Boba Đuderija: Za turizam nije dovoljno posjedovati luksuzni apartman. Treba imat i malo duše - Monitor.hr
13.08. (12:30)

Gosti nisu bankomat

Boba Đuderija: Za turizam nije dovoljno posjedovati luksuzni apartman. Treba imat i malo duše

Slušam vijesti o tome kako pojedini iznajmljivači otkazuju ljudima rezervacije da bi mogli cijene dići u nebo i iznajmiti apartman nekome drugom. Pa neka i bude kolateralnih žrtava u vidu jedne obitelji koja nakon svih prijeđenih kilometara s troje male djece sad po otoku očajnički traži krevet. Ne jedne takve, nego puno, i previše takvih žrtava gramzivosti bilo je i još će biti ovoga ljeta. Napunit će džepove ti neki iznajmljivači, zadovoljno trljati ruke. To se valjda, u duhu novog vremena, zove poslovna snalažljivost, izvrsnost bolje reći. Moglo bi biti da su smetnuli s uma da će se to jednom promijeniti. Proći će i pandemija, i svako drugo zlo. Turisti će tad birati mjesto za svoj odmor i po nekim drugim kriterijima. Na primjer, po kriteriju gostoljubivosti i cijena – piše Boba Đuderija. RTL


Slične vijesti

24.11. (14:00)

Znam da više ništa ne znam

Boba Đuderija: Nekad je bilo jasno tko je tko. Imali smo fašiste i antifašiste, sada su svi podijeljeni

Na Facebooku si prije točno znao s kim ćeš upasti u svađu, koga ćeš prezrivo odstraniti s liste prijatelja i/ili blokirati. Znao si, naime, da ste na suprotnim stranama, dok nije došlo današnje vrijeme. A u tom, današnjem vremenu, svaka je strana postala sama sebi – suprotna. Najednom cijele grupe nekadašnjih antifašista odlaze na prosvjede za slobodu s onima koje se nekad nazivalo fašistima, i onda svi ti ljudi, dakle fašisti i antifašisti, svima koji nisu s njima, poručuju da su u stvari oni – fašisti. A cijela je ta zbrka proizašla iz malog virusića, epidemije, epidemioloških mjera i cijepljenja. U početku je bilo relativno jednostavno, mislim, prije svih tih naglih obrata – imali smo vaksere i antivaksere. Ali to, naravno, nije bilo dovoljno, bilo je prejednostavno. Pratiš li pomno društvene mreže, shvatit ćeš da je sve postalo potpuno neshvatljivo. Podijelili smo se na više grupa, a svaka grupa se unutar sebe podijelila na još nekoliko podgrupa – piše Boba Đuderija. RTL

06.11. (00:00)

Crne ovčice

Boba Đuderija: Da smo normalni, molili bismo naše potomke da se svađaju s nama. Time bi nam pomogli

Svašta su roditelji spremni učiniti da bi svojoj djeci osigurali koliko toliko sigurnu egzistenciju i hod kroz život. Ali ako ih pustimo da odu preko praga, a da ih nismo naučili da imaju prirodno pravo braniti vlastiti integritet i propitkivati baš svakoga tko im se nađe na putu, onda smo ih u svijet poslali ranjive i nenaoružane. A da bismo ih opremili svime potrebnim za probijanje kroz džunglu, morali bismo ih prvo naučiti da propitkuju – nas. Da smo normalni, molili bismo naše potomke da se svađaju s nama. Da stalno dovode u pitanje naše prosudbe, našu plemenitost, moral i zdrav razum. Time bi nama pomogli da rastemo, a oni sami bi izvježbali vještinu suprotstavljanja takozvanim autoritetima i razmišljanja vlastitom glavom. A nigdje ta vještina nije tako nasušno potrebna kao u ovoj zemlji – piše Boba Đuderija. RTL

27.10. (11:00)

Virtualni i stvarni svijet

Boba Đuderija: Ovo su vremena nepodnošljive lakoće umiranja. I još nepodnošljivije lakoće keženja

