30 Years After
Ilija Jandrić: Kako je počeo rat u mom Sarajevu
Ja sam u petak pobjegao sa šestog sata fizike. Kad me drugarica iz razreda pitala gdje idem, slagao sam da moram do rodbine u Bugojno. Tada 15-godišnja Nataša kiselo mi se nasmijala i rekla: “Neće ti ni tamo dugo biti mir”. Nisam uopće shvatio o čemu govori. Fascinira me i danas da su neki naši susjedi i prijatelji znali da kreće rat i da su samo šutjeli. Rat je počeo u nedjelju. Dok je moj Željko tih prvih dana rata branio grad i nas je usput naoružao. Dao nam je hekler i pušku pumpericu, onu za ubijanje medvjeda. Mi nismo imali pojma što bismo s tim. Mama, sestra i ja, bilo mi je 16 godina. Hekler smo dali Murisu, bratovom vršnjaku iz našeg haustora. Nekoliko dana kasnije pumpericu smo dali mužu moje rodice koji je živio u istoj zgradi. Računali smo da će on znati što će s tim, a i kad Srbi krenu na nas njegov je haustor prvi prema Lukavici. Bogme je znao što će s tim. Za nekoliko dana prebjegao je s puškom u Lukavicu i počeo pucati po Sarajevu. Eto tako počinju ratovi. Prilično jednostavno. Sa susjedima, prijateljima i rodbinom koji odjednom počnu na vas pucati… prisjetio se svog osobnog iskustva početka rata u Sarajevu u povodu 30. obljetnice opsade tog grada Ilija Jandrić, urednik N1 televizije.