"Umukni čuj"
"More mori bre"
Jedan hrvatski državotvorni lingvista ovih dana je izdao otužan jedan rječnik u kojem se, kao, objašnjavaju srpske riječi hrvatskom oku i puku. I u toj knjizi je bre objasnidbeno opskrbljeno ovako: čuj! slušaj!, a primjera su tri: umukni bre!, znam bre! kuliraj bre! Ako to sad ‘prevedemo’ na hrvatski, ispada: umukni čuj, znam čuj, kuliraj slušaj, i tako dalje, jednom čuj, drugi put slušaj, dakle po dva imperativa u objasnidbu. Svakome je jasno da se takovom objasnidbom ništa ne objašnjava, već se sve zamućuje, a mutljag i mulj i najpliću vodu čine dubljom. Bre je došlo iz Grčke. Pošlo je iz tragedije, pa prešlo u komediju. Tada mu je oblik bio more (μῶρε) što je vokativ od imenice morós (μωρός) u značenju ‘lud’, ‘bolestan’, ‘blesav’, pišu Novosti o “najtipičnijoj tipičnoj srpskoj riječi”.