Damir Radić o filmu Lost Country: Film čija upitna ideologija narušava estetski elan i psihološku uvjerljivost - Monitor.hr
16.03. (22:00)

I dalje "obični ljudi"

Damir Radić o filmu Lost Country: Film čija upitna ideologija narušava estetski elan i psihološku uvjerljivost

Kao i u prvijencu Perišić problematizira vruću temu, no sada vruću ponajprije za njega samog. Naime, majka mu je bila ministrica kulture u Miloševićevom režimu 1990-ih, dok je on kao vrlo mlad čovjek bio okružen opozicijski nastrojenim prijateljima te se našao u zbunjujućoj i frustrirajućoj situaciji. Film, očito nimalo slučajno, govori o petnaestogodišnjem dječaku Stefanu (solidni, no svakako precijenjeni Ginić) i njegovom odnosu s majkom (uobičajeno odlična Jasna Đuričić), glasnogovornicom Miloševićeve vlade u doba beogradskih demonstracija protiv režima, pri čemu dječakova frustracija prelazi u traumu koja će dobiti radikalno razrješenje. Nažalost, što se narativ dalje razvija, sve se više otvara prostor za opća mjesta i “crtanje” značenja, a posebno bode oči potencijalni ljubavni odnos Stefana i djevojke koja mu se sviđa, obilježen mlakošću te slabo napisanim i glumljenim dijalozima. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

09.07. (17:00)

Tri sata jahanja

Damir Radić o novom Costnerovom filmu: Na zapadu ništa dobra

“Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje” je ,naime, zbrda-zdola sklopljena struktura od nekoliko posve mehanički povezanih narativnih blokova, bez trunke gipkosti zanatski urednih majstora nizanja međusobno povezanih fabularnih linija, a kamoli virtuoznosti genija takvog strukturiranja poput nekadašnjeg para Arriaga-Iñarritu. Nitko od Costnera ne očekuje virtuoznost u tako zahtjevnom prosedeu, ali da će polučiti scenaristički diletantizam i drvenu režiju garniranu bombastičnom glazbom i patetikom i sve to protegnuti na gotovo neizdrživa tri sata, tome se ipak malo tko nadao. Damir Radić za Novosti.

02.07. (14:00)

Kad narastem, želim biti Linklater

Radić o novom Linklaterovom filmu: Vrlo inteligentno, pravo postmodernističko ostvarenje

Riječ je o zadnjem uratku nezavisnog autora Richarda Linklatera (mnogima poznat po Before trilogiji), čije često vrlo raznolike filmove povezuje izrazita sklonost opsežnim dijalozima likova s tzv. filozofskom notom. I u “Hit Manu” puno se govori i ponešto “filozofira”, čak i formalno jer naslovni je lik profesor filozofije, a u tematskom središtu stoji pitanje jastva, odnosno identiteta – ne izravno rodnog, nego prije univerzalno-individualnog, ali film bi se itekako mogao analizirati i iz perspektive reprezentacije rodnih identiteta, s obzirom na to da u njemu maskulinost i femininost (u bitnoj mjeri u erotskom ključu) zasigurno nisu na posljednjem mjestu. Naslovni protagonist sveučilišni je dakle nastavnik koji počne honorarno raditi za policiju kao lažni plaćeni ubojica od kojeg klijenti naručuju ubojstvo, a njegov je zadatak da skriveno ozvučen snimi eksplicitno verbaliziranu kriminalnu narudžbu i potom protiv “klijenata” svjedoči na sudu. Damir Radić za Novosti.

21.06. (00:00)

Pogledaj i prosudi sam

Damir Radić o Furiosi: Furiozno antiklimaktično

Za razliku od prethodnika, koji je sav proletio u jednom dahu kao roller coaster, “Furiosa” je podijeljena u poglavlja i gotovo pola sata duža, a da pritom veći prostor posvećen narativnim smirenjima ne rezultira dramski ozbiljnijim učinkom, iako se ta namjera čini očitom. Početak filma, njegovo prvo poglavlje – odlično je. Troje glumaca – mala Alyla Browne kao buduća Furiosa, Charlee Fraser kao njezina mlada majka ratnica i Chris Hemsworth kao duhoviti performerski vođa zlikovaca Dementus – izvrsni su, a režija 79-godišnjeg veterana Georgea Millera, znamenitog tvorca serijala “Mad Max”, ali i dražesnog diptiha o praščiću Babeu, besprijekorna. Međutim, poglavlja koja slijede kudikamo su manje impresivna, ponajprije u pogledu scenarija. Damir Radić za Novosti

11.06. (23:00)

Dobro, a kad ćemo ga napokon moći pogledati i mi ostali smrtnici?