Mali osvrt ovako usput: netko objavi da mu je umro netko drag, pa ljudi ispod nakelje gifove koji prikazuju ogromnu glavurdu koja lije krokodilske suze. To je vjerojatno zamišljeno kao izraz sućuti, ali ja to doživim kao sprdačinu. Zamisli da u onome što nazivamo ‘stvarni život’ sretneš nekog na ulici, on te pita kako si, ti kažeš umrla mi je, štajaznam, baka koju sam jako volio, a osoba ispred tebe se razvali od histeričnog plača dok joj se istovremeno glava uveća jedno tri puta. Nemojte mi reći da ne biste malo ustuknuli i pomislili da se dotična osoba u stvari izruguje s vašom tugom – piše Boba Đuderija. RTL

22.07. (00:32)

Pandemija ponašanja

Boba Đuderija: Kriza identiteta

Nekako sam uvijek mislila da je rukovanje benigno u odnosu na grljenje. To se može, ajd’. I tako pružim ruku, a čovjek nasuprot mene mrtav ‘ladan ne pruži ništa. Dalje, uđem u autobus, propisno zamaskirana, a u autobusu pola njih s maskom, pola njih bez maske. Zabuljim se u nekog tipa bez maske i razmišljam kako nije ni čudo da neki ljudi više ne podnose nikakve mjere. I buljim tako puna razumijevanja, a tip se namrgodi i drekne: Šta je?! Ako ti smeta šta ne nosim masku, izađi iz autobusa! Dosta je meni takvih šta zabijaju nos u tuđe živote i svima bi diktirali kako će se ponašat! Ovce obične!… Otada u autobusu gledam ili kroz prozor, ili u pod. Ili jednostavno pješačim. I tako sam upala u problem. Preciznije, imam krizu identiteta – piše Boba Đuderija. RTL

02.07. (19:30)

Post korona blues

Boba Đuderija: Hrvatska je puna života. Ma, sve je živnulo, i terase kafića i restorani, čak i USKOK

Ne želim ovu novu usamljenost gdje ni ljudi, ni izlasci, ni plaže, ni sve moguće slobode nisu dovoljne da se čovjek opet osjeća kao, kao da je, napokon, sve u redu. Jesmo li mi sad kao ona ptica kojoj nakon dužeg vremena u kavezu netko otvori vrata – najednom je sloboda pred njom, a ona se povlači unatrag, boji se izletjeti, boji se zamahnuti krilima, možda čak vjeruje da je i zaboravila letjeti. Jesmo li mi zaboravili letjeti? Je li moguće da nas je nešto više od godine dana nenormalnog života zauvijek promijenilo? Trebalo bi možda odgovor na sva ova pitanja potražiti kod ribara iz TV priloga. On bi nam, sigurna sam, vođen svojom neuništivom, jednostavnom logikom, rekao: Triba virovat da će sve bit dobro. Jer ako ne viruješ da će sve bit dobro, to je zato šta viruješ da će sve bit loše – piše Boba Đuderija za RTL.

18.06. (18:30)

Rage against the machine

Boba Đuderija: Odakle je došao sav taj bijes? Što je svima?

Zaključila sam da vozač možeš biti jedino ako si sposoban nakon godine dana na cesti pretvoriti se u osobu koja vrišti, psuje, trubi, maše rukama, vrijeđa i prijeti svim drugim vozačima. Da si i najdobroćudnija osoba u svemiru, u nekom trenutku ili postaneš agresivan, ili te pregaze. Doslovno i metaforički. Ako to ne možeš, ako ne možeš podivljati i izvrijeđati sve što se miče, a pogotovo ako se miče na način koji se tebi ne sviđa, ne uklapaš se i bolje ti je držati se gradskog prijevoza i ne pokušavati upravljati automobilom. I svakako se, tako neprirodno smiren, pristojan i neagresivan ne smiješ kandidirati za predsjednika republike. A ni za premijera – piše Slobodanka Boba Đuderija.

18.12.2020. (18:30)

Doba kad svak na svakoga viče

Boba Đuderija: Kako sam u 10 minuta ispala antikoronaš i ‘nosač brnjice’

Satrana od tolike dreke po meni umorno sam krenila put doma. U to prolazim kraj grupice ljudi, gledaju u mene i vidim, spremaju mi se obratit. Panično se počnem pitat di sam, jesam li unutra ili sam vanka, imam li masku ili nemam, tribam li je imat ili ne tribam, rukom krenem prema licu i shvatim da – imam masku. A vanka sam. E pa, nećete, pomislila sam, stala isprid te ekipe i dreknila: Šta je?! Šta buljite? Je, iman masku, nosim je i vanka, i šta se to vas briga? – piše Boba Đuderija.