Prije pet godina jedna se psihologinja odlučila vratiti glazbi. I na tome smo joj doživotno zahvalni
Mary May: O svemu pomalo, a o glazbi najviše
Mary May (Marija Butirić) ne može zamisliti da pjeva pjesme koje nisu njezine, ne sjeda joj dobro ideja da netko drugi piše pjesme koje bi onda ona pjevala: “Kao da sam neka druga, kao da sam snažnija i vjerodostojnija kad pjevam svoje. Dok pjevam, onda sam najbliže svojoj biti. Kada nešto treba izaći, to iz mene izađe. Neovisno o tome imam li gitaru u rukama ili nemam i spremam li se pod tuš ili idem van. Pokušavam ne biti nespremna pa uvijek imam rokovnik i kemijsku u torbi. Čujem li da mi nešto govori iznutra i da je to neka melodija, spremit ću je u mobitel”, kaže Mary koja inače pjeva samo na engleskom: “Moje prve kazete su bile Michael Jackson, Alanis Morissete i The Cranberries. Tome sam gravitirala i glazba je iz mene jednostavno počela izlaziti na engleskom jeziku.” Kod publike, kaže, primijeti mnogo toga. Posljednja dva koncerta tražila je da se upali svjetlo kako bi im vidjela lica. “Osjećam da imam odgovornost prema glazbi koju u nekom trenutku dajem iz sebe. Ne mislim tu na nastup, nego na stvaranje”, iskrena je Mary May. Slobodna