Damir Radić o Zlatnom palmom nagrađenom filmu: Film koji uvjerljivo svjedoči zrelost domaće kinematografije

Film je izrazito minimalistički postavljen, čak i za standarde kratkog igranog metra. U svega 14 minuta, iz očišta jednog lika, prikazane su tragedija ljudi krive vjere i nacije te tragedija pojedinca kojem su moralne vrijednosti, ili je bolje reći moralni instinkt (što na neki način sugerira i naslov filma), iznad nagona za (osobnim) opstankom. No iznad svega prikazano je suočavanje individualnog svjedoka tragedije, čija je perspektiva u filmu povlaštena, s vlastitim moralnim ograničenjima, suočavanje dobrog čovjeka sa strašnom moralnom slabošću svojstvenom ogromnoj većini ljudi u tzv. graničnim situacijama. Damir Radć za Novosti. Redatelj u Cannesu nagrađenog filma najavljen je kao gost ovotjedne Nedjeljom u 2.

28.05. (18:00)

Još jedan biser iz susjedstva

Radić o filmu Radnička klasa ide u pakao: Priroda i klasno društvo

Dok u prvoj četvrtini njegov film opasno pleše po rubu dosade, jednom kad uhvati zamah dobro se razvija i emitira osobitu energiju kojom kompenzira evidentne nedostatke ne samo dramaturgije nego i tzv. uže režije. Đorđević ekspresivno slika porazne posljedice dekadencije vladajućih, ali pritom bunjuelovski ne štedi ni niže slojeve, pokazujući da je ljudska priroda dublja od klasnih uvjetovanosti. “Radnička klasa ide u pakao” ozbiljan je kandidat za film godine u tzv. regiji. Damir Radić za Novosti.

21.05. (21:00)

Analogan tip u digitalnom svijetu

Radić o novom filmu Wima Wendersa: Blagotvorni ritam rutine

Protagonist je gotovo uvijek sam, ali reklo bi se nikad usamljen; sukladno loureedovskom naslovu savršeno zadovoljan svojim životom s njegovim malim zadovoljstvima, ultimativno neopterećen “neuglednim” poslom i skromnim materijalnim uvjetima. Jednom je u obiteljskoj prošlosti čini se emotivno jako ranjen i osjetljiv na sadašnje potencijalne emotivne rane, ali je dominantno afirmativno, a ne rezignirano pomiren sa svojim stanjem. Taj realan i blagotvoran stav prema životu Wenders prikazuje uvjerljivo i dojmljivo, kreirajući fin polagani “zen” ritam, ponekad doduše s previše nagnuća komičnom, ali naposljetku postiže optimalan tonalni balans. Damir Radić za Novosti. Forum

23.04. (13:00)

Volite se, ljudožderi

Luca Guadagnino – Sve, i kosti (2022): Uznemirujući, šokantan, moćan, dubinski nježan i lijep film

Luca Guadagnino od početka je svoje igranofilmske karijere bio nadasve sklon provokativnoj tematici, a kad se doda da i jedan od njegovih brojnih dokumentaraca, “Bertolucci o Bertolucciju“, u središtu ima jednog od najvećih provokatora u povijesti filma, stvari su još jasnije. Srce djela magična je Taylor Russell kao jedva punoljetna djevojka koju je napustio otac ne mogavši se više nositi s njezinim kanibalizmom naslijeđenim od davno otišle majke, djevojka koja sama na svijetu kreće u potragu za svojom roditeljicom (neprepoznatljiva nekadašnja legenda indie produkcije Chloé Sevigny) i koja na tom putu upoznaje mladog kanibala u kojeg će se zaljubiti (Timothée Chalamet). Interakcija njih dvoje erotski je posve nevina, do te mjere da nije jasno je li seksualno konzumirana, što je vrlo svježe rješenje, ali je zato njihov kanibalizam vrlo krvav, pri čemu ona ima veće moralne skrupule od njega. Damir Radić za Novosti.

