Groupie: Primorac i njegov hrvatski zamorac - Monitor.hr
25.08. (08:00)

O genetskim Hrvatima vulgaris

Groupie: Primorac i njegov hrvatski zamorac

Hrpa znanstvenika iz cijeloga svijeta bila je smještena u supetarskom rizortu. Njima sam se uvalio na tematsku večeru “Ekološki uzgojena janjetina i povrće na žaru”. Bila mi je to posljednja večera. Barem u ovom rizortu. Na večeri se pojavio i znanstvenik i novi kandidat za predsjednika Hrvatske Dragan Primorac. On je i organizirao ovaj znanstveni skup na Braču pod nazivom “Genetsko podrijetlo Hrvata”. Zapiljio se u moju narukvicu kao da je želi zapaliti X zrakom iz svog robotskog pogleda. Da, Primorac mi je izgledao kao robot preko kojega su vanzemaljci navukli kožu i kosu i sada ga preko HDZ-a žele instalirati za predsjednika Hrvatske da nas totalno imaju pod kontrolom. Dejvid Ajk ima pravo, gmazovi iz svemira potpuno će zavladati Zemaljskom kuglom. Već su itekako počeli. Jer da je Primorac običan čovjek sigurno ne bi uspio tako brzo primijetiti da je rizort narukvica na mojoj ruci lažna. Kada bi to već i primijetio sigurno me ne bi, da je čovjek, tako hladnokrvno izložio javnom preziru. Nacionalna groupie u novoj zgodi.


Slične vijesti

28.09. (19:00)

Iz jednog pogleda on doznaje sve

Groupie: Braco i Gospa

U Bracinom hramu na Srebrnjaku se okupio već popriličan broj ljudi. Neki u skupoj, markiranoj odjeći, neki u onoj jeftinoj iz Lidla, kao ja na primjer. Braco se ubrzo pojavio. Svi su zamuknuli. Braco se popeo na jedan oveći kamen. Primaknuli smo mu se. On je prekrižio ruke i gledao u nas. A mi u njega. Dok je tako gledao, sigurno si je mislio: gle ove budale, zure u mene ko telad u šarena vrata, a poslije će kupovat sve što im moji pomoćnici ponude. E, pa ja neću! Ne trebaju mi nikakvi Bracini kristali, figurice, kamenje.

Od mene ćeš dobit samo kitu… kitu cvijeća. A i nju sam maznuo na Mirogoju. To je meni prolazilo glavom dok sam gledao Bracu. Slavica je pak u njega gledala kao nekad u onog seksi pjevača grupe Sisters of mrsi. Tko zna šta se pak njoj mrsilo po glavi. Što god da je, navelo ju je da obilato počne ispuštat suze iz očiju. Nije samo ona plakala, bilo ih je još. Možda ih je naglo prosvijetlila samospoznaja o ljudskoj gluposti.

Iz ljudske gluposti ili nečeg drugog, pristupio sam Braci čim mu je dojadilo gledat u nas pa je sišao s kamena. Skoro pa na koljenima molio sam ga da mi prenese svoje moći… Kaže Pavle Svirac u novoj zgodi, nakon čega je odlučio pokoriti Weekend Media Festival.

23.09. (22:00)

Zeleni na mukama

Groupie: Goli otok na Savi

Moja stara također je bila sva izvan sebe. Izvadila je mobitel, nekog nazvala. Slušao sam je dok je govorila:

“Ivanice moja lijepa… Užasnu vijest imam. Čitav River Grin Fest je poplavljen, rijeka sve nosi, čak i one prekrasne nojeve koje ste ti i kreativna Ivanka Mazurkijević ljetos izradile od slame… Dođi brzo, da barem te jadne nojeve spasimo!”

Bilo mi je jasno da to zove Ivanu Kekin. Stara je kod Kekinovih od proljetos jednom mjesečno dolazila čistit, pospremat jer im je njihova stara kućna pomoćnica naglo dala otkaz.

“Sad će Ivana doći…” uzbuđeno će stara.

