Nacionalna groupie: Boje li se katolkinje velikih? - Monitor.hr
21.11.2022. (13:00)

Ipak ništa prije mraka

Nacionalna groupie: Boje li se katolkinje velikih?

Priznajem, ne krijem, prije par dana bio sam na onom skupu u Karlovcu, na kojem su pokušavali spojiti u katolički brak sve one koji traže srodnu dušu. Sklanjali smo se ispred fotoreportera, tih lešinara koji će na nama pokušavat zaradit koji klik bejt. Posebno sam se uznemirio kad sam vidio novinara i rođenog Karlovčanina Tomislava Čadeža. Nahuškao je na mene svog psa Matu kao gladijator lava na prvotnog kršćana u areni. „Svirče, nejebica te dovela sve do Karlovca!” rugao mi se. Zasramio sam se, nisam pred njim htio ispast očajnik. Krenuo sam se jadno opravdavat…. Čadež ga je zatim upoznao s katolkinjom te joj rekao kako Svirac ima malog, no ona ga je oovukla u stranu kako ionako ne voli velike… Otišli su u stranu i počeli se drpat, kad ih je ulovila časna sestra. Nova zgoda Nacionalne groupie


Slične vijesti

Ponedjeljak (13:00)

Bitno da nije bilo lupanja po dupetu

Nacionalna groupie: To je to, ajmo svi natrag u Jugoslaviju da igramo

Priznajem, i ja sam podlegnuo laganoj histeriji koja se u Zagrebu stvorila oko predstave o Lepoj Breni. Nije bilo lako dobiti pozivnicu za premijeru u Kerempuhu. Čak ni meni koji sam odnedavno stavljen na listu pozivnica na premijere u HNK. Pet glumica glumile su Brenu u raznim životnim fazama. A jedna, meni posebno napaljujuća glumica u jednom trenutku je, pjevajući “To, to, to je to, ajmo svi da igramo”, spustila se s pozornice među publiku i plesala u krilu pojedinim sretnicima. Nisam se mogao obuzdat, izvukao sam novčanicu od sto jugoslavenskih dinara koju sam iz Đakova uzeo s lutkicom Brene i mamio tom novčanicom lijepu glumicu da i meni zapleše u krilu, kaže Nacionalna groupie, ne znajući da se radilo o redatelju Vladimiru Aleksiću.

13.03. (12:00)

Laku noć, kvizaši

Nacionalna groupie: Kviz utjehe za Wolt dostavljača

Poželio sam se stare, punokrvne ekipe iz Novog Zagreba, zapruđanskog pjesnika Čumandre kod kojeg sam stanovao ovog ljeta nakon što su me možemaši izbacili iz gradskog stana. Sjeo sam u tramvaj, odvezao se do Zapruđa, ušao u zapruđanski kultni bar Koton. Pridružio nam se bivši novinar EPH-a, obučen u plavu odoru Wolt dostavljača. Unutra pub kviz koji vodi Krešo s Potjere. Odmah je krenuo s pitanjima. Prvo je bilo tko je napisao ‘’Posljednje Stipančiće’’. Za stolom nas troje pisaca, ali nitko nije znao.“Ne mogu ovo gledat. Taj veliki ljevičar se igra glupih kvizova dok narod pati”, naš poznanik uprtio je ogromnu Wolt torbu na leđa kao Sizif kamen. Vani ja zajašio bicikl i pao s njega. Krešo je širom razjapio usta na taj prizor. Ja sam mu taman donio papir s odgovorom da je ‘’Posljednje Stipančiće’’ napisao Branislav Glumac. Krešo je ljutito zgužvao papir u nejakoj šaci. “Kako možete mi tu donosit vaše glupe, još k tome netočne odgovore, dok vani onaj voltovac stradava!” opatrnuo me Krešo i hitro izašao van. Nacionalna groupie

 

06.03. (17:00)

Kakva faking Milica?