07.04. (09:00)

Iza sebe je ostavio filmove

Damir Radić o odlasku velikana: Veljko Bulajić – Najveći epičar jugoslavenskog filma

Državni režiser formulacija je koja se često vezala uz Veljka Bulajića, i premda je u njoj bilo istine, nepravedno je zasjenjivala činjenicu da je riječ o međunarodno najistaknutijem jugoslavenskom autoru igranih filmova do pojave i afirmacije Emira Kusturice, filmašu s kojim se u njegovo zlatno doba po internacionalnim uspjesima mogao mjeriti tek Aleksandar Petrović. Nakon “Kozare”, prvog i daleko najboljeg jugoslavenskog partizanskog spektakla Bulajić je snimio dokumentarac “Skoplje 63.”, vrijedno djelo o katastrofalnom potresu, gdje je posegnuo za metafilmskim elementima uključujući pronađene snimke (found footage) stranog bračnog para poginulog u Skoplju, što predstavlja emotivni vrhunac filma. U tom trenutku nitko nije znao da je to posljednji umjetnički relevantan Bulajićev rad. Slavna “Bitka na Neretvi” nemušt je narativ s ponešto scena koje su ušle u legendu, ali i daleko najveći komercijalni uspjeh u povijesti jugoslavenskih pokretnih slika. Ostatak Bulajićeva opusa kvalitetom je vrlo manjkav. Damir Radić za Novosti.

02.04. (20:00)

Tarantino susreće De Palmu na Balkanu

Damir Radić o novom filmu Poslednji Strelac: Blagoglagoljivi gadovi

Priča filma bavi se nasmrt bolesnim Nenadom Kuruzovićem (Nenad Jezdić), bivšim pripadnikom tajne policije (BIA) kojem je prije deset godina opasni kriminalac Atanasije (Miodrag Krstović) greškom ubio voljenu ženu. U ono doba Kuruzović i najbliži mu suradnik iz BIA-e Baltazarević (Miloš Timotijević) nisu se uspjeli dokopati Atanasija, no potonji se sad iz Pariza vraća u Beograd i Baltazarević želi angažirati umirovljenog Kuruzovića da ga po nalogu službe smakne i usput se osveti. Umjesto produkcijski zahtjevnijih oružanih obračuna, izrazito prevladavaju dijaloški prizori; doista, “Poslednji strelac” neuobičajeno je blagoglagoljiv film za svoj žanrovski kontekst, pri čemu se ne radi o tarantinovskom tipu iskričavo osebujnih replika, premda u dijalozima ima (solidnog) humora. Uglavnom, kad se plusevi i minusi zbroje, “Poslednji strelac” korektan je izdanak žanrovskog filmovanja na ovim prostorima. Damir Radić za Novosti.

20.02. (19:00)

Šteta potencijala, kažu

Radić o filmu Slatka Simona: Blamažno oglašavanje

U ukupnom zbroju još slabiji film od slabog prethodnika, a pritom je marketinški nepošteniji: dok su “Noćni brodovi” plasirani kao ono što jesu – pomalo bajkovita romantična humorna drama s dvoje glumačkih klasika u glavnim ulogama (Ana Karić i Radko Polič), “Slatku Simonu” pokušava se prodati kao ono što nije – erotski triler furioznog ritma te dekadentne motivike i muzičko-tekstualnog izričaja (trap, turbofolk). Ne sjećam se da je takvo bacanje pijeska u oči ikad izvedeno u hrvatskoj kinematografiji, pri čemu je vrhunac “prevare” (može i bez navodnika) da film reklamiran kao erotski triler u stvarnosti nije ni erotski ni triler, nego je nekakva polubajkovita semifantazija. Neozbiljan film koji ruši kredibilitet nekoć važnog autora, kaže Damir Radić za Novosti. Pročitajte što o filmu kažu na Forumu.