“Nije dobro da je kao predsjedničku kandidatkinju vide u ovakvoj situaciji. Ovo kao da je neka slika i prilika djelovanja nje i njezine stranke. Možemovci su kao i naša Slavica, što god pokušaju, voda im odnese. Ovaj put doslovno. Čak ni običan festival na Savi nisu u stanju dostojno dogurat do kraja”, lamentirao sam s vrha nasipa.

“Šta ti melješ! Pa nisu oni krivi za ovo! Ovo je direktna posljedica globalnog zatopljenja do kojeg su nas doveli pohlepni kapitalisti! Ova izlivena rijeka je baš dokaz koliko nam trebaju Možemo! i njegova zelena politika!”

Bandić bi svu ovu blatnjavu vodu sam popio samo da spasi Festival.”

“Jebote Bandić! Ti i dalje žališ za njim, blesane blesavi!”

Nova zgoda Nacionalne groupie.

15.09. (11:00)

Zagreb: Grad depresije i Krležinih duhova... čak ni Todorić nije sretan

Groupie: Jesen rentijera

Svirac se u novoj zgodi vraća u Zagreb nakon ljeta provedenog u Splitu i Braču, samo da bi osjetio duboku depresiju zbog stanja grada nakon potresa, korone i Bandićeve smrti. Krivi Krležinu mračnu književnost za opću depresivnost grada. Pri povratku, dočekuje ga vlasnik stana, Ivica Todorić, bijesan zbog najave poreza na nekretnine i odlučan srušiti iznajmljenu kućicu. Frustriran neispravnim mobitelom, Svirac bezuspješno pokušava dobiti Samsungov servis, što vodi do niza humorističnih, apsurdnih situacija. Razmišlja kako je Budimir Lončar imao sreće što je umro u moru i izbjegao povratak u Zagreb. Nacionalna groupie

08.09. (01:00)

Trajekti naše politike

Groupie: Dupla penetracija

Rekao sam Igoru Peternelu, koji je sjedio sam u kafiću u trajektnoj luci: ‘Možda da se Raspudići i ti ponovo spojite i tamo na Jarunu osnujete novu stranku. Možete zadržat kraticu DP, a stranku nazvat Dupla penetracija’. Jer Domovinski pokret izjebali su s dvije strane. Pa to može bit dobra simbolika. Izjebani, ali idemo dalje, u nove penetracije s kurvom hrvatske politike. Pa kom obojci kom opanci. Tko će koga više izjebat.”

U trajektnoj luci okupilo se puno svita, kako bi rekao Smoje. Gledaju u čudu razjapljenu rupu na trajektu Mljet kojem se rampa maloprije srušila u more. Putnici na trajektu komešaju se, svako malo netko zaziva upomoć. Uplašeni su da će se trajekt bez rampe potopit kao Titanik. Trajekt bez rampe u moru, to je kao da čovjek pliva širom rastvorenih usta.Peternel je i dalje djelovao odsutno. Valjda je zdvajao nad svojom sudbinom.

“Čekaj, a da ti Radić nekako preko svojih poslovnih veza namjesti da postaneš direktor Jadrolinije, da uzdigneš tu firmu?”

“Tako sam mislio da ću uzdići Domovinski pokret, pa je propao. Isto kao i Helsinški odbor koji sam pokušao uzdići na jedan viši nivoUostalom, sa mnom ili bez mene, Jadrolinija je osuđena na propast. Jer je u rukama HDZ-a”, Peternel je sunuo espreso kao malu rakiju… Nova zgoda Nacionalne groupie

01.09. (19:00)

'Na kraju revolucija posere i svoju djecu'