Nacionalna groupie: Gibonnija za narodnjake

Ogranak Matice hrvatske Osijek dugovao mi je neki davni honorar za književne kritike, a kako sam bio kod stare u Đakovu, ne budi mi teško, skoknuo sam po pare u Osijek. Nakon što sam pokupio honorar, onakav pun sebe, pozvao sam na cugu Lejlu, novinarku Glasa Slavonije. Koketno mi je rekla. “Rado bih s tobom popila piće, ali idem na koncert Milice Pavlović.” Primila me pod ruku i nabadajući na štiklama povela me prema dvorani Zrinjevac gdje se održavao koncert… Osokoljen pićem, drogom i mudima koje sam imao kad sam nazvao starog, bez ijedne riječi sam je primio za ruku i privukao sebi. Poljubio sam je kao da sutra ne postoji. Nije se bunila, dapače, ovdje svi žive kao da sutra ne postoji. I to je valjda razlog zašto toliki vole slušat narodnjake. A, opet, možda baš zbog toga gradonačelnici zabranjuju cajke. Nije im u cilju imati mlade, lijepe ljude koji se ne boje prihvatiti različitost, zapravo ljude koji se ne boje ničega. Gradonačelnicima trebaju oni uplašeni koje će stalno držati u strahu od poskupljenja, nestašica, rata. Nacionalna groupie

20.02. (13:00)

U mome srcu romani Orhana Pamuka...

Nacionalna groupie: Turska u mome srcu

S guštom sam prihvatio poziv mladog glumca Matka Kasala da dođem u Petrinju pogledati monodramu u kojoj glumi, ‘’Tko je ubio mog oca’’. U Petrinju sam se dovezao busom. I dalje, dvije godine nakon potresa, taj grad je izgledao kao grad duhova. Monodrama se izvodila u nedavno osnovanom društveno-kulturnom centru Petrinja. Sjedio sam odmah iza ministra graditeljstva i obnove Branka Bačića. Ne krijem, to mi je jedan od najantipatičnijih likova u vladi. Osjetio sam teški bijes prema onoj ekipi s Vrhovca kojima su starci bili bogatuni. Nakon predstave koja je kratko trajala, bijes sam odlučio iskaliti na meni omraženom ministru Bačiću. Prišao sam mu na domjenku nakon predstave. “Kako vas nije sram biti ovdje među siromašnim ljudima iz Petrinje koji dvije godine nakon potresa žive u kontejnerima?” – pitao ga je između ostalog Pavle u novoj zgodi.

16.02. (13:00)

Hoću majko, hoću...

Nacionalna groupie: Samo luzeri nemaju vezu

Bogatunčić Kiki kod kojeg stanujem na Vrhovcu počeo mi je lagano prigovarat što uopće ne radimo na njegovu scenariju o zlatnoj mladeži. Pa sam brže bolje nadrkao dvije stranice kao nekakvih dijaloga. Navečer, dok smo opet povlačili kokain i otvarali butelje, dao je to pročitat nekoj ženskoj koja se prvi put pojavila kod Kikija na kokainskim seansama. Prokleto šmrkanje, prokleti kokain, pomislio sam u panici. Skoro svi u ovom prokletom Zagrebu počeli su nešto šmrkat. Evo, i ja sam si sjebao život. Imao sam jebeno dobar smještaj u elitnom dijelu grada, a Kiki mi je upravo suptilno dao do znanja da bi mi najpametnije bilo pokupiti prnje. Izašao sam pred zgradu, zapalio cigaretu, kada je došao premijerov glasnogovornik. Ne želim više biti novinar. Ako biste vi sad mogli poslat SMS Tomaševiću da me se zaposli u Gradskoj čistoći. Imam sve kvalifikacije… Nova zgoda Nacionalne groupie.

06.02. (15:00)

Ugodno s korisnim

Nacionalna groupie: Kukci napadaju HNK

Stražnji ulaz u Hrvatsko narodno kazalište bio je zatrpan smećem. Iz Wolt vrećica virile su kutije s ostacima hrane. Crvi su već gmizali po tim vrećicama, a ugledao sam i par žohara – Uzme Pavle njih i ponudi glumicama koje su izlazile iz HNK – “Joj, to već dugo želim probat. Čula sam da su kukci puni hranjivih tvari i da uopće ne debljaju, savršeno jelo za nas balerine! Napokon da je i ova naša Rvacka ozakonila da možemo jesti kukce!” Pomislio sam kako bi bilo jebeno da gradonačelnik Tomašević nikada ne riješi problem sa štrajkom smetlara. Zagrebom bi se namnožila hrpa crva i žohara, svi bi besplatno mogli počet jesti to fensi jelo koje jedu holivudske zvijezde, a ne trebaš ga čak ni kuhat, jede se sirovo. Tada bi se stranka Možemo! mogla pohvaliti da je trajno riješila pitanje gladnih u Zagrebu. Zagreb bi postao utopijski, istinski socijalistički grad – nitko više neće morati raditi da bi jeo… nova promišljanja Nacionalne groupie.

