'Hooligan Sparrow' - silovanje djevojčica kao najviši oblik korupcije političara - Monitor.hr
27.01.2017. (08:11)

Sa festivala DocPoint Tallinnu

‘Hooligan Sparrow’ – silovanje djevojčica kao najviši oblik korupcije političara

“Postoje zakoni koje korumpirane države rihtaju prema apetitima i naklonostima vlastodržaca, a jedan od poganijih se može pronaći u rupama kineskog zakonika prema kome se seksualno zlostavljanje dece tretira blaže ‘ako su deca za seks plaćena’. Pedofili koji se nalaze među državnim službenicima i političarima falsifikuju okolnosti pod kojima su počinili svoj grozomorni čin. Jedan takav slučaj koji je mobilizovao najpoznatije feministkinje i borce za ljudska prava u zemlji, nalazi se u pozadini dokumentarnog filma Hooligan Sparrow rediteljke Nanfu Wang”, piše Monitorova filmska kritičarka Marina Richter. Film se može pogledati u programu ZagrebDoxa od 26. veljače do 5. ožujka. Monitor


Slične vijesti

27.01.2017. (08:00)

Hooligan Sparrow – silovanje kao najviši oblik korupcije političara

Postoje zakoni koje korumpirane države rihtaju prema apetitima i naklonostima vlastodržaca, a jedan od poganijih se može pronaći u rupama kineskog zakonika prema kome se seksualno zlostavljanje dece tretira blaže “ako su deca za seks plaćena”. Ukoliko se dokaže da je u pitanju prostitucija, počinilac se kažnjava sa 5-15 godina zatvora, a pošto se silovanje u Kini kažnjava smrtnom kaznom, pedofili koji se nalaze među državnim službenicima i političarima falsifikuju okolnosti pod kojima su počinili svoj grozomorni čin. Jedan takav slučaj koji je mobilizovao najpoznatije feministkinje i borce za ljudska prava u zemlji, nalazi se u pozadini dokumentarnog filma Hooligan Sparrow rediteljke Nanfu Wang o poznatoj disidentskoj i feminističkoj figuri Kine čiji je to nadimak. Wang je svoj prvenac snimila pod veoma otežanim uslovima zbog neposredne opasnosti od saslušavanja i batinaša plaćenih od činovnika da reše neugodne situacije.

Motivaciju da prvi put kroči nogom u Kinu (živi u Americi), Wang je dobila videvši na internetu stariju fotografiju disidentkinje i feministkinje Ye Haiyan poznate kao Huliganske lastavice sa porukom – “Ja sam prostitutka i nudim seks za džabe”. Haiyan je 2010. nudila seksualne usluge bez novčane nadoknade da bi raskrinkala uslove pod kojima rade prostitutke u Kini, za čija prava se zalaže. Ovo je samo jedan u nizu ekstremnih aktivističkih poteza Ye Haiyan, koja je prvi put zaista ušla u fokus javnosti svojim tvrdokornim kopanjem po slučaju silovanja učenica u gradu Wanning na ostrvu Hainan. Njen angžman za porodično planiranje i zaštitu pri seksu, borba protiv nasilja nad ženama (Krik vagine) i deskriminacije (Žene, probudite se!) i za legalizaciju prostitucije (Legalizuj seksualni rad!), je još od ranije trn u oku kineskim vlastima koje joj godinama otežavaju život.

8. Maja 2013. jedan od učitelja Druge osnovne škole u Wenningu je prijavio odsustvo šest devojčica starosne dobi 11-14. Policija ih je narednog dana pronašla u dva grada. Sa devojčicama su noć provela dva osumnjičena, od kojih je jedan bio direktor škole koju su pohađale a drugi – visoki provincijski službenik. I pored jakog dokaznog materijala, uključujući i video snimke iz hotela na kojima se vidi direktorovo lice dok ih pušta u sobu, policija je tvrdila da nema osnova za sumnju o silovanju. Kada su roditelji izašli sa izjavama o vrlo jasnim znacima zloupotrebe svoje dece – krvavom donjem rublju i njihovom psihičkom stanju, nastao je momenat kada je izveštavanje u medijima počelo da se menja. Iskrsle su informacije o navodnoj sumi od 2000 dolara koju su muškarci devojčicama platili za seksualne usluge. Jedna od aktivistkinja u filmu Wangovoj objašnjava da devojčice u Kini služe kao poklon državnim zvaničnicima i da je to postao omiljeni seksualni mito, što se vidi iz mnogobrojnih primera u provincijama širom zemlje: “Kina je toliko korumpirana, da je među političarima postalo moderno imati seks sa maloletnicama”.