Groupie: Galebi karaju znanstvenike

Zbog Dragana Primorca i tih njegovih znanstvenika prošlog tjedna bio sam izbačen iz raja rizorta u Supetru na Braču. Naime, Primorac je skužio da na ruci imam lažnu narukvicu od rizorta i pred svima me razotkrio, izložio sramoti. Bio sam željan osvete. Sjetio sam se da u ruksaku nosim bocu ricinusova ulja. Dobro sam zalio ribe, baš kako ih je Nepalac u rizortu polijevao maslinovim uljem prije gradela. Onda sam ih takve, dobro nasaftane, razbacao pored Smojina kipa. Galebovi šta su vrebali na kanti za smeće u jatu su navalili na neočekivanu riblju gozbu. Onako bijeli, podsjećali su na HDZ-ovce kad u svojim bijelim ljetnim košuljicama navale na školjke i jastoge po svojim ljetnim rezidencijama. Riba je u trenu nestala. Rasklopio sam kišobran, znao sam dobro šta sljeduje. Nisam morao dugo čekati. Već iduće sekunde čuo sam kako Primorac vrišti i bježi sa svojim cijenjenim kolegama pred najezdom govana koja su nemilosrdno padala s neba. Bila je to doslovce kiša govana. Nova zgoda Nacionalne groupie

18.08. (12:00)

Kao da pokušava napojiti žedan kamen na studencu

Groupie: Tko je veći pjesnik, Tin ili Thompson

Oko kipa mog Tina Ujevića sjatile su se neke čovjekolike vrane odjevene u majice HOS-a s natpisom ‘za dom spremni’. Spremno su mu preko glave navlačile istu takvu majicu. Isto onako kako su entuzijasti Tina za života pokušavali obući u nešto pristojnije da ne bi hodao u klošarskoj odjeći. Tin je to za života svlačio sa sebe jer je dobro znao da mu tako urednom nitko neće platiti piće ili udijeliti milostinju. Jako dobro sam ga razumio. I sam se služim tim trikovima da podcrtam vlastitu bijedu.

“Pa šta ga oblačite u te pogrebne majice?! Ispast će još veće strašilo nego šta je ikad bio”, doviknuo sam zgodnim curama u crnom. “Šta je lipi, šta se žestiš?”  Očito ne znate da je Ujević više vina popio po srpskim kafanama nego po zagrebačkim kafeima.” Zagledao sam se u vruće imotsko nebo i zavapio: kako je teško biti star, kako je teško biti mlad, i biti mlad i očajan, i sam bez igdje ikoga…  Nacionalna groupie.

11.08. (18:00)

Čavel v glavi

Groupie: Iskupljenje u Imotskom

Još uvijek me prolaze srsi od Thompsonovog povratničkog koncerta. Na stadionu Gospin dolac u Imotskom bili smo stari, ja i moj polubrat Gojko. Ja sam uspio nabaviti karte za koncert, i to nakon što su već bile rasprodane nekoliko minuta nakon puštanja u prodaju. Stari mi je zbog toga prvi put u životu iskazao nešto nalik poštovanju. Thompson poručuje da ako mi nešto nije jasno oko Domovinskog rata da pitam vas heroje. Tata, oprosti. Neću više čitati Markovinine i Jakovinine tekstove, nego ću pitat tebe, Skeju i vaše suborce kad me bude zanimala istina o Domovinskom ratu. Iz nove zgode Nacionalne groupie.

03.08. (21:00)

Sad može i dvije kuglice sladoleda

Groupie: Andrej se zna okrenuti za novcem

Andrej je promatrao svu tu hrpu turista na rivi. Sinoć mu je jedan susjed objašnjavao koliko se zbog tih turista zagađuje more. Domaći stalno ribaju apartmane wc sanitarom da ih očiste za nove turiste. Onda taj wc sanitar i ostale kemikalije za čišćenje apartmana odlaze u more. Da, nema sumnje da turisti zagađuju ove lijepe dalmatinske otoke. Ali on tu ništa ne može poduzeti. Tko bi bez njih punio državni proračun? Dalmatinci se bogate od turizma, a on i njegovi ministri godinama imaju istu plaću. Toliko puno rade. Svakodnevno trpe napade i uvrede novinara, a plaća im je koliko ovdje u Dalmaciji neki obični iznajmljivač apartmana zaradi za tjedan. ‘’E, pa ne može to tako. To nije pošteno!’’ u sebi je gnjevno izustio Andrej. I sad su se svi digli na noge kad je napokon, nakon godina i godina otkidanja od usta, napokon odlučio udariti šakom o stol i podići ministrima i sebi plaću. Kakav nezahvalan narod, kakve sitne duše koje protiv njega i Vlade prolijevaju žuč i crnilo u komentarima pod člancima na internetu… Nacionalna groupie

28.07. (14:00)

Još jedna pobjeda

Groupie: Borite se za Tompsona!

