Azil za pse na Žarkovici bez struje i vode trpi zbog institucionalne diskriminacije i financijske škrtosti grada

Dok Dubrovnik pršti od glamura i obrtaja kapitala neusporedivog s ostatkom Hrvatske

„Emocionalne ucjene i lažna obećanja obilježile su odnos Grada Dubrovnika prema volonterima azila Žarkovica. Unatoč zakonskoj obvezi da skrbi o napuštenim životinjama u vlastitom azilu, nikad ga nije izgradio jer se oslanjao na volontere i tako imao grad ‘čist’ od pasa lutalica“, kaže Sandra Sambrailo, predvodnica volontera i spasiteljica nebrojenih pasa lutalica. (…) Nije nužno provesti mnogo vremena na Žarkovici da bi se shvatilo kako o naporu nekolicine tih samoprijegornih aktivista ovisi komfor čitavog Dubrovnika. I to političarima usprkos, jer toliko dugo zanemarivanje problema ne može biti slučajno. „Na naše apele Gradu za pomoć”, nastavila je Sambrailo, „nismo imali odgovore sve donedavno kad su uz policiju i inspekciju krenuli u hajku i javni linč uz parolu ‘Ispraznimo azil Žarkovica’, te odvodeći naše pse u nepoznato.” (…) Pritisak koji trpe ne potječe tek od financijske škrtosti gradske vlasti nego i institucionalne diskriminacije. Azil se ne može registrirati pa stoga ni dobiti infrastrukturne priključke poput struje i vode koji su nadomak objekta… Deutsche Welle