Wanning slučaj se dešava uoči dolaska Nanfu Wang u Kinu i filmski narativ se spontano od klasične biografske priče pomerio u formu gerilskog snimanja. Wang se nalazi na prvim demonstarcijama ispred škole nastalim u protest zbog preblage kazne izrečene silovateljima, čiji direktor, jedan od prestupnika, čak nije ni smenjen. Žene stanovništvu nude pamflete sa informacijama o iskrivljenim tačkama kineskog zakona o seksualnom zlostavljanju. Na njihovim transparentima se vide parole tipa “Direktore, ostavi decu na miru. Provedi noć sa mnom”. Među radoznalcima vidimo muškarca koji preterano revnosno svojim mobitelom fotografiše demonstrantkinje i ta foto-dokumentacija će kasnije poslužiti policiji u identifikaciji ljudi koji prave probleme.

Uspeh protesta je neočekivano veliki i direktor se smenjuje, ali ne bez posledica po aktiviste koji jedan za drugim dobijaju probleme – bivaju prebijani, saslušavani i hapšeni. Hooligan Sparrow je prinuđena da se seli iz grada u grad – čim negde pronađe stan, gazde je izbacuju napolje bez ikakvog datog razloga. Seku joj struju, ostavljaju je bez vode, kancelarija joj par puta biva demolirana i u jednom trenutku je u sopstvenom stanu prebija grupa makroa.

Policija joj ne pruža nikakvu zaštitu, čak je i hapsi zbog mahanja nožem pred nasilnicima koji su je prebili. Poznat advokat i aktivistkinja Wang Yu objašnjava zašto je neophodno da svako iz njihove grupe snimi video sa porukom da nema nameru da izvrši samoubistvo: “Pošto se stalno suočavamo sa poteškoćama, može da se desi da jednog dana iznenadno nestanemo, da nas pošalju u pritvor ili ludnicu”.

Sa svojom maloletnom ćerkom, Hooligan Sparrow se u jednom trenutku, bez stana i pomoći nalazi pored autoputa negde u Kini, sa svom imovinom istovarenom na prašnjavoj zemlji. Ova fotografija koju će poslati rediteljki filma, 2014. Ai Weiweiju služi kao podloga za instalaciju na samostalnoj izložbi u Brooklyn muzeju. Pri kraju filma, gledalac će doživeti deja vu, videvši svu ličnu imovinu Lastavice sa sve hladnjakom, nameštajem i koferima, aranžiranu na isti način kao na fotografiji, u muzejskom prostoru. U odjavnoj špici filma saznajemo informacije o posledicama sa kojima se aktivisti ili još uvek suočavaju ili koje su trpeli u prošlosti zbog svog angažmana. Wang Yu se po završetku filma našla u pritvoru koji je trajao preko godinu dana. U međuvremenu, zahvaljujući pravnoj i političkoj podršci koju je dobila iz čitavog sveta, puštena je na slobodu. Nešto manje srećne su dve aktivistkinje koje su i dalje u zatvoru.

Rediteljka Nanfu Wang nije samo napravila vrstan dokumentaran film o nastojanjima aktivista da promene stvari u Kini, već je uspela da da transparentnu sliku društva koje se batrga protiv promena. Istovremeno je pokazala koliko je teško snimiti takvu vrstu filma u zemlji u kojoj sloboda govora tek treba da zaživi i u kojoj se ljudska prava sistematski krše.

Film ćete moći vidjeti na 13. ZagrebDoxu koji će se održati od 26. veljače do 5. ožujka u Kaptol Boutique Cinema by CineStar u Centru Kaptol.

Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.