Dvojbene istraživačke prakse uzrokuju replikacijsku krizu znanosti

S vremenom će najuspješniji ljudi biti oni koji mogu najbolje iskoristiti sustav

Problem je u tome što znanstvenici, nakon što naprave pokus, ne mogu u njegovu ponavljanju dobiti jednake rezultate. Zato su rezultati znanstvenih istraživanja čak u 70-ak posto slučajeva nepouzdani. Više je puta uočeno da mnogi rezultati istraživanja u području psihologije, sociologije, medicine i ekonomije nisu održivi kada ih drugi istraživači pokušavaju ponoviti. Replikacijska kriza znanosti najprije je ‘dijagnosticirana’ u psihologiji, a potom se proširila na gotovo sva područja znanosti. “Moram priznati da su neki od tekstova objavljenih u New Scientistu, uključujući i one koje sam ja napisala, nevjerodostojni. Nismo namjerno obmanuli, naša izvješća temeljila su se na istraživanjima cijenjenih znanstvenika s vrhunskih sveučilišta, objavljenima u recenziranim časopisima. Unatoč ispunjavanju svih standarda vjerodostojnosti, neki su rezultati bili lažni. Znanost je u replikacijskoj krizi, naime jednom dobiveni rezultati znanstvenog istraživanja u drugom pokušaju nisu isti”, priznala je Clare Wilson, novinarka i urednica New Scientista koja prati medicinu, zdravstvenu politiku, neuroznanost i znanosti o životu. Lider