Ako vam se ne prikaže video, imate ga ovdje.
Legendarna rezidencija Davida Lyncha – privatno imanje od 2,3 jutra na padini, koje objedinjuje arhitektonsku vrijednost, kulturnu povijest i filmsku mitologiju u samom srcu Hollywood Hillsa u Los Angelesu. Središnji objekt imanja je kuća Beverly Johnson, koju je 1963. godine projektirao Lloyd Wright, sin slavnog Franka Lloyda Wrighta. Prepoznata je od strane Historic Places LA kao „izvrstan primjer srednjostoljetnog modernizma“ – kažu na Willowu ,gdje je kuća i oglašena. Specifičnost stila koji se vezuje uz pokojnog redatelja analizira se i u knjizi The Architecture of David Lynch.
Kuća Davida Lyncha je navodno na prodaju, zanimljive je arhitekture
Lynch je nadrastao prostor struke i umjetnosti, i vrlo se rano prometnuo u mit. Usto se lako i prirodno impostirao kao kategorija per se, kao epitet, kao sinonim za stvaralačku inovativnost i autorsku superiornost, za djetinju drskost, za ultimativni pomak. Na najbenevolentniji način izglobio nam je doživljaj filma, a onda i stvarnosti, pa i šire, arta općenito. Razmaknuo nam je granice, otvorio prostor za intelektualni rast, epifaniju i hedonizam, za daljnja zaljubljenička traganja, možda i profesionalna istraživanja. Tako ćemo njegov utjecaj, impresionističke omaže, ali i izravne i precizne reference pronalaziti u glazbi i crtićima, u galerijama i modnim editorijalima, a ponajprije u radu od njega mlađih filmaša.
Njegovi su filmovi satkani od dualnosti, na razmeđi krajnosti, u dodiru svjetova, između realnosti i iluzije, misterije i poezije, egzaltiranosti i dubokog očaja, nasilja i nujne apatije, afazije i šaputave logoreičnosti. Suštinski, ovaj se autor od svojih početaka zaokupljao patologijom i truleži koja se nakuplja, koju se sklono njegovati ispod politure i uštirkanosti (malo)građanskog miljea, ostavljajući nam uvijek tračak svjetla, koje doduše ne donosi spas, prije stvara intrigantne sjene i otvara nove prijeteće bezdane. Lupiga donosi tekst čitan u emisiji Filmoskop na Hrvatskom radiju.
Zaboravljenu seriju Davida Lyncha iz 90-ih stavili na besplatni streaming
Iako je imao više od stotinu projekata, snimio je samo 10 filmova i četiri serije od kojih se uglavnom pričalo samo o starom i novom Twin Peaksu. I potrebno je pogledati sve njegove filmove da biste dobili potpunu sliku jer čak i Dune i Fire Walk With Me (prequel seriji Twin Peaks), koje se tradicionalno smatra njegovim najgorim filmovima, treba pogledati i doživjeti kao stanice na njegovom umjetničkom putu. Hrvoje Marjanović za Index ima ovaj izbor:
Djetinje nepokolebljiv i uporan, David Lynch bio je jedan od najosebujnijih klasika koje je film ikad vidio. Svijet umjetnosti pamtit će ga po nesvakidašnjim, izuzetno hrabrim, neusporedivim svjetovima njegovih djela. Nakon što se umjetnički etablirao, Lynch nije izvršio transfer u mainstream vode poput Soderbergha, Van Santa i tolikih drugih, nego je poput Jima Jarmuscha ostao vjeran sebi – štoviše, još je zaoštrio svoju poetiku. “Izgubljena cesta” i “Mulholland Drive” izdanci su takozvanog visokog modernizma, oblikovno, uz davni dugometražni prvijenac “Eraserhead”, njegovi najradikalniji radovi. Čini mi se da je jedan od ključeva njegova uspjeha bilo ono što se često navodi kao nešto silno pozitivno, a vrlo rijetko se ostvaruje u praksi. Damir Radić za Novosti.
U izboru 40 najboljih filmskih redatelja danšnjice, The Guardian je tako upravo Lyncha stavio na prvo mjesto 2007. (s bodom više od Martina Scorsesea), proglasivši ga najbitnijim filmašem ere zbog uradaka koji su “zastrašujući, razdražujući, razotkrivajući i divlji”. Povrh toga, njegovi su filmovi mahom nelinearni, višeznačni i podložni interpretaciji, ali uvijek osjetilno zavodljivi i upečatljivi, te ostavljaju dojam da nije potrebno proniknuti u njihove poruke, jer zbog njihove snolike kvalitete i sočnog okusa svatko iz njih može izvući vlastitu esenciju kojoj dodatni logički zaključci nisu potrebni. Ivan Laić za Ravno do dna
Strastveni pušač i čudak: sedam godina je pio isti čokoladni milkshake – svaki dan u isto vrijeme s istog mjesta u Los Angelesu – jer je vjerovao da to pomaže njegovoj kreativnosti. Rođen 1946. godine u Montani, kao sin oca znanstvenika i majke nastavnice engleskog, imao je sretno djetinjstvo. Umjetnički dar i ljubav prema istraživanju svijeta doveli su ga do Akademije likovnih umjetnosti u Pennsylvaniji. Studirao je i radio kao grafičar 1966. kada je snimio svoj prvi film, četverominutni kratkometražni rad pod nazivom Šest ljudi povraća (šest puta). Upravo ga je život za vrijeme studija u Pennsylvaniji obilježio – živio je u nesigurnom kvartu punom kriminala. Od samog početka, njegov rad je bio fokusiran na čudne i marginalne likove, a upravo je u prvom filmu Eraserhead prikazan depresivni industrijski pejzaž Philadelphije. DW… Česti motiv njegovih filmova je i naoko idiličan svijet koji krije mračne tajne.