Koje je podrijetlo projekta?
U razdoblju od 2000. do 2007. godine neonacistička grupa National-sozialistischer Untergrund počinila je seriju ksenofobnih ubojstava diljem Njemačke. Za mene je to bilo
poprilično šokantno budući da imam tursko podrijetlo i upravo su me ta ubojstva inspirirala da snimim ovaj film. Moj brat poznavao je nekoga tko je ubijen u Hamburgu. Ono što je izazvalo pravi skandal nisu toliko bila ubojstva, već činjenica što je policija svoju istragu usmjerila na ljude koji su živjeli u zajednici s žrtvama i za smrt okrivljavali ovisnost o kocki ili drogama. Policijski pritisak bio je toliko intenzivan da su čak mediji i sama zajednica počeli imati slične sumnje.
Zbog čega glavni lik filma, Katja, preuzima stvar u svoje ruke?
Tijekom pisanja scenarija počeo sam istraživati koncept osvete. Postoji li ona uistinu? Tko je osoba koja bi se uopće upustila u traženje osvete? Bih li se ja osvetio? Katja ima vlastitu smrtnost, vlastitu definiciju pravde. Na neki način, Katja utjelovljuje ono što u svima nama čuči i što bi i trebalo ostati čučati. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Bilo mi je jasno gdje se moja empatija i moj fokus nalaze. Za mene je ‘Iz ništavila’ postao vrlo osoban film. Premda je Katja plavokosa i plavooka Nijemica, njezin lik je zapravo moj alter ego. Tema filma bavi se univerzalnim osjećajem žalosti i njezinom višeslojnošću.
Kako je došlo do suradnje s ko-scenaristom Harkom Bohmom?
Hark Bohm se nalazio u projektu od njegovog samog početka. On je odvjetnik i naravno da mi je pomogla činjenica što su u njegovim ranijim filmovima odvjetnici i slučajevi u sudnicama činili poprilično velik dio zapleta. Obojica smo 2013. godine otišli u Munchen kako bi uživo pratili suđenje ranije spomenutoj grupi. To me inspiriralo da započnem proučavati slučajeve o kojima sam kasnije razgovarao s Harkom. U tom smislu on je praktički postao supervizor za scene u filmu čija se radnja odvija u sudnici.
Kako je došlo do suradnje s Diane Kruger?
Upoznao sam Diane Kruger 2012. godine u Cannesu. Tamo sam se nalazio kako bih predstavio svoj dokumentarni film Polluting Paradise pa smo povodom toga napravili malu zabavu na plaži. Diane se pojavila na njoj i započeli smo razgovarati na njemačkom. Rekla mi je da bi htjela sa mnom snimiti film, ako se za to ukaže prilika. Bio sam sretan i obećao sam joj da ću misliti na nju i prilika se ukazala četiri godine kasnije: tražio sam glavnu glumicu za film Iz ništavila i sjetio se Diane te joj poslao scenarij. Ona je odmah htjela igrati lik! Nikad nisam požalio što sam joj dao tu ulogu; odigrala ju je maestralno. Ono što ju čini izvrsnom glumicom je činjenica što je neustrašiva i znatiželjna. Nema što neće pokušati. Također je izrazito fokusirana. Ima visoki nivo koncentracije. Zbilja vjerujem da uživa glumiti, čak i kada su scene koje tumači iznimno bolne. Također vjerujem da je Diane odigrala maestralnu performansu u mom filmu zbog toga što je nakon dugog niza međunarodnih uloga jedva čekala odglumiti nešto na svom materinjem jeziku, budući da je odrasla u Hanoveru i smatra se Nijemicom. Diane je uživala glumiti na njemačkom budući je ovdje – za razliku od svojih uobičajenih uloga na engleskom ili francuskom jeziku – imala priliku izraziti samu sebe na još slobodniji način, na jeziku s kojim je odrasla. Shvatio sam da posjeduje trenutačni instinkt i shvaćanje da nešto u određenoj sceni nije kako treba biti. Zbog toga sam uvijek slušao njezine komentare i savjete.
Kakav je bio rad s glavnim fotografom Rainerom Klausmannom?
Mnoge godine rada koje sam proveo radeći s Rainerom sada se čine poput braka. Naša komunikacija na setu svodi se na povremeno mrmljanje zbog toga što nemamo praktički o ničemu diskutirati – razumijemo se u potpunosti. Rainer me uvijek tjera da isprobavam nove stvari i podupire me, ali je tu kada je potrebno stisnuti kočnicu nakon što ja malo izgubim nit naših zadanih ciljeva ili se nađem u slijepoj ulici. Kaže mi u lice ako smatra da je nešto totalno bezvezno ili ako ne razumije moju motivaciju za određenim kadrom, a ponekad me zna i optužiti da izabirem kadrove samo zbog njihovog estetskog izgleda.
Recite nam nešto o svojoj suradnji s Joshom Hommeom iz rock skupine Queens of the Stone Age.
Tijekom pisanja scenarija učestalo sam slušao glazbu Queens of the Stone Age. Oni imaju dosta fatalističkih pjesama, a kako sam pisao priču sve više sam postajao svjestan njezinog fatalizma. Sastavio sam listu pjesama te glazbene skupine za lik Katje. Upitao sam svoju kolegicu koja se bavi glazbenim autorskim pravima da mi osigura prava na njihove pjesme, a ona mi je predložila da direktno upitam bend. Uspio sam doći i razgovarati s osnivačem grupe i glavnim pjevačem Joshom Hommeom. On je vidio vrlo grubu verziju filma i jako mu se svidjela! Možda mu je pogodila isti živac odakle dolaze i njegove pjesme koje piše. Iako je bio jako zaokupljen dovršavanjem novog albuma, svejedno je prihvatio rad na filmu. Imao je malo vremena, ali je uspio skladati nevjerojatnu glazbu koja je istovremeno jedinstvena, tužna i predivna. Oduvijek sam želio snimiti triler ili barem raditi s određenim elementima tog žanra. Uklopiti ovakvu glazbu definitivno je dalo filmu još veću kvalitetu.
