji CSYPN-a (Croatian Students and Young Professionals Network) http://www.csypn.org.uk/closercroatia/ . Festival je otvorila Vanessa Redgrave, koja je u svom kratkom govoru poručila svim svojim britanskim kolegama da je Hrvatska idealno mjesto za snimanje filmova, ne samo zbog odlične klime i sjajnih lokacija, već i zbog izuzetnih glumaca i umjetnika. Mjesto održavanja je prestižni "Riverside Studious", koliko prestižni vidi se i iz činjenice da je osim ovog festivala trenutno na repertoaru i poznati Tim Robinsonov "shoker"-"Embeded" (anti-Bushevska predstava o novinarima u Iraku). Festival je otvorila "Breza" Ante Babaje iz 1967, a tijekom četiri dana trajanja moći će se pogledati još osam filmova, te program Zagrebačke škole animiranog filma. Ljetos sam razgovarala sa prijateljicom o tome kako je čudno da se u gradu poput Londona, gdje se stvarno svakodnevno može pogledati sve što vam padne na pamet, ne može prikazati niti jedan legendarni film naše skromne produkcije. Kada su mi iz Zagreba javili za festival, u panici sam nazvala Riverside Studious gdje su mi rekli da je ostalo još malo karata za Brezu - i stvarno, dvorana je bila rasprodana! Prije početka projekcije u prepunom se foajeu točio bijeli Pinot i servirao paški sir (odlična ideja), a atmosfera je bila izuzetna. Englezi koje sam povela sa sobom nisu mogli shvatiti "What is a big deal?", ali Hrvati koji žive u Londonu na žalost su bili svjesni koliko je dragocjeno biti u mogućnosti pogledati Berkovićev "Rondo" ili Golikov "Tko pjeva zlo ne misli".

Ime festivala me isto tako iznenadilo, "Closer Croatia" je odlično nepretenciozno odabran naziv, jer Hrvatska je još uvijek Englezima dalek pojam. Koliko dalek znati će samo oni koji u Engleskoj žive i koji svaki puta kada ih netko pita od kuda dolaze, moraju detaljno objašnjavati zemljopisne širine i duljine. Samo u Londonu živi duplo više ljudi nego u cijeloj Hrvatskoj, u školama učenici govore više od 150 jezika, a ako stanete kod Centre Pointa u deset minuta ćete vjerojatno vidjeti uglavnom sve rase svijeta. U takvoj atmosferi nije teško plasirati strani proizvod, konačno, London je i najpoznatiji po širini ponuđenog repertoara. Jedini problem koji vidim u cijeloj priči je taj što po pitanju kinematografije Hrvatska nema ponudu i iz tog razloga je festival čudo. Zato ovih dana gledamo uglavnom hrvatske klasike (koji su poslastica), ali gledamo ih sa sjetom, jer smo svjesni da ce proći dugo vremena do iduće prilike. Koliko smo nepoznati, najbolje se vidi iz najave festivala u "Time Out" magazinu (tjedniku koji se bavi isključivo najavama događanja u Londonu). U pet rečenica, koliko je najava velika, govori se o preporuci hrvatskog ambasadora u Londonu gospodina Joška Para, koje filmove treba pogledati. To je sve dobro i ambasadorov izbor nije loš, ali to stvarno pokazuje kako kritičari "Time Out-a" koji svakodnevno pišu o svjetskom filmu nemaju pojma što preporučiti, nego citiraju "diplomatske izvore".

Čudi me kako organizatori nisu u izbor festivala uvrstili Brešanov film "Svjedoci", vjerojatno jedan od najznačajnijih filmova novije domaće produkcije. Možda se smatralo kako ovaj film ne doprinosi "Closer Croatia" konceptu, ali u izuzetno politički svjesnom Londonu "Svjedoci" bi bili najinteresantniji engleskoj publici. Važno bi bilo prezentirati Hrvatsku i kao zemlju koja je u stanju "to deal with it's own demons", a ne samo kao turističku destinaciju. Čini se da globalno gledajući Hrvatska to očito još nije u stanju ("…a kada će - ne zna se").

Možemo biti sretni što se Vanessi Redgrave sviđa naša obala, i što voli snimati u Hrvatskoj - da nije bilo nje, vjerojatno bi cijeli festival imao puno tišu notu. Kako ovo ne bi bio samo "one off" događaj, idući put kada Vanessa dođe na Brijune tebalo bi ju nagovoriti da organizira gostovanje hrvatskog kazališta u Londonu ili izložbu mladih hrvatskih umjetnika. Možda je važnije biti prisutan, nego biti odličan.

Nakon Breze me engleski prijatelj pitao kako ide pjesma iz filma "…dva pandura, jedna pura…" u prijevodu na engleski. "…two cops, one turkey.." Hmm…još uvijek smo daleko, ali vrata su se otvorila.

Closer Croatia

Vanda Butković