30.01. (13:00)

Pazi da te ne vide

Nacionalna groupie: Teško vrijeme za glumice

Čamio sam s jednom hrvatskom glumicom u Kolažu. Glumica je depresivna, prije par dana ostavio ju je zaručnik. Sad mi je jasno zašto se stari svim silama trudio da ne upišem glumu nego pravo. A ja, glupača, zajunila za glumu i evo mi sad… Skoro ću 35, a sama ko pas. Biti glumica u hrvatskoj, konzervativnoj sredini, to je najveća glupost koju si jedna žena može priuštiti. Šanker je shvatio njezin znak, odmah joj je dotočio žesticu. Ajde, nemoj se žalit… Uvijek se možeš tješit da nisi spisateljica. To je tek pušiona. To kao da ju je dodatno razdražilo. Priča ona njemu kako je masirala kritičara Tomislava Čadeža nakon predstave ne bi li joj napisao dobru kritiku, nakon čega je Svirac počeo nju masirat ne bi li došao do… njezinog srca, valjda. Nova zgoda Nacionalne groupie.

23.01. (09:00)

Kud baš Kongo, crni Pavle

Nacionalna groupie: Moj mali Afroslavonac

Osupnuo sam se kada sam usred pustog dječjeg igrališta ugledao tamnoputog dječaka kako viri iz kartonske kutije. Pojurio sam do njega. Pogled mi je zastao na kutiji na kojoj su bile naslikane banane, a natpis, nešto nalik na hijeroglife, nisam mogao dešifrirati. Nije mi trebalo crtati, brzo sam povezao konce. Pa taj nesretni, egzotični, ljupki dječačić je sigurno zabunom stigao na krivu adresu! Ili, još gore – netko ga je naručio iz Konga a onda možda odustao? Prvi put u životu proželi su me očinski osjećaji. Želio sam si i ja takvog jednog sina, a i stara bi bila presretna. Zamišljao sam da joj ga šaljem na praznike u Đakovo i nježno ga zovem svojim Afroslavoncem, kaže Nacionalna groupie u novoj zgodi.

16.01. (13:00)

Hibridni rat protiv Plenkija

Nacionalna groupie: I Krist je šibao trgovce

Tko se boji eura? Ja. Panično ga se bojim. Mislim da kao i mnogi Hrvati patim od eurofobije. Za mene je to puno gadnija, smrtonosnija bolest od korone. Toliko se bojim eura da još niti jednom nisam bio na bankomatu otkad je uveden. Znam, pitate se kako onda živim bez eura. Teško, jako teško. Hodam po gradu, zavirujem u kafiće sve u nadi da ću ugledat nekog poznatog tko će me pozvat na piće. Kako živi na Vrhovcu, gdje je smješten i premijer, Svirac je naišao na njega kako kupuje kroasane, koji koštaju čak jedan euro. Ako kupujemo kod ovih pohlepnih trgovaca, samo ih podržavamo u njihovu dizanju cijena. Ne smijemo! Pogotovo vi koji ste im objavili rat! Prokleti trgovci! Čak ih je Isus išibao po leđima kad su došli prodavat u hram – uzviknuo je Svirac Plenkoviću. Nova zgoda Nacionalne groupie.

09.01. (19:00)

Premijeru, hoćete li i meni platiti kavu?

Nacionalna groupie: Premijeru, izgori ti euro

Bez kuna i eura u džepu, na novogodišnje jutro osjećao sam se kao potrošeni prezervativ. Jedina nit vodilja bila mi je da će prije podne premijer Plenković s Ursulom Von der Lajn, predsjednicom Europske komisije, popiti kavu na Trgu bana Jelačića i prvi put je platiti eurima. Neispavan i seksualno izmožden od gledanja jebežljive Emanuele na trećem programu HTV-a, žudio sam popiti krepku kavu u fensi kafiću. Ali čime da je ja platim? Na brzinu sam se odjenuo i zapičio na Trg. Kad sam sišao na stanici, premijer i Ursula već su sjedili u kavani okruženi mamurnim novinarima. Nemam šta izgubit, pomislio sam i odlučno zakoračio prema Plenkiju i Ursuli. I tako Pavle krene prema Plenkovića da ga upita hoće li da mu se gata iz kave. Nova zgoda Nacionalne groupie.