U Ilici sam svratio u antikvarijat mog rođaka Rafaela, povratnika iz Argentine. U antikvarijatu je prodavao knjige, časopise, uniforme iz doba NDH. Rafaela sam zatekao kako pije kavu s novopečenim europarlamentarcem Bartulicom. Bartulica mu svako malo dolazi prodat knjige. Jedva krpa kraj s krajem, guši ga ogroman kredit za kuću na moru. Od plaće mu za život ostaje jedva 38 eura. Pa ti živi.

Bartulici se ozarilo lice kad je na mojoj glavi vidio crvenu, trampovsku šiltericu.

“Lijepi je vidjeti da Tramp ne postaje samo ikona Amerikanaca, nego i mladih Hrvata koji se sve više okreću desnici”, pohvalio me Bartulica.

“Pa najbolji primjer su dva rasprodana koncerta Tompsona. Mladi su danas pohrlili na Tompsonov povratnički koncert kao da se Džoni Štulić vratio iz Nizozemske i napravio koncert.”

“Mene raduje da mladi danas znaju prepoznati prave vrijednosti”, Bartulica će.

“Samo što zbog tih mladih, stariji ne mogu na Tompsonov koncert. Mladi se bolje služe internetom, pa su preko njega odmah pokupovali sve karte. Moj stari koji jedva zna nazvat nekog na mobitel, kamoli kupovat preko njega, ostao je bez karte. Možda uskoro postane još jedan branitelj koji se ubio. Ali ne zbog PTSP-a, nego zato što nije mogao nabavit kartu za Tompsonov koncert.”

Bartulicu su vidno potresle te moje riječi.

“To ne smijemo dopustiti”, izvadio je mobitel i nabavio mu je karte. Kad mu je Svirac otkrio da će o tome pisati u Nacionalu, Bartulica se razljutio i zatražio ga da mu ih vrati.

22.07. (01:00)

Doživotni student

Groupie: Izrodni studiji

Svirčeva majka se skompala s Ivanom Kekin te joj se požalila kako u Zagrebu ima sina koji ju nikad ne zove da bi kod njega prespavala…

“Ovo vam je onaj moj…”, rekla joj je moja stara. “Sad je pak zamislio upisat Rodne studije i da ga ja financiram.”

Ivana je spustila cekere.

“Samo neka upiše Rodne studije. Tamo će ga moje kolegice naučit da uloga žene nije da se doživotno žrtvuje za svoje sinove.”

“Bravo Ivanice, moja slatka, odlično si to rekla!” stara joj je pomogla vadit povrće iz cekera.

Toliko sam bio užasnut da sam poput odbačenog janjeta zameketao:

Nazvat ću tatu, on će mi financirat studiranje!”

“Samo izvoli. Neka se i ta protuha malo žrtvuje za tebe”, hladno će stara.

A bio sam uvjeren da će me spriječit da zovem starog. Sad nije bilo natrag. Fakat sam ga morao nazvat. Kad se javio, odmah sam ga pitao hoće li me financirat ako upišem Rodne studije.

“Ma, idi u rodnicu materinu! Točno sam znao da ćeš ti bit jedan od prvih na tim studijima za izrode i neradnike! Možda vam tamo uvedu i predmet gađanja iz snajpera. Da pucate po Trampu kad postane predsjednik. Ali trampavi kakvi jeste ni slona s metar razdaljine nećete moći pogodit, kamoli Trampa, haha!”

Nisam mogao slušati njegov ogavan smijeh, prekinuo sam razgovor.

“I hoće te tatica financirat?” zajedljivo će stara.

Odmahnuo sam glavom. Bez riječi sam krenuo prema vratima. Stan Kekinovih napustio sam na rubu suza. Zbilja sam se više osjećao kao povrijeđena, izdana djevojka nego kao odrasli, samouvjereni muškarac na pragu četrdesetih. Nisu mi trebali Rodni studiji da to osvijestim… Nova zgoda Nacionalne